Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-94/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja PROMIX d.o.o., OIB: 42354759611, Belišće, A. G. Matoša 10, kojeg zastupa Darko Šuper, OIB: 97101145464, odvjetnik u ZOU Darko Šuper i dr., Osijek, Europske avenije 3/I, protiv tuženika PPK Valpovo d.o.o., OIB: 12875096243, Valpovo, A. B. Šimića 27, kojeg zastupa Tihomir Zec, OIB: 80723087237, odvjetnik u OD Zec i partneri d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, radi predaje u posjed (vps 1.500,00 EUR / 11.301,75 kn[1] ), nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. listopada 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 20. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PPK Valpovo d.o.o., OIB: 12875096243, Valpovo, A. B. Šimića 27, predati tužitelju PROMIX d.o.o., OIB: 42354759611, Belišće, A. G. Matoša 10, u posjed slobodan od svojih osoba i stvari dio nekretnine upisane u zk. ul. 4019, k.o. Valpovo, kč.br. 871/1, Pašnjak Starovalpovački put, u dijelu gdje se nalazi industrijski kolosijek (pruga) označen geodetskim situacijskim nacrtom broj 100/2020 od 14. listopada 2020. od strane Geovizija d.o.o. iz Osijeka, dipl. ing. geodezije Nenada Virkovića omeđen točkama A-B-C-D-E-F-H-G-H-I, površine 699 m2, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.446,54 EUR (tisućučetiristočetrdesetšesteura i pedesetčetiricenta) / 10.898,98 kn(desettisućaosamstodevedesetosamkuna i devedesetosamlipa), u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 622,14 EUR (šestodvadesetdvaeura

i

četrnaestcenti)

/

4.687,50

kn

(četiritisućešestoosamdesetsedamkuna i pedesetlipa), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 4019, k.o. Valpovo u naravi kč.br. 871/1, Pašnjak, Starovalpovački put, površine 3076 m2 te kako je tuženik na predmetnoj nekretnini postavio željeznički industrijski kolosijek kojim je zauzeo dio predmetne nekretnine površine 699 m2. Nadalje, tuženik je protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P- 10/2021 vodio parnicu kojom je želio utvrditi kako je stekao pravo vlasništva na predmetnom dijelu kč.br. 871/1, označen nalazom i mišljenjem vještaka mjernika Nenada Virkovića točkama A-B-C-D-E-F-H-G-H-I površine 699 m2, a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen. Tužitelj je kao vlasnik predmetne nekretnine nakon pravomoćnosti prethodno navedene presude podneskom pozvao tuženika da mu vrati posjed dijela zemljišta slobodan od stvari i prava, a tuženik se na isti nije očitovao niti je predao posjed tužitelju. Dalje tužitelj navodi kako tuženik dio njegove nekretnine drži u posjedu bez pravne osnove te se poziva na čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, odnosno isti ne spori kako je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, međutim zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju nekretnine. Naime, industrijski kolosijek izgradio je tuženikov pravni prednik Kombinat Đuro Salaj Valpovo na temelju odobrenja za gradnju od 2. studenog 1970., kojim aktom je odobrena izgradnja privremenog objekta i to industrijskog i željezničkog kolosijeka unutar i uz rub tvorničkog kruga, a nakon dovršetka gradnje za navedenu građevinu izdana je uporabna dozvola 8. srpnja 1971., da bi po tom rješenju od 25. svibnja 2015. ovdje sporan industrijski kolosijek bio legaliziran te bila plaćena naknada za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru. Tuženik dalje navodi kako industrijski kolosijek od svoje izgradnje pa i danas služi tuženiku za dopremu i otpremu robe do i sa njegovih nekretnina te kao spoj na lokalnu željezničku prugu Bizovac-Belišće, koja je u skladu sa Odlukom o razvrstavanju željezničkih pruga označena kao pruga od lokalnog značaja pod oznakom L207 Bizovac-Belišće. Nadalje, tužitelj niti njegovi pravni prednici nikada nisu bili niti vlasnici, a niti posjednici industrijskog kolosijeka, a niti zemljišta na kojem je isti trajno izgrađen. U odnosu na presudu na koju se poziva tužitelj, tuženik navodi kako je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te predlaže prekid postupka. Tuženik dalje navodi kako je tužitelj cijelu kč.br. 871/1 stekao 2017. kupnjom od Kromopak d.o.o., koji ju je stekao kupnjom od Grada Valpova, međutim, unatoč kupoprodajama niti Grad Valpovo niti Krompak d.o.o. nisu mogli prodati, odnosno kupiti dio kč.br. 871/1 na kojem se nalazi industrijski kolosijek, odnosno tuženik navodi kako je tužitelj kao i svaki njegov pravni prednik nedvojbeno znao da se na nekretnini nalazi industrijski kolosijek i da je ista opterećena njime. Nadalje, tuženik ističe kako je pošteni posjednik navedenog industrijskog kolosijeka, kao i zemljišta na kojem je isti trajno izgrađen, odnosno kako je tijekom više od 50 godina poštenog, zakonitog, istinitog i neometanog mirnog posjedovanja vršio ulaganja i održavao navedeni industrijski kolosijek, kao i zemljište na kojem je isti trajno izgrađen.

