REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 4 Gž-433/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. D. iz N., ST. M., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. D. V., odvjetnici iz O. D. V. & D. d.o.o. K. protiv tuženika B. B. s prebivalištem na adresi: R. i boravištem u N. B. 3, 81673 M., OIB: … zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, od 12. ožujka 2021., poslovni broj: P-793/2019-22 , u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika B. B. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, od 12. ožujka 2021., poslovni broj: P- 793/2019-22 u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I, II i IV izreke),

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, a tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja od 12. ožujka 2021., poslovni broj: P-793/2019-22 presuđeno je:

„I. N a l a ž e s e tuženiku B. B. s prebivalištem na adresi R. i boravištem u N., M., OIB: … da tužiteljici Z. D. iz N., M., OIB: … preda u suposjed nekretninu upisanu u z.k.ul. …, k.č. … oznake zemljišta oranica i maslinik površine 390m2 k.o. V. te nekretninu upisanu u z.k.ul. …, k.č. … oznake zemljišta kuća, dio garaže i dvor površine 553m2 k.o. V., u naravi kuća s okućnicom na adresi R. na način da joj preda sve ključeve dvorišnih vrata, garaže i ulaznih vrata u prizemlju i katu kuće potrebnih za suposjedovanje predmetnih nekretnina, sve u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku B. B. s prebivalištem na adresi R. i boravištem u N., M., OIB: … da tužiteljici Z. D. iz N., M., OIB: … isplati ukupan iznos od 88.229,30 kn (osamdesetiosamtisućadvjestodvadesetidevetkunaitridesetlipa)

zajedno

s

pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom:

- na iznos od 754,84 kn od 07. studenog 2014.g. pa do isplate - na iznos od 943,56 kn od 01. prosinca 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. siječnja 2015.g. pa do isplate - na iznos od 912,82 kn od 01. veljače 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. ožujka 2015.g. pa do isplate - na iznos od 912,82 kn od 01. travnja 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. svibnja 2015.g. pa do isplate - na iznos od 912,82 kn od 01. lipnja 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. srpnja 2015.g. pa do isplate,

dalje po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom:

- na iznos od 912,82 kn od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. rujna 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. listopada 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. studenog 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 912,82 kn od 01. prosinca 2015.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. siječnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. veljače 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. ožujka 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. travnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. svibnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. lipnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. srpnja 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. kolovoza 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. rujna 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. listopada 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. studenog 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 924,91 kn od 01. prosinca 2016.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. siječnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. veljače 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. ožujka 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. travnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. svibnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. lipnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. srpnja 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. kolovoza 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. rujna 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. listopada 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. studenog 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 965,24 kn od 01. prosinca 2017.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. siječnja 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. veljače 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. ožujka 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. travnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. svibnja 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. lipnja 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. srpnja 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. kolovoza 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.016,84 kn od 01. rujna 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 164,01 kn od 01. listopada 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.449,81 kn od 05. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.728,62 kn od 01. studeni 2018.g. pa do isplate

- na iznos od 1.728,62 kn od 01. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. siječnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. veljače 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. ožujka 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. travnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. svibnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. lipnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. srpnja 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. kolovoza 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. rujna 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. listopada 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. studeni 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. prosinca 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. siječnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. veljače 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. ožujka 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. travnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. svibnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. lipnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. srpnja 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. kolovoza 2020.g. pa do isplate

- na iznos od 1.841,56 kn od 01. rujna 2020.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e tužiteljica Z. D. iz N., M., OIB: … s dijelom tuženog zahtjeva iz točke II. koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 9.624,32 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom:

- na iznos od 943,56 kn od 01. siječnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. veljače 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. ožujka 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. travnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. svibnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. lipnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. srpnja 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. kolovoza 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. rujna 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 943,56 kn od 01. listopada 2014.g. pa do isplate

- na iznos od 188,72 kn od 01. studenog 2014.g. pa do isplate.

IV. N a l a ž e s e tuženiku B. B. s prebivalištem na adresi R. i boravištem u N., M., OIB: … da tužiteljici Z. D. iz N., M., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 55.011,30 kn (pedesetipettisućaijedanaestkunaitridesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se tuženiku dosude troškovi parničnog postupka. Poziva se na povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude i jer presuda ne sadrži razloge o svim relevantnim činjenicama u sporu, a o bitnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. odlučnim činjenicama.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati, presuda nije nerazumljiva, nema proturječja između izreke i razloga presude i presuda sadrži razloge o svim relevantnim činjenicama u sporu pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje žalbom.

