Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1571/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: ....., iz V., , kojeg zastupa punomoćnik F. P., odvjetnik u Č., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & G., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-811/2019-11 od 28. srpnja 2022., 23. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-811/2019-11 od 28. srpnja 2022. i odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem se Općinski sud u Varaždinu oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučeno da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda pozivom na ugovorenu mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, koji prigovor je tužitelj osporio pozivom na nepoštenu odnosno ništetnu prorogacijsku klauzulu.

7. Imajući u vidu da tužitelja u postupku zastupa odvjetnik pa da će tužitelj eventualno biti pozvan na sud samo rado saslušanja, a što se može provesti i pred zamoljenim sudom, kao i cijeneći udaljenost od Varaždina kao mjesta stanovanja tužitelja do Zagreba gdje se nalazi sud ugovorene nadležnosti od 85 km i trošak puta na toj relaciji od najviše 150,00 kn, prvostupanjski sud zaključuje da prorogacijska klauzula kojom su stranke ugovorile nadležnost suda u Zagrebu ne dovodi do pretjeranog ograničenja prava tužitelja na djelotvornu sudsku zaštitu, niti isključuje mogućnost da tužitelj kao potrošač sudjeluje u postupku i istakne prava koja ima na temelju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.) (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ).

8. Cijeneći prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da prorogacijska klauzula iz predmetnog ugovora ne uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa zauzima stav da iako o toj ugovornoj odredbi stanke nisu pojedinačno 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. pregovarale, ista u smislu čl.

96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03) i čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, nije nepoštena odnosno ništetna.

9. Stoga, prvostupanjski sud imajući u vidu da se radi o sporu u kojem ne postoji isključiva mjesna nadležnost suda, a da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, pozivom na čl. 21. st. 1. u vezi s čl. 70. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da predmetna prorogacijska klauzula ne uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Naime, imajući u vidu udaljenost između tužiteljeva mjesta stanovanja - V. i Z. od 85 km u jednom pravcu, izvjesno je da bi tužitelj za dolazak na sud u Z. bio izložen dodatnim financijskim troškovima i gubitku vremena, što bi s obzirom na njegova mjesečna primanja od 5.000,00 kn, kako kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, koji tuženik nije osporio, zasigurno predstavljalo značajan financijski teret koji bi objektivno na tužitelja mogao imati odvraćajući učinak na ostvarivanje sudske zaštite,

zbog čega

dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u Z. bi njegov dolazak na sud bio lakši i ekonomski povoljniji. Pri tome, suprotno ocijeni prvostupanjskog suda, okolnost da tužitelja u postupku zastupa odvjetnik nije od odlučnog značaja, s obzirom na pravo stranke da pored punomoćnika osobno sudjeluje u postupku. Stoga, predmetna prorogacijska klauzula prema ocijeni ovog suda, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu procesnopravnu neravnotežu između stranaka pa je ta ugovorna odredba, pri nespornoj činjenici da o istoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 nepoštena i posljedično tome sukladno čl. 87. st. 1. istog Zakona ništetna, koji zaključak je u skladu i sa čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i sudskom praksom Suda Europske unije s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

13. Stoga je, a imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu u povodu kojeg je nastao ovaj spor sklopila tuženikova podružnica u Č., to se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, slijedom čega je sukladno čl. 59. ZPP-a kojim je propisana mjesna nadležnost za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, na način da je pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (izberiva mjesna nadležnosti), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu kojem je tužitelj podnio tužbu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

14. Iz navedenih razloga, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 23. listopada 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.