REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1095/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mariji Sošić kao predsjednici vijeća, Heleni Poropat kao članici vijeća i sutkinji izvjestiteljici te Igoru Rakiću, kao članu vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz K., K., OIB:..., kao pravne sljednice umrlog I. B. iz Z., K. V., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz K., protiv tuženika J. P. iz D. R., K. V., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. H. i D. R. iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude poslovni broj: Pn-13/2022-19 od 25. svibnja 2023. Općinskog suda u Karlovcu, u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o je

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika J. P. preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-13/2022-19 od 25. svibnja 2023. u toč. I. izreke na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice I. Š. za naknadu imovinske štete odbija za daljnjih 2.481,68 eura[1] /18.698,21 kunu.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika izjavljene protiv točke III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-13/2022-19 od 25. svibnja 2023. te se ona u tom dijelu potvrđuje.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice I. Š. i tuženika J. P. za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.981,68 eura/30.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, 25. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana (toč. I. izreke). U toč. II. izreke odbijen je ostali dio zahtjeva tužiteljice za iznos od 6.636,14 eura/50.000,00 kuna te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.981.68 eura/30.000,00 kuna, za razdoblje od 27. kolovoza 2010. do 24. svibnja 2023. U toč. III. naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 332,80 eura/2.507,48 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2023. pa do isplate i to u roku od 15 dana.

2. Žalbom koja je pravodobna i dopuštena tu presudu u točki III. izreke, u dijelu odluke o troškovima postupka, izjavljuje tužiteljica. Smatra da joj je bez obzira na njen djelomični uspjeh u sporu, materijalni trošak trebao biti dosuđen u cijelosti jer je vještačenje bilo nužno za vođenje ove parnice. Žalbeni je prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno navedenom, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužiteljica potražuje trošak za sastav žalbe u visini od 145,46 eura/1.171,31 kunu te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 53,08 eura/400,00 kuna.

3. Žalbu izjavljuje i tuženik iz svih žalbenih razloga i to protiv točke I. i III. presude. Njegov pravni lijek je dopušten i pravodoban. Tuženik ukazuje na počinjenje bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Navodi da je sud prvog stupnja propustio cijeniti kako je verbalnom sukobu prethodio dolazak pokojnog I. B. na zemljište tuženika i to bez pitanja i dozvole, iako je on znao da nije ovlašten na taj dio zemljišta pristupiti. Znao je i da njegova obitelj nije u dobrim odnosima s obitelji tuženika, a što potvrđuju u svojim iskazima svjedoci A. B., D. P. te tužiteljica. Osim toga, tvrdi da je toga dana pokojni I. B. bio pijan i da je sam pao niz obrov. Stoga da postoji doprinos pokojnog I. B. nastaloj šteti. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju neimovinska šteta dosuđena u znatno višem iznosu od onog iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema tim Orijentacijskim kriterijima tužiteljica bi imala pravo na naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove od 344,42 eura, a imajući u vidu da je u svezi predmetnog štetnog događaja pokojni I. B. trpio jedan dan jake fizičke bolove, tri dana srednje i deset dana slabe. Sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio činjenično stanje prilikom odmjeravanja naknade štete zbog pretrpljenog straha. Ukazuje da je pokojni Ivan Bišćan u kaznenom postupku izjavio da se ne boji ovdje tuženika jer da je 10 godina mlađi i fizički jači od njega. Kada bi pokojni I. B. i pretrpio kakav strah, tada se prilikom odmjeravanja te naknade sud prvog stupnja trebao rukovoditi Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Ž. K. pokojni I. B. je u predmetnom štetnom događaju trpio strah i to: jakog intenziteta jedan dan, strah srednjeg intenziteta devet dana a slabijeg intenziteta 30 dana. Osim toga taj strah na njega nije ostavio nikakve trajne posljedice. Obzirom na intenzitet i trajanje toga straha smatra da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete u iznosu od 885,92 eura. Navedenu štetu da je trebalo dosuditi srazmjerno doprinosu pokojnog Ivana Bišćana u nastalom štetnom događaju. Pobija odluku o troškovima, obzirom da je sud prvog stupnja trebao cijeniti da je nesporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, a da je sporan doprinos pokojnog I. B. i visina tužbenog zahtjeva. Primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP da je tužiteljicu trebalo obvezati da mu naknadi parnični trošak i to u visini od 25% od ukupno priznatih ili da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Žalbeni je prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti i da se naloži istoj da tuženiku naknadi troškove ovog postupka. Podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje trošak ovog žalbenog dijela postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eura i za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 43,13 eura.

4. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.

5. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika samo djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nasljednice pokojnog I. B. (prvotnog tužitelja) za naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti, a koju je pokojni I. B. pretrpio u štetnom događaju koji se dogodio 27. ožujka 2010., zbog koje je ovdje tuženik oglašen krivim pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj K-14/2014-100 od 28. lipnja 2018.

8. Sporno je među strankama da li je pokojni Ivan Bišćan doprinio nastanku štete te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

9. Nije sporno da je tijekom ovog postupka preminuo tužitelj I. B. te da je na njegovo mjesto stupila njegova kćerka I. Š., kao jedina nasljednica.

9.1. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj K-14/2014-100 od 28. lipnja 2018. optuženi J. P. iz D. R., K. V., OIB:..., ovdje tuženik, proglašen krivim što je dana 27. kolovoza 2010. oko 9,30 sati u mjestu K. V., D. R., na međi između obiteljskih kuća br. 3 i 5, nakon verbalnog sukoba sa susjedom I. B., iz obližnje drvarne uzeo sjekiru sa oštricom širine 17 cm i dužine 11 cm te prišao I. B. i s ciljem da ga usmrti više puta zamahnuo oštricom sjekire u pravcu njegove glave, a I. B. je udarce blokirao vrtnim škarama koje je držao u ruci, pa tako samo stjecajem sretnih okolnosti nisu nastupile teže posljedice, već je I. B. zadobio samo lake tjelesne ozljede i to reznu ranu u području luka lijeve lične kosti, reznu ranu lijeve gornje čeljusti, ogrebotine prsne kosti i prsišta, rezne rane desne podlaktice i lijevog ručnog zgloba te ogrebotine lijeve podlaktice, dakle s namjerom započeo, ali nije dovršio da drugoga usmrti, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju, činjenično opisano u čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. KZ/97 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Presudom Vrhovnog suda RH, posl.br. Kž 485/2018-6 od 27. travnja 2021. odbijena je žalba optuženog J. P., ovdje tuženika, kao neosnovana te je potvrđena prethodno citirana prvostupanjska presuda.

10. Ispitujući pobijanu presudu u istaknutim žalbenim razlozima i navodima, ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, djelomično pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuju žalitelji kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a zbog čega je pobijanu presudu valjalo preinačiti.

11. Imajući u vidu opis kaznenog djela za koje je tuženik oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom i kojom je sud prvog stupnja vezan jer je odredbom čl, 12. st, 3 ZPP propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim, utvrđeno je da je tuženik nakon verbalnog sukoba sa sada pokojnim I. B., iz obližnje drvarne uzeo sjekiru, prišao pokojnom I. B. i s ciljem da ga usmrti više puta zamahnuo oštricom u pravcu njegove glavne, koje udarce je pokojni I. B. blokirao vrtnim škarama koje je držao u ruci.

12. Neovisno o tome što je pokojni I. B. ušao na nekretninu tuženika kako bi rezao živicu i neovisno o tome što je između tuženika i pokojnog I. B. došlo do verbalnog sukoba, ocjena je ovog suda da je način i intenzitet tuženikovog napada nesrazmjeran verbalnom napadu i nije nikako opravdajući. Verbalni napad ne može biti opravdanje za napad kojeg je učinio tuženik i koji je mogao biti po život opasan za pokojnog I. B. da se ovaj nije uspio obraniti blokiranjem višekratnih udaraca sjekirom koji su bili usmjereni prema njegovoj glavi, a uz pomoć vrtnih škara koje je držao u ruci. Prema opisu kaznenog djela koje se tuženiku stavlja na teret on je taj koji je uzeo sjekiru i napao pokojnog I. B.. Nije utvrđeno, kako to tuženik tvrdi, da on nije imao sjekiru i da je pokojni I. B. njega napao škarama, jer tako nije utvrđeno u kaznenoj presudi, a niti iz provedenih dokaza.

13. Tuženik se pozivao i na nužnu obranu.

14. Odredbom čl. 1502. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da tko u nužnoj obrani počini štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane.

15. Ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke iz navedene odredbe, odnosno da tuženik nije dokazao da je postupao u nužnoj obrani jer uvidom u presude donijete u navedenom kaznenom predmetu nije utvrđeno da bi tuženik postupao u nužnoj obrani i da bi njegov napad bio izazvan fizičkim napadom pokojnog I. B.. Kako je navedeno fizički napad koji je u konkretnom slučaju primijenio tuženik nije apsolutno bio nužan i razmjeran verbalnom napadu, pa i da mu je pokojni I. B. psovao i vrijeđao majku i kćerku. Verbalni napadi bili su obostrani, što se može utvrditi iz navedene kaznene presude. Ni činjenica što se pokojni I. B. nalazio na zemljištu tuženika kako bi ošišao svoju živicu nije opravdanje takvog fizičkog napada. Ponašanje pokojnog I. B. nije utvrđeno kao provociranje.

16. Verzija spornog sukoba po tuženiku nije prihvatljiva, o čemu je sud prvog stupnja iznio valjano obrazloženje. On te svoje tvrdnje nije dokazao, a iz provedenih dokaza proizlazi upravo onako kako je to pobijanom presudom utvrđeno. Tuženik nije dokazao da bi pokojni I. B. tada bio pijan, a to se nije moglo utvrditi ni iz provedenih dokaza.

17. Polazeći iz utvrđenja da je tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona/97 i da je u tom napadu lako tjelesno ozlijedio pokojnog I. B., koji je nesporno tom prilikom zadobio ozljede (prema medicinskoj dokumentaciji, kaznenoj presudi i nalazu i mišljenju vještaka) i to reznu ranu lijevo u području lične kosti cca 2 cm, reznu ranu ispod lijeve nosnice na gornjoj usni cca 1-1,5 cm, ranu sluznice gornje čeljusti lijeve strane, reznu ranu donjeg dijela desne podlaktice, reznu ranu lijevog ručnog zgloba, ogrebotinu i natečenje u području prsne kosti, ogrebotinu prednje stjenke prsnog koša desno, ogrebotine lijeve podlaktice, oštećenje po jednog zuba i proteze gornje i donje vilice, a zbog kojih povreda je pokojnom I. B. povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

18. Tuženik osnovano ukazuje da je, imajući u vidu sve kriterije iz članka 1100. ZOO te važeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, tužiteljici po zatraženom osnovu dosuđena šteta u neodgovarajućem iznosu.

19. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke utvrđeno je da je pokojni Ivan Bišćan zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta deset dana. Također je trpio neugodnosti prilikom obrade i šivanja rana, RTG snimanja, vađenja krvi, primanja injekcija cjepiva protiv tetanusa, kod pregleda liječniku i odstranjivanje šavova.

19.1. Osim toga trpio je i strah, onaj primarni jakog intenziteta koji je trajao nekoliko minuta, koliko i sam događaj te bliski kontakt s osobom koja ga je ozlijedila. Onaj sekundarni jakog intenziteta trajao je jedan dan, do završetka liječničke obrade, saznanja o opsegu i težini ozljeda te početne stabilizacije. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je devet dana, do kontrole liječnika kada je utvrđeno uredno zacjeljenje rana. Sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući i intenzivnu nelagodu pri sjećanju na predmetni događaj, trajao je još 30 dana. Strah nije ostavio kod pokojnog Ivana Bišćana trajne posljedice.

19.2 Navedeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha i fizičkih bolova po ocjeni ovoga suda, kad se sagledaju s dinamikom nastanka štetnog događaja, a prema važećim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, daju osnov za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iz čl. 1100. st. 1. ZOO. 20. Prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha.

20.1. Iz navedene odredbe proizlazi da se pravo na isplatu novčane naknade i njezina visina ocjenjuju prema tim kvalifikatornim okolnostima, pa pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah ne predstavljaju samostalan pojedinačno određen oblik neimovinske štete, već samo jedan od kriterija prilikom određivanja iznosa pravične novčane naknade.

21. Kada se ima u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 1.500,00 eura/11.301,75 kuna, a neosnovan za još daljnjih 2.481,68 eura/18.698,21 kunu.

22. Stoga je o žalbi tuženika odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude (čl. 373. ZPP).

23. Obje stranke pobijaju odluku o parničnom trošku. Sud prvog stupnja je o tim njihovim zahtjevima odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, vodeći računa o uspjehu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kao i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sve to u odnosu na zahtjev iz tužbe, jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužiteljica u pogledu visine zahtjeva uspjela s 37,5%, a u pogledu osnove s 66,68% te zaključuje da njezin konačni uspjeh iznosi 4,18%.

24. Tuženik je osporavao da bi u cijelosti bio odgovaran za sporni štetni događaj. U postupku nije utvrđeno da bi pokojni I. B. doprinio nastanku štete. Stoga je tužiteljica u pogledu osnove u cijelosti uspjela u sporu.

24.1. Ona nije uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva jer kako je navedeno, pretrpljene fizičke boli i strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti su samo neke od kvalifikatornih okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu prava na naknadu štete i njezina visina, a ne samostalan pojedinačno određen oblik neimovinske štete.

24.2. Međutim, kako tužiteljica žalbom nije pobijala način obračuna djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, već se usredotočila na to da joj sud prvog stupnja nije priznao trošak medicinskog vještačenja, to ovaj sud taj dio odluke nije bio ovlašten preinačavati.

25. Kako je sud prvog stupnja protivno žalbenim navodima tužiteljice istoj u cijelosti priznao navedeni materijalni trošak, to je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana (čl. 368. u svezi s čl. 380. toč. 2. ZPP).

26. Tužiteljica nije uspjela sa svojim pravnim lijekom zbog čega joj ne pripada pravo na troškove ovog žalbenog dijela postupka.

27. Tuženik je sa svojim zahtjevom za naknadu troškova odbijen jer u konačnici on nije uspio u ovom sporu, već tužiteljica.

28. Stoga je o tim zahtjevima stranaka odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Puli 24. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić, v.r.