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev za predaju u suposjed nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. V. – kč.br. … oranica i maslinik u površini od 390 m2 i upisane u zk.ul. … k.o. V. – kč.br. … kuća, dio garaže i dvor u površini od 553 m2, koje u naravi predstavljaju kuću s okućnicom na adresi: R., na način da tuženik preda tužiteljici sve ključeve dvorišnih vrata, garaže i ulaznih vrata u prizemlju i katu kuće potrebnih za suposjedovanje predmetnih nekretnina te je predmet spora i zahtjev za isplatu iznosa mjesečne najamnine prema suvlasničkom omjeru tužiteljice na predmetnoj nekretnini za razdoblje od siječnja 2014. pa nadalje, s tim što se najamnina odnosi na prvi kat navedene kuće.

8. Nesporno je da su parnične stranke bivši bračni drugovi, da su nekretnine upisane u zk.ul. … i … k.o. V. stekle za vrijeme trajanja braka kupoprodajom, da su u zemljišne knjige bili upisani kao suvlasnici nekretnina u jednakim omjerima i da je bračna zajednica prestala u prosincu 2013.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su parnične stranke sklopile prvi kupoprodajni ugovor s R. H. 16. veljače 2010., kada su stupile u posjed nekretnina, na način da su posjedovali prvi kat kuće, a R. H. prizemlje kuće te da ugovor nije bio podoban za upis u zemljišne knjige pa je 12. rujna 2013. sklopljen drugi kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je upisano vlasništvo stranka u zemljište knjige u jednakim suvlasničkim omjerima,

- da je člankom II. Ugovora o kupoprodaji ugovoreno pravo služnosti doživotnog stanovanja u korist prodavatelja R. H. i njegove supruge C. H. i da je člankom IV. stavkom 2. ugovora potvrđeno da se kupci B. B. i Z. B., s adresom: R., nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina,

- da je tužiteljica tijekom trajanja ovog parničnog postupka na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P Ob- 106/2015 od 1. rujna 2017. utvrđena kao većinska suvlasnica u 85/100 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. … i … k.o. V.,

- da supruga prodavatelja C. H. nije potpisnica kupoprodajnog ugovora pa je osobna služnost u zemljišnim knjigama uknjižena samo za korist R. H.,

- da je R. H. preminuo 16. listopada 2019.,

- da iz snimke izvedenog stanja i popratne dokumentacije za nekretnine u k.o. R. proizlazi da predmetna kuća u R. predstavlja stambenu zgradu na dvije etaže: prizemlje u površini od 126,85 m2 i kat u površini od 131,85 m2, da prizemlje ima svoj ulaz te da za ulaz na kat ima izdvojeno vanjsko stepenište,

- da je građevinskom vještačenjem utvrđeno da se prvi kat sastoji od vanjskog stubišta, nenatkrivene terase, kuhinje, blagovaonice, pomoćnog prostora, dvije sobe i kupaonice te je vještačenjem utvrđena i visina najamnine prvog kata za utuženo razdoblje, uz prikaz mjesečnih iznosa prema suvlasničkim omjerima,

- da je iskazima saslušanih svjedoka S. J., poznanice parničnih stranaka, Z. D., brata tužiteljice i R. K., susjede stranaka u mjestu R. te iskazom tužiteljice utvrđeno da su tužiteljica i tuženik kao supružnici kupili predmetne nekretnine i da su bili u posjedu prvog kata kuće od 2010., da su kat uredili za stanovanje, da je u prizemlju stanovao R. H. sa suprugom, da nikada nije bilo problema sa između posjednika, da je ovakav način posjedovanja nekretnine dogovoren pri kupoprodaji nekretnina, da su R. H. i njegova supruga napustili posjed prizemlja kuće 2017. i od tada više nisu dolazili u R., da je krajem 2013. tuženik onemogućio tužiteljici suposjed nekretnine i da je tuženik od tada u samostalnom posjedu prvog kata kuće, a od 2017. u samostalnom posjedu cijele nekretnine,

- da je iskaz tuženika suprotan iskazima svih saslušanih svjedoka, iskazu tužiteljice i materijalnim dokazima u spisu i da je prvostupanjski sud osnovano ovaj iskaz ocijenio neuvjerljivim i neobjektivnim.

10. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik posjednik cjelokupnih nekretnina i da onemogućava tužiteljici posjed od 2013. godine te da je tužiteljica u skladu sa člankom 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZVDSP) dokazala da je nekretnina njezino vlasništvo u 85/100 dijela i da se nalazi u posjedu tuženika.