3. Podneskom od 23. svibnja 2023. tuženik ističe prigovor kojim otklanja pravo tužitelja zahtijevati predaju u posjed ovdje sporne nekretnine te prigovor zadržanja, u skladu sa čl. 163. st. 1. i čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, tuženik navodi kako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti, s obzirom na činjenicu kako se tuženik kao vlasnik povlasne nekretnine služi nekretninom upisanom u zk.ul. 4019, k.o. Valpovo, kč.br. 871/1, kao poslužnom u trajanju od najmanje 20 godina te je nositelj prava koje otklanja pravo tužitelja na predaju u posjed. U odnosu na prigovor zadržanja, isti tuženik ističe sve dok mu tužitelj ne naknadi nužne i korisne troškove koje je imao.

4. Podneskom od 31. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na prethodno navedeni podnesak tuženika te u bitnom naveo kako je tužiteljev posjed nepošten, s obzirom na činjenicu kako je prilikom dobivanja odobrenja za postavljanje industrijskog kolosijeka na predmetnoj nekretnini znao da je predmetno postavljanje privremenog karaktera, odnosno kako tuženik kao nepošteni posjednik uopće ne ispunjava niti osnovni kriterij kvalitete posjeda da bi mogao dosjelošću ostvariti bilo kakva stvarna prava.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz poduzimanjem uviđaja (str. 178-182 spisa), pribavom pisanih iskaza svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i to svjedoka Tomislava Ivića (str. 191 spisa) i Leona Žulja (str. 189-190 spisa) te izvršio uvid u podnesak tužitelja na ime tuženika sa potvrdom o primitku od 2. ožujka 2023. (str. 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela Valpovo od 23. ožujka 2023. (str. 6-7 spisa) i od 22. svibnja 2023. (str. 152-156 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-10/2021-13 od 1. listopada 2021. sa potvrdom pravomoćnosti / ovršnosti (str. 8-19 spisa), geodetski elaborat GeoVizija d.o.o. od 14. listopada 2020. (str. 20-33 i 138-151 spisa), odobrenje za gradnju Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Valpovo, Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 2. studenog 1970. (str. 34-36 i 68-69 spisa), uporabnu dozvolu Socijalističke Republike Hrvatske, Zavoda za urbanizam i komunalne poslove Općine Valpovo od 8. srpnja 1971. (str. 37-38 i 70-71 spisa), rješenje o izvedenom stanju Osječko- baranjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 25. svibnja 2015. (str. 39-40 i 72-74 spisa), prijedlog ovdje tuženika za dopuštenje revizije (str. 50-61 spisa), kartu željezničke mreže Republike Hrvatske (str. 67 spisa), podnesak Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek, Odjela za katastar nekretnina Valpovo od 27. svibnja 2020. (str. 75-76 spisa), procjenu vrijednosti opreme društvenog poduzeća Poljoprivredni kombinat "Đuro Salaj" Valpovo od lipnja 1992. (str. 77-135 spisa), izjavu Davora Lalića od 12. studenog 2020. (str. 136-137 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 916/2021-2 od 26. kolovoza 2021. (str. 162-165 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6040/2016 od 8. veljače 2017. (str. 166-170 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2235/1997-2 od 31. kolovoza 1999. (str. 199-200 spisa) i sentencu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1951/04-2 od 15. studenog 2004. (str. 201 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Nije sporna činjenica kako je tužitelj vlasnik ovdje sporne nekretnine (str. 6-7 spisa), koju je kupio u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Kromopak d.o.o., a navedena nekretnina ranije je bila u vlasništvu Grada Valpova, odnosno u društvenom vlasništvu.

8. Dalje nije sporno kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-10/2021-13 od 1. listopada 2021. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika kojim isti zahtijeva da sud utvrdi da je ovdje tuženik vlasnik ovdje spornog dijela nekretnine (str. 8-19 spisa) te kako je ovdje tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene presude (str. 50-61 spisa), koji prijedlog je odbijen (str. 202 spisa).

9. Vezano uz prethodno navedeno, sud je rješenjem od 13. lipnja 2023. odbio prijedlog tuženika za prekidom postupka do donošenja odluke o podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije i to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o pravomoćnoj i ovršnoj presudi, u skladu sa čl. 384. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; u daljnjem tekstