Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1177/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja S. s. – p. c. d.o.o., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica iz P., protiv 1. tuženika N. R. iz P., OIB … kojega zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz S. i 2. tuženika Republike Hrvatske, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., OIB …, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-117/2020-29 od 11. studenog 2021., 23. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja S. s. – p. c. d.o.o. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Povrv-117/2020-29 od 11. studenog 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja S. s. – p. c. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. O. iz P. posl. br. Ovrv-44/2018 od 27. ožujka 2018. kojim se I. tuženiku N. R. iz P., OIB …i II. tuženiku Republici Hrvatskoj Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., OIB …, nalaže da tužitelju S. s. – p. c. d.o.o., Z., OIB …, isplate iznos od 2.168,10 kn s pripadajućim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, kako slijedi:

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. veljače 2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. siječnja 2018. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. prosinca 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. studenog 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. listopada 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. rujna 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. kolovoza 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. srpnja 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. lipnja 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. svibnja 2017. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,10 kn tekuće od 21. travnja 2017. g. pa do isplate., te se odbija zahtjev tužitelja S. s. – p. c. d.o.o., Z., OIB … kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju S. s. – p. c. d.o.o., Z., OIB …da II tuženiku Republika Hrvatska- Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., OIB …, nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.625,00 kn u roku od 15 dana. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja Rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 12/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije ovlašten predmetne potraživanje naplatiti od 1. tuženika, kao i pravilnost zaključka da Međuvlasnički ugovor nije potpisala većina suvlasnika. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti održi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika na snazi, te obveže tuženike na snošenje troškova postupka uvećanih za troškove žalbe, podredno istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Razmatranjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tužitelj. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s ispravama priloženima spisu i provedenim dokazima pa i u dijelu obrazloženja pod točkama 28., 30., 31., 37., 40. i 41. na koje dijelove prvostupanjske presude tužitelj posebno žalbom ukazuje kao na nerazumljive. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi razloge zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5.2. Sukladno članku 467. ZPP presuda donesena u sporovima male vrijednosti se i ne može pobijati zbog bitnih povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP, međutim radi tužitelja se napominje da prvostupanjski sud time što nije posebno cijenio zapisnike iz istovrsnih predmeta u kojima se vodio postupak kod istog suda, nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP na koju žalbenim navodima ukazuju tužitelji, jer po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, obzirom na provedene dokaze iskazi svjedoka saslušanih u tim predmetima, nisu bili potrebni za rješenje ovog konkretnog spora.

6. Postupak je započeo kao ovršni postupak kod javnog bilježnika, podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv N. R. i Republike Hrvatske kao 1. i 2. ovršenika, te je 27. ožujka 2018. doneseno rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovrv- 44/2018 protiv kojeg rješenja su ovršenici izjavili prigovor te je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici plate zajedničku pričuvu kotlovnice za razdoblje od travnja 2017. do veljače 2018. u iznosu od 2.168,10 kuna, odnosno 197,10 kuna mjesečno.

8. Nesporno je da je tuženica vlasnica stana u zgradi na adresi Petrinja, Sajmište 5 u prizemlju površine 51,48 m2, kao i da je taj stan po osnovi stambenog zbrinjavanja dan na korištenje 1. tuženiku. Nadalje, nije sporno da 1. tuženik s 2. tuženicom nije sklopio Ugovor o najmu stana, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da zapravo 1. tuženik nije nikad ni stupio u posjed predmetnog stana, odnosno da ga u utuženom periodu nije koristio.

9. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj svoje potraživanje ne može naplatiti od 1. tuženika budući isti nije vlasnik/suvlasnik spornog stana, a niti je taj stan u utuženom periodu koristio.

10. Naime, sukladno odredbi članka 85. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. 143/12., 152/14., 81/15., dalje: ZV), zajednička pričuva je imovina suvlasnika nekretnina i tvore ju doprinosi suvlasnika. Dakle, pričuvu plaćaju vlasnici ili suvlasnici, a oni uređuju svoje odnose s najmoprimcima ili zakupoprimcima po pravilima obveznog prava (članak 81. ZV).

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da suvlasnici zgrade Međuvlasnički ugovor od 19. veljače 2012. nisu potpisali natpolovičnom većinom (članak 40. stavak 1. ZV). Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost tog zaključka. To stoga što Međuvlasnički ugovor s popisom suvlasnika ne sadrži imena i potpis svih suvlasnika, a suvlasnički omjeri onih suvlasnika koji su potpisali navedeni ugovor ukupno iznose 388 suvlasnih dijelova, dok predmetna nekretnine ima ukupno 808 suvlasnih dijelova, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio usporedbom podataka odnosno potpisa međuvlasničkog ugovora s podacima iz zemljišne knjige.

11.1. Napominje se da M. T., M. G. i I. G. prema podacima iz zemljišnih knjiga, nisu suvlasnici predmetne nekretnine, odnosno nisu vlasnici stanova označenih kao E-11, E-16 i E-70, pa iako su isti potpisali Međuvlasnički ugovor, njihovi potpisi se ne mogu uzeti kao pravovaljani. Naime, prema podacima iz zemljišnih knjiga suvlasnik predmetne nekretnine, odnosno vlasnik stanova označenih kao E-11 i E-16 je 2. tuženica (za koju je pravilno utvrđeno da nije potpisala međuvlasnički ugovor), a I. G. u zemljišnim knjigama nije upisan kao suvlasnik stana oznake E-70, već je bila upisana M. G., a sada je upisana S. S..

12. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetni Međuvlasnički ugovor ne obvezuje 2. tuženicu ne zato što ga ista nije potpisala, već zato što taj ugovor nije potpisala većina suvlasnika.

12.1. Napominje se da je na tužitelju bio teret dokaza da su pojedini od potpisnika Međuvlasničkog ugovora izvanknjižni vlasnici nekretnina, te je on trebao dokazati te činjenice, kao i činjenicu na koji način su isti stekli vlasništvo (izvanknjižno) nekretnine, a da upis nije proveden u zemljišne knjige.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev odbio, pa je neosnovan i taj žalbeni prigovor tužitelja.

14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

15. Kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda je potvrđena.

16. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku 23. listopada 2023.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja,v.r.