REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1298/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Č. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u R., protiv 1. tuženika M. T., kojeg zastupa punomoćnica S. Z., odvjetnica u R., 2. tuženika L. P. iz V., OIB: ..., 3. tuženice Z. P. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u R., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci. poslovni broj Gž-311/2019-2 od 24. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne služba u Opatiji, poslovni broj P-30/2017-44 od 20. studenoga 2018., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e :

1. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

2. Odbija se zahtjev 3. tuženice Z. P. za naknadu troška odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1986., ovjeren 26. listopada 1986. u Ambasadi SFRJ u P. ništetan, i na uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini iz točke I ove presude, kako je ono bilo prije zemljišno-knjižnog prijenosa nekretnine na 2. tuženika na temelju Ugovora iz točke I izreke, te na naknadu parničnih troškova. Ujedno je u točki 2. izreke naloženo tužiteljici naknaditi privremenom zastupniku 1. tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 7.265,62 kune i 3. tuženici u iznosu od 11.684,37 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 782/2021-2 od 24. ožujka 2021. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci. poslovni broj Gž-311/2019-2 od 24. rujna 2020. zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako nije ocijenio ispravu koja sadrži mišljenje vještaka koje je izrađeno za stranku (ne po nalogu suda)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tužiteljica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju drugo i trećetuženik se protive navodima revizije te predlažu da se ista odbije kao neosnovana. Trećetuženica potražuje trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1986. ovjeren 26. prosinca 1986. u Ambasadi Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u P. ništetan te na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prema stanju zemljišne knjige kč. br. 1721/9 upisana u zk. ul. 889, k.o. T. – S., upisana kao suvlasništvo I. S. r. Č. u 1/3 dijela i Z. P. u 2/3 dijela,

- da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1986. sklopljen između M. T. sa adresom u P. i R. P. iz R., a predmet kupoprodaje je 1/6 dijela nekretnine koja je u naravi kuća br. 22. upisana u zk. ul. 889, k.o. T.-S., sagrađena na kč. br. 1721/9 u naravi 1/3 dijela prizemlja obiteljske kuće i 1/3 dijela zidanog prizemnog objekta u dvorištu,

- da u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu Ministarstva unutarnjih poslova, Sektor pravnih i inspektorskih poslova ne nalaze se podaci o osobi imena i prezimena M. T., a takvim podacima ne raspolaže ni Državni arhiv u R.,

- da iz Izviješća Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Uprava za konzularne poslove u Beogradu proizlazi da temeljem uvida u arhivu konzularnog odjela Veleposlanstva SFRJ u P., konzularni odjel ne raspolaže knjigom legalizacije koja je vođena za 1986., niti dokumentacijom u svezi sa izdanim putnim ispravama iz 1972. kada je izdan pasoš M. T. u Ambasadi SFRJ u P.,

- da je 2. tuženik saslušan kao stranka iskazao da je poznavao M. T. i da je dolazio u RH, da su zaključili kupoprodajni ugovor i isti potpisali, da je njihova prava volja unesena u ugovor, koji je sačinio odvjetnik Z. D., međutim kako M. T. nije mogao doći u RH kako je bilo dogovoreno, tražio je da mu dostavi ugovor na potpis i ovjeru u Pariz, što je učinio, a kada je predao ugovor na razrez poreza da je službenica rekla da ugovor mora biti potvrđen i na Ambasadi tadašnje SFRJ gdje M. T. živi i da je stoga ponovo isti ugovor vratio se na ovjeru M. T.,