11. U odnosu na žalbene navode da kuća nije etažirana i predstavlja cjelinu te da je na istoj osnovano pravo služnosti stanovanja za korist R. H. i njegove supruge C. H., ističe se da je u postupku utvrđeno da se kuća sastoji od dva odvojena stana u prizemlju i na katu, s posebnim ulazima, da kupoprodajnim ugovorom nije određeno osniva li se pravo služnosti na cijeloj kući ili u njezinom dijelu, ali je u točki IV. stavak 2. Ugovora o kupoprodaji utvrđeno da se parnične stranke nalaze u posjedu kuće, zatim da je u ovom postupku utvrđena stvarna volja stranka pri sklapanju kupoprodajnog ugovora, koja je i izvršavana na način da R. H. ima pravo stanovanja u prizemlju kuće, a parnične stranke kao vlasnici nekretnine posjeduju prvi kat kuće, da je posjed izvršavan na ovaj način sve do prestanka bračne zajednice između parničnih stranaka te da je od tada tuženik samostalno posjedovao kat kuće, a od 2017. cijelu kuću te da je onemogućio pravo na posjed tužiteljici.

11.1. R. H. preminuo je 16. listopada 2019. Pravo služnosti stanovanja bilo je upisano u zemljišne knjige za korist R. H., dok je u kupoprodajnom ugovoru R. H. pravo služnosti stanovanja ugovorio za sebe i svoju suprugu C. H., koja nije potpisnica kupoprodajnog ugovora i njezino pravo služnosti nije upisano u zemljišne knjige. Ako se pravo služnosti osniva pravnim poslom onda je to dvostrani pravni posao – ugovor pa je potrebno i da uživatelj služnosti pristane biti ovlaštenik služnosti, odnosno potrebna je i jasno izražena volja druge strane za osnivanje takvog prava. C. H. nije izrazila svoju volju potpisom ugovora pa je upravo nepotpisivanje ugovora razlog upisa služnosti stanovanja u zemljišne knjige samo za korist R. H.. R. H. zajedno sa suprugom, napustio je posjed nekretnine 2017., odjavio prebivalište u R. i vratio se u R. N.. R. H. i C. H. nisu se odazvali na pozive suda i nisu pristupili na očevid u R. niti su od 2017., prema izjavi svjedokinje R. K., dolazili u R..

11.2. Na temelju članka 201. ZVDSP-a osobne služnosti traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane te prestaju najkasnije smrću ovlaštenika ako zakon ne određuje drukčije. Stoga je pravo osobne služnosti stanovanja R. H. prestalo njegovom smrću 16. listopada 2019., iako je pravo služnosti stanovanja još 2017. izgubilo svoju razumnu svrhu, što je tužiteljica u ovom postupku dokazala. S obzirom da C. H., nema temelj za služnost stanovanja u pravnom poslu jer nije izrazila svoju volju potpisivanjem ugovora, zatim dobrovoljno nije u posjedu predmetnih nekretnina od 2017. i uopće ne dolazi iz R. N. u R. te nije pristupila na ročište u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pravo služnosti stanovanja prestalo smrću R. H. i da je isključivi posjednik cjelokupnih nekretnina tuženik, koji je trenutno jedini pasivno legitimiran na predaju nekretnine u posjed tužiteljici.

11.3. Nadalje, u odnosu na žalbene razloge da je prvostupanjski sud pogrešno i nepravilno postupio kada je presudu temeljio na personalnim dokazima – svjedocima, čiji su iskazi prema žalitelju bili u krajnju ruku neobjektivni i apstraktni te da je sud u potpunosti zanemario ugovor o kupoprodaji kao materijalnu ispravu, ovaj drugostupanjski sud ističe da su u prvom redu iskazi saslušanih svjedoka u cijelosti suglasni i potvrđeni utvrđenjima građevinskog vještaka i snimkama izvedenog stanja, zatim činjenicom da je R. H. imao adresu stanovanja u R. N., da nije bio nazočan očevidu suda, isto kao i njegova supruga C. H., da svi ovi dokazi ujedno potvrđuju i iskaz tužiteljice, zatim da svjedokinja S. J., koja je zajednička prijateljica parničnih stranka i R. K. susjeda u R., koja naime i ne viđa tužiteljicu jer tužiteljica nije u posjedu nekretnina, jesu sigurno nepristrane svjedokinje koje su objektivno i realno iznijele svoja saznanja o predmetu spora i da je tuženikov iskaz nepotvrđen dokazima te da je tuženik mijenjao svoje iskaze ovisno o sporu koji se vodi, a što je utvrđeno uvidom u dostavljene dijelove spisa poslovni broj P Ob-106/2015, koji se vodio između parničnih stranaka radi utvrđenja bračne stečevine. Prvostupanjski sud nije zanemario materijalni dokaz - kupoprodajni ugovor jer upravo ovaj ugovor potvrđuje posjed parničnih stranaka od 2010. pa je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 8. ZPP-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku u ovoj pravnoj stvari. Ovi žalbeni navodi tuženika predstavljaju pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza bez realne podloge u rezultatima dokaznog postupka, a ostali žalbeni razlozi koji se odnose na navod da je R. H. imao kupca za duplo veću kupoprodajnu cijenu, da je raskinuo ovaj ugovor jer je htio zadržati pravo služnosti stanovanja za sebe i suprugu i da tuženik boravi u kući samo uz dozvolu i ovlaštenje R. H., potpuno su irelevantni za ovaj postupak, a posebno kad se uzme u obzir iskaz tuženika, koji je da u parničnom premetu P Ob-106/2015 (list 65 ovog spisa) iskazao da je osobna služnost stanovanja za korist R. H. bila ideja parničnih stranka u to vrijeme supružnika, da R. H. to nije zahtijevao, ali je pristao na upis osobne služnosti i da mu je ujak R. H. rekao da ukoliko želi prodati kuću da će se brisati teret služnosti i da to nije sporno. 11.4. Kako je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina, a tuženik posjedovanjem cijele nekretnine suspendira njezino pravo na posjed, tužiteljica je ovlaštena upravo od tuženika zahtijevati predaju posjeda pa je neosnovan žalbeni navod promašene pasivne legitimacije. S obzirom da je tuženik posjednik prvog kata kuće u R. od prosinca 2013., a od 2017. cijelih nekretnina, obvezan je na temelju članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, - dalje ZOO) naknaditi tužiteljici korist koju je imao od uporabe nekretnine. Prema sudskoj praksi i pravnom stavu Vrhovnog suda, bivši bračni drug koristeći se suvlasničkim dijelom nekretnine drugog bračnog druga neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine tog dijela nekretnine (Rev- x 215/2016, Rev-x 712/2009). S obzirom da je tužiteljica tražila isplatu najamnine samo za kat kuće, prema svom suvlasničkom omjeru, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznose najamnine i obvezao tuženika na isplatu istih, s tim što tuženik niti tijekom postupka, niti u žalbi nije osporavao utvrđenu visinu najamnine.

12. Tuženik u žalbi prigovara utvrđenoj vrijednosti predmetna spora i smatra da je vrijednost predmeta spora u iznosu od 107.854,62 kn suviše visoko određena jer je tuženiku za isplatu naloženo 88.229,30 kn, dok je tužiteljica odbijena za dio od 9.624,32 kn. Tuženik pobija i odluku o trošku postupka u cijelosti jer da je bila donesena pravilna odluka u sporu, tuženik ne bi bio dužan snositi troškove postupka, već bi troškove snosila tužiteljica.

12.1. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 kn. Tuženik je na pripremnom ročištu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora pa je sud raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, očito iz razloga što je tužiteljica u odnosu na novčani dio potraživanja podnijela stupnjevitu tužbu, koju je prvostupanjski sud dozvolio. Tužiteljica je tužbeni zahtjev za isplatu najamnine postavila nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. studenog 2019. Tužiteljica je tužbeni zahtjev povećala podneskom od 30. rujna 2020., naznačujući daljnje dospjele iznose mjesečne najamnine. Prvostupanjski sud je na ročištu od 2. veljače 2021. raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 107.854,62 kn, koji predstavlja zbroj mjesečnih iznosa najamnine, dakle novčanog dijela tužbenog zahtjeva te vrijednost tužbenog zahtjeva za predaju u suposjed nekretnine u iznosu od 10.000,00 kn, dakle nenovčanog dijela tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju radi se o objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva pa je pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 37. stavak 1. ZPP-a.

12.2. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu parničnih troškova za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna.

13. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze te utvrdio da je tužiteljica, skladu sa člankom 162. ZVDSP-a, dokazala da je nekretnina njezino vlasništvo u 85/100 dijela i da se nalazi u posjedu tuženika i da joj u skladu sa člankom 1120. ZOO-a pripada najamnina prema njezinom suvlasničkom omjeru, slijedom čega je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na predaju posjeda i djelomično usvojen u odnosu na isplatu najamnine.

14. Iz navedenih razloga odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

16. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer nisu bili potrebni u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 23. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić