REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-1289/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz P. P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, kojeg zastupa T. J. H., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/207, URBROJ: 512- 2501-22-2 od 26. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 560-01/22-01/1862, URBROJ: 512M2-76- 22-2 od 30. kolovoza 2022.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/22-01/207, URBROJ: 512-2501-22-2 od 26. listopada 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 560-01/22-01/1862, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 30. kolovoza 2022., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 1. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog povrede pravila postupka. Ističe da je tuženik propustio dostaviti osporavanu odluku imenovanom opunomoćeniku tužitelja, te je odluka dostavljena izravno tužitelju kao osobi s invaliditetom koja je ovisna o pomoći druge osobe. Smatra da je prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik) propustilo obrazložiti razloge zbog čega nije saslušao i ostale predložene svjedoke i to: Z. Š. iz P. P., i S. A. iz P. P., koji se vode kao potpisnici popisa vojnih osoba Narodne zaštite - domobrani P. P. i koji stoga moraju imati neposredna saznanja o duljini trajanja i načinu sudjelovanja tužitelja u navedenom odredu. Sama činjenica što se nisu odazvali na uredno dostavljeni poziv radi saslušanja, te svoj nedolazak nisu opravdali ne daje pravo prvostupanjskom tijelu da ne izvodi predmetni dokaz. U smislu obveze svjedočenja u upravnom postupku citira odredbe članka 63. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) i članka 67. ZUP-a (pravne posljedice odbijanja dolaska). Stoga smatra da su upravna tijela morala u pozivu za saslušanje upozoriti pozvane svjedoke na posljedice ne poštivanja odredbe čl. 63. st. ZUP-a (dužnosti svjedočenja), pa ako i tada ne bi na drugi poziv došli, novčano ih kazniti. Smatra da je uslijed propusta saslušanja svjedoka činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a ujedno je takvim postupanjem, pa i odlukom tužitelju umanjena sama bit prava na pristup sudu (pravo na pravično suđenje - nejednakost oružja; neravnopravan položaj stranaka u postupku, kao dio ustavnog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29 st.1. Ustava Republike Hrvatske (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-6070/2010 od 30. lipnja 2011. i poslovni broj U-III-745/2009 od 01. travnja 2010. i dr.). Stoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Suprotno navodima iz tužbe a sukladno odredbama ZUP-a, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku te je njegova izjava dana na zapisnik priložena spisu predmeta. Navodi da je tužitelj izjavio da je kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite P. P. od 01. rujna 1991. do 31. prosinca 1991. obavljao dužnosti stražarenja, odlazaka u naoružane ophodnje te je vršio pripreme za odlazak na boiište, dok su svjedoci V. P. i A. Z. u svojim pisanim izjavama kao razdoblje sudjelovanja tužitelja naveli 1. listopada 1991. do 30. ožujka 1992., te su potvrdili način sudjelovanja, odnosno obavljanja navedenih zadaća. Pri tome je navedenim svjedocima utvrđena pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite P. P. od 15. studenoga 1991., te niti jedan dokaz ne ide u prilog tvrdnji da bi tužitelj bio pripadnikom navedenih odreda od 1. rujna 1991. Tuženik također smatra da iz cjelokupnosti dokaza ne proizlazi da se aktivnosti koje tužitelj sam navodi (koje potvrđuju i svjedoci) poput držanja straža i ophodnja po mjestu, mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u svezi s tim otporom.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je održao ročište 14. rujna 2023. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod dokaznih prijedloga. Priložio je izvornik iskaznice Narodne zaštite za mjesnu zajednicu P. P. izdanu na ime A. G., koja je ovjerena pečatom Općinskog sekretarijata Narodne obrane općine Ž. i bez datuma izdavanja, a preslika iskaznice nalazi se u spisu upravnog postupka. Nadalje, na navedenom ročištu sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. A., primjenom odredbe čl. 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS) u vezi odredbe članka 235. – 249. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 80/2022), koji svjedok je naveo da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici P. P. u razdoblju od mjeseca studenog 1991. do kolovoza 1992.. te da nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u odnosu na navedeno razdoblje jer o zahtjevu za priznavanje statusa podnesenom u veljači 2022. još nije doneseno rješenje; U predmetnom razdoblju zadužio je oružje (pušku M-48) koju je imao tijekom dežurstava na nasipu rijeke Save, a nakon tog dežurstva je bez naoružanja dežurao u vatrogasnom domu u P. P.; Svjedok je bio pripadnik trećeg voda a tužitelja je viđao kao pripadnika prvog voda naoružanih odreda; Poznato mu je da je tužitelj također sudjelovao od mjeseca studenog 1991. na način da je obavljao dežurstva na nasipu; Nikada nije sudjelovao u izravnom oružanom sukobu; Oružje je pripadnicima naoružanih odreda bilo dodijeljeno u studenom 1991.

4.2. Sud je navedeno ročište odgodio radi pribave dopune izjave svjedoka Z. Š. u smislu (podataka) o njegovoj pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici P. P., vremena pripadnosti, činjenici ima li priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u predmetnom razdoblju kao i način sudjelovanja navedenog svjedoka i činjenicu je li svjedoku poznat način sudjelovanja tužitelja kao pripadnika Narodne zaštite u spornom razdoblju.

4.3. Tužitelj je 20. rujna 2023. dostavio sudu od javnog bilježnika K. M. ovjerenu izjavu (ovjera OV-4290/2023) svjedoka Z. Š. od 18. rujna 2023. iz koje proizlazi da je isti bio zapovjednik naoružanih odreda Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici P. P., te kasnije pripadnik 131. brigade HV i 203. brigade PZP; da je svjedočio sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu kao naoružani pripadnik navedenih odreda te je sudjelovao na način da je stražario najčešće na nasipu rijeke Save ali i na drugim punktovima gdje je znao biti izložen pucnjevima i drugim vrstama pogibelji.

4.4. Na ročištu održanom 17. listopada 2023., održanom u nazočnosti tužitelja, opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, službenoj osobi tuženika omogućen je uvid u zapisnik ročišta održanog 14. rujna 2023. kao i u izjavu i dopunu izjave svjedoka Z. Š. Opunomoćenik tužitelja naveo je da su službeni popisi pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite sastavljeni tijekom ratnih okolnosti i ne moraju nužno predstavljati i jedini dokaz te je dopušteno dokazivati suprotno.

4.5. Službena osoba tuženika navela je da je u odnosu na tužitelja relevantan isključivo službeni popis pripadnika kao dio službene evidencije, iz koje proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite od 1. studenog 1991., te da stoga uslijed trajanja sudjelovanja ne ispunjava zakonske pretpostavke za priznanje hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

4.6. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja zatražio je naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.990,85 eur, sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na osnovi pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ P. P. podnio 6. studenog 2020. Područnom odsjeku za poslove obrane V., za razdoblje od 1. rujna 1990. do 31. prosinca 1991., te je zahtjevu (između ostaloga) priložio pismene izjave (svjedoka) V. P. i A. Z.

7. Uvidom u službene evidencije utvrđeno je da je tužitelj evidentiran na Popisu vojnih osoba Narodne zaštite - domobrani P. P. za razdoblje od 15. studenog 1991. do 28. ožujka 1992. U tom smislu nije od utjecaja na drugačije odlučivanje niti priložena iskaznica pripadnika Narodne zaštite za mjesnu zajednicu P. P. jer ista ne dokazuje vrijeme niti narav sudjelovanja.

8. Također iz službene evidencije proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kroz pripadnost 131. pukovniji domobranskoj - Županja, za razdoblje sudjelovanja od 28. travnja 1992. do 17. lipnja 1992.

9. Iz izjave tužitelja (na zapisniku Područnog Odsjeka za poslove obrane V. od 21. svibnja 2021., u bitnome proizlazi da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite P. P. od 01. rujna 1991. do 31. prosinca 1991., te je obavljao dužnosti stražarenja, odlazaka u naoružane ophodnje i vršio je pripreme za odlazak na bojište. Tužitelj je naveo također da je bio u radnom odnosu ali nije dolazio na posao, već je stražario (sa zaduženom puškom) i čuvao objekte u selu , odnosno nadzirao prostore na državnoj granici.

10. U odnose na pribavljene (pisane) izjave svjedoka V. P. iz P. P., i A. Z. iz P. P., valja istaknuti da su isti istovjetno potvrdili navode tužitelja o naravi njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu u svojstvu pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite P. P., ali su kao razdoblje sudjelovanja naveli od 1. listopada 1990. do 30. ožujka 1992. (izjave su sastavljene od iste osobe te potpisane od različitih osoba). Međutim iz službenih evidencija proizlazi da se navedeni svjedoci nalaze na popisu pripadnika Narodne zaštite od 15. studenoga 1991., te stoga ne mogu bit neposredni svjedoci sudjelovanja tužitelja u navedenim odredima u ranijim razdobljima.

11. Prvostupanjsko tijelo odlučilo je da za rješavanje ove upravne stvari nije niti potrebno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka Z. Š. iz P. P., i S. A. iz P. P., koji svjedoci se, iako uredno pozvani, nisu odazvali pozivu prvostupanjskog tijela radi davanja izjave.

12. Izvršenim uvidom u vojne evidencije utvrđeno je da je tužitelj imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

13. U odnosu na dokazivanje u upravnom postupku valja istaknuti da odredba članka 48. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

14. Sud je, na prijedlog tužitelja izveo i dokaz saslušanjem svjedoka S. A. koji je potvrdio sudjelovanje tužitelja u odredima Narodne zaštite u trajanju od mjeseca studenog 1991. , kao što je i navedeno u službenoj evidenciji.

15. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da se tužitelj nalazi evidentiran na Popisu vojnih osoba Narodne zaštite - domobrani P. P. za razdoblje od 15. studenog 1991. do 28. ožujka 1992., koje razdoblje ne obuhvaća najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., prema odredbi članka 3. stavak 1. točka b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon). Nadalje, iz ukupnosti provedenih dokaza proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju (1. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.) nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu odnosno da nije djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona, odnosno narav sudjelovanja tužitelja ne odgovara sadržaju i smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

16. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

17. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

18. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

19. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

20. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu ne proizlazi dokazanim na razini vjerojatnosti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ P. P. u vremenskom razdoblju od 1. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.

21. Slijedom navedenog na temelju postojećih materijalnih dokaza koji uživaju presumpciju istinitosti, kao i na temelju uzetih izjava svjedoka odnosno tužitelja, ne proizlazi da je tužitelj bio izravno angažiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., niti da je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, prema članku 3. stavak 1. točka b. Zakona.

22. Također, iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao pripadnik Narodne zaštite, sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona.

23. Odredba članka 9. stavak 2. ZUP-a propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga je prvostupanjsko tijelo moglo, i bez saslušanja svih predloženih svjedoka, izvesti zaključak koje činjenice smatra dokazanim.

24. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

25. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

26. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

27. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

28. Pravilan je navod tužitelja o neuredno izvršenoj dostavi osporavanog rješenja, međutim sud smatra da je tužitelj pravodobnim podnošenjem tužbe u ovome upravnom sporu uspio iskoristiti pravo pristupa na sud. Dakle, sud ocjenjuje da je postupku bilo nedostatka ali isti nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja.

29. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

30. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u toč. I. izreke ove presude.

31. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

U Osijeku 23. listopada 2023.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.