- da je na temelju provedenog grafološkog vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." i to na temelju nespornog materijala dokumentacije Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove tadašnje Općine R., u kojoj se nalazi vlastoručno potpisani zahtjev M. T. za izgradnju obiteljske kuće – garaže od 4. lipnja 1973. koji je vlastoručno potpisao, nagodbe u istom spisu, koju je zaključio M. T. sa T. T. i A. T., 21. veljače 1973., a koja nagodba je ovjerena 7. lipnja 1973., te potpisa na preslici kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između M. T. i R. P. 27. svibnja 1974., utvrdio da nesporni materijal svojom kvalitetom i kvantitetom ne odgovara potrebama vještačenja jer dio nespornih potpisa dostavljen je u formi crno/bijele kopije što umanjuje njihovu kvalitetu te stoga nisu u potpunosti odgovarajući usporedni materijal, dok raspoloživi nesporni potpisi vremenom nastanka ne odgovaraju potrebama vještačenja obzirom na relativno veliku vremensku razliku između nastanka spornih i nespornih potpisa (1986.- 1973/1974.) te smatraju da nesporna dokumentacija nije dovoljna za usporedbu spornih potpisa, kako bi se moglo utvrditi da li je sporni potpis na ugovoru ispisao M. T..

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev odnosno da nije dokazala da je sporni ugovor ništav pa slijedom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odbijaju tužbeni zahtjev ocijenivši da nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je sačinjen na zahtjev stranke, a ne po rješenju suda nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza, već on predstavlja privatnu ispravu koju sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.

10.1. Tužiteljica nije dovela u pitanje nalaz i mišljenje vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V.". S tim u vezi za navesti je kako iz nalaza i mišljenja vještaka Z. Č. proizlazi da je raspolagao nespornim materijalom potpisom M. T. na preslici nagodbe od 21. veljače 1973. i spornim potpisom M. T. na preslici kupoprodajnog ugovora od 8. listopada 1986., pa obzirom da su sporni i nesporni materijal dostavljeni u vidu preslika te činjenicu da je dostavljen samo jedan nesporni potpis, isti je mišljenje iznio samo u stupnju vjerojatnosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio provođenje novog grafološkog vještačenja jer upravo zbog činjenice da nije dostavljena druga dokumentacija odnosno da nije moguće pribaviti druge nesporne potpise M. T. iz vremena sklapanja ugovora o kupoprodaji 1986. nije bilo potrebe provođenje novog vještačenja. Ovo tim više što tužiteljica ne spori niti tvrdi da bi postojali drugi nesporni potpisi M. T. iz razdoblja iz kojeg potječu sporni potpisi. zbog navedenog nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 221.a ZPP u vezi sa čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) u nemogućnosti utvrđenja skriptora spornog potpisa na temelju relevantne dokumentacije ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

11. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6084/2006 od 14. ožujka 2007. izraženo je shvaćanje prema kojem nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojeg je sačinio na zahtjev stranke a ne po rješenju suda nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza već on predstavlja privatnu ispravu koju sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza.

11.1. Takvo shvaćanje izrazio je i ovaj revizijski sud u svojoj odluci broj Rev 2277/2018 od 17. listopada 2018.

12. Prema odredbi čl. 251. st. 1.-4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaka, predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanje i, prema potrebi, traži objašnjenja u svezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP).

13. Značaj sudskog nalaza i mišljenja u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne njegove kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa Zakona o parničnom postupku kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

14. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

15. Međutim, kako u konkretnom slučaju imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i činjenicu da su nižestupanjski sudovi vrednovali svaki dokaz zasebno i sve zajedno pa tako i nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužiteljica sama pribavila (kako to proizlazi iz stanja spisa), te da iz nalaza i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." jasno proizlazi da na temelju spornog i nespornog materijala nije moguće odgovarajuće vještačenje spornog potpisa M. T., jer pribavljeni materijal ne odgovara potrebama vještačenja pravilno su nižestupanjski sudovi odbiti tužbeni zahtjev i time pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 250.-260. ZPP. Naime, nalaz i mišljenje Centra "I. V." sudovi su ocijenili izuzetno profesionalnim stručnim, objektivnim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke, pa time što su prihvatili takav nalaz i mišljenje Centra za vještačenje u konkretnom slučaju, a privatno pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka M. T., ocijenili kao svaki drugi dokaz nižestupanjski sudovi nisu počinili povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP.

16. Kako su nižestupanjski sudovi imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji postupili upravo sukladno čl. 250.-260. ZPP to se revizijski navodi čine neosnovanim pa je reviziju tužitelja na temelju odredbi čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

17. Ujedno je odbijen zahtjev 3. tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 24. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.