REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2414/21-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. svjedoci - K. vjerska zajednica, Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz O. R. & O., K., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., Z., OIB: …, radi komunalne naknade, 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/20-03/176, URBROJ: 531-07-01-01/07-21-3 od 14. lipnja 2021. i rješenja G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2018-34/02418, URBROJ: 251- 13-01/01-2018-1 od 26. lipnja 2018.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/20-03/176, URBROJ: 531-07-01-01/07-21-3 od 14. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja G. Z., G. ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2018-34/02418, URBROJ: 251-13-01/01-2018-1 od 26. lipnja 2018., kojim je tužitelju utvrđena obveza komunalne naknade za stambeni prostor površine 1.646,98 m[2] u Z., u iznosu od 0,83 kn/m[2] , što iznosi 1.366,99 kn mjesečno.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u izreci prvostupanjskog rješenja pogrešno utvrđeno da je nekretnina tužitelja na adresi Z., stambeni prostor. U Evidenciji vjerskih zajednica RH tužitelj je upisan na navedenoj adresi iz čega proizlazi da je navedena adresa glavno sjedište vjerske zajednice J. svjedoka u H.. Zgrada se nalazi na zemljištu označenom u katastarskoj čestici 2519/1, katastarska općina S. (zk.č.br. 5/244 k.o. J.), te su zgrada i zemljište u vlasništvu tužitelja. Navedena nekretnina se u njihovoj zajednici naziva ''B'' i namijenjena je obavljanju vjerskih aktivnosti. U. B. boravi 56 članova koji žive i rade u zajednici samostanskog tipa. Tzv. betelskim radnicima se dodjeljuje manja soba u smještajnom bloku B. u kojem izvršavaju svoje duhovne aktivnosti. Stanovanje navedenih ljudi u B. smatra neophodnim. Obrazlaže da stanuju tamo radi obavljanja svojih vjerskih aktivnosti u njemu. Uključeni su čitav niz duhovnih aktivnosti koje se tamo odvijaju te, a koje su integrirane u njihov svakodnevni život. Nadalje, navodi da je predmetna nekretnina neetažirana i da se radi o nedjeljivoj nekretnini s istom namjenom – služi tužitelju za vjersku i obrazovnu djelatnost, a članovi betelske obitelji svoje sobe koriste za aktivnosti koje su povezane s vjerskom i obrazovnom djelatnosti. Sukladno navedenom, poziva se na Mišljenje tuženika, KLASA: 363-01/18-02/79, URBROJ: 531-05-2-18-2 od 29. listopada 2018. iz kojeg proizlazi da se koeficijent namjene za poslovnu zgradu određuje za zgradu kao cjelinu zbog toga što se, npr. soba za spavanje u poslovnoj zgradi ne može smatrati stanom, odnosno stambenim prostorom. Pozivajući se na raniju odluku ovog suda u drugom predmetu, smatra da bi bio diskriminiran jer su slični objekti drugih vjerskih zajednica oslobođeni plaćanja komunalne naknade. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju akta koji se osporava i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod svih navoda i utvrđenih činjenica svojeg rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U cilju utvrđivanja tretmana drugih vjerskih zajednica u sličnim okolnostima, Sud je pozvao G. stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., koje za G. Z. obavlja poslove naplate komunalne naknade, dostaviti Sudu podatke o praksi naplate ili oslobođenja od plaćanja komunalne naknade za prostore u zgradama drugih vjerskih zajednica na području G. Z., a koji služe za stanovanje vjerskih službenika tih vjerskih zajednica.

6. U dopisu KLASA: 363-05/23-01/332, URBROJ: 251-319-04/01-2023-2 od 6. rujna 2023. G. stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. navodi da se oslobođenje od plaćanja odnosi isključivo za prostore vjerskih zajednica koje služe za obavljanje vjerskih obreda i vjeronauk, no ne za stanovanje.

7. Sud je pozvao G. stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., dostaviti Sudu pet (5) rješenja o komunalnoj naknadi u kojima je obveznik vjerska zajednica i koja se odnose na prostore koji služe za stanovanje u nekretnini vjerske zajednice, nakon čega je G. stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. uz dopis KLASA: 363-05/23- 01/332, URBROJ: 251-319-04/01-2023-4 od 21. rujna 2023. dostavilo primjere aktivnih rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 24. listopada 2023. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe. Sud je odbio prijedlog zamjenika opunomoćenika tužitelja za dodjelu roka za očitovanje i dostavu primjeraka rješenja o komunalnoj naknadi s obzirom da su dopisi G. stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. već ranije uz poziv na ročište uredno dostavljeni opunomoćeniku tužitelja, dok je na raspravi zamjenik opunomoćenika tužitelja upoznat sa bitnim sadržajem primjera aktivnih rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade u kojima je obveznik druga vjerska zajednica te se mogao na raspravi očitovati u odnosu na te isprave.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Člankom 20. (23.) stavkom 1. točkom 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, propisano je da predstavničko tijelo jedinice 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15)

lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se obvezatno utvrđuju opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobađanje od plaćanja komunalne naknade.

11. Odredbom članka 5. stavka 1. točke 5. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 19/01., 23/03., 22/09., 18/10., 25/13., 6/16., 21/16. i 11/18.) propisano je da se komunalna naknada ne plaća za nekretnine koje služe vjerskim zajednicama za obavljanje vjerske i obrazovne aktivnosti.

12. Iz citirane odredbe Odluke o komunalnoj naknadi proizlazi da su vjerske zajednice izuzete od plaćanja komunalne naknade ako se u nekretnini obavljaju aktivnosti koje imaju vjersku i obrazovnu svrhu. Argumentum a contrario ako vjerska zajednica u nekretnini obavlja aktivnosti koje se ne mogu podvesti pod vjerske i obrazovne aktivnosti nastaje obveza plaćanja komunalne naknade. Dakle, izuzeće se temelji na svrsi za koju nekretnina služi vjerskoj zajednici. Izuzeće se ne odnosi na sve nekretnine vjerske zajednice, već samo za one nekretnine koje se rabe u vjerske ili obrazovne svrhe. Ako vjerska zajednica u nekretnini ne obavlja vjerske ili obrazovne aktivnosti, već joj nekretnina služi u druge svrhe, ona time postaje subjekt istih pravila koja se primjenjuju na druge obveznike komunalne naknade. U skladu s načelom a maiore ad minus izuzeće se ne odnosi i na dijelove nekretnine vjerske zajednice koje se ne rabe u vjerske ili obrazovne svrhe.

13. U konkretnom slučaju tužitelj je vjerska zajednica čije je sjedište u Evidenciji vjerskih zajednica u R. H. evidentirano na adresi sporne nekretnine, tužitelj je vlasnik nekretnine, a u posjedovnici zk.ul. 904 k.o. J., zk.č.br. 5/244, upisane su dvije sakralne zgrade, četiri pomoćne zgrade te dvorište. Iz Zapisnika o očevidu od 7. travnja 2018. proizlazi da se radi o legaliziranom stambeno-poslovnom objektu te da se stambeni dio nalazi na drugom i trećem katu te potkrovlju.

14. Stambeni prostor unutar nekretnine u kojoj se obavljaju vjerske aktivnosti (npr. bogoslužje), nije namijenjen isključivo vjerskoj ili obrazovnoj svrsi, odnosno nema strogo vjersku ili obrazovnu svrhu. Načelo strogog tumačenja iznimaka protivi se proširenju oslobođenja i na nekretnine ili dijelove nekretnine koje se ne rabe u vjerske ili obrazovne svrhe, već služe za stanovanje. Stoga ovaj Sud prihvaća stajalište u tumačenju Odluke o komunalnoj naknadi G. Z. po kojem nema oslobođenja od plaćanja komunalne naknade za prostore u zgradi vjerskih zajednica koje služe za stanovanje.

15. Na temelju pribavljenog očitovanja G. stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., koje za G. Z. obavlja poslove naplate komunalne naknade te priloženih primjera aktivnih rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade ovaj Sud je utvrdio jednak tretman vjerskih zajednica u sličnim okolnostima, iz čega proizlazi da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o diskriminaciji.

16. Mišljenje tuženika, KLASA: 363-01/18-02/79, URBROJ: 531-05-2-18-2 od 29. listopada 2018. ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari. Prije svega, upravni sudovi nisu vezani tumačenjima mjerodavnog zakonodavstva od strane upravnih tijela jer je zadaća tih sudova upravo ocjena zakonitosti odluka tih tijela (Europski sud za ljudska prava, predmet B.M. protiv Hrvatske, zahtjev br. 24728/15, presuda od 28. ožujka 2023.). Osim toga, predmetno mišljenje tuženika od 29. listopada 2018. nije ni relevantno s obzirom da se odnosi na pitanje primjene koeficijenta namjene za poslovnu zgradu, a u njemu se izražava stajalište da se koeficijent namjene za poslovnu zgradu određuje za zgradu kao cjelinu zbog toga što se, npr. soba za spavanje u poslovnoj zgradi ne može smatrati stanom, odnosno stambenim prostorom. Međutim, u konkretnom slučaju radi se stambeno-poslovnoj zgradi i o pitanju oslobođenja od plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor predstavničkog tijela jedinice lokalne za koje je mjerodavan opći akt – odluka

samouprave o komunalnoj naknadi.

17. Usporedna međunarodna sudska praksa nije mjerodavna za tumačenje Odluke o komunalnoj naknadi G. Z.. Nadalje, stajališta jednog suca istog suda ne obvezuju drugog suca s obzirom da je sudačka dužnost osobno povjerena sucima.

18. Slijedom navedenog, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitim.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

20. Tužitelj je izgubio spor u cijelosti pa nema pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2023.

Sudac

Ante Drezga,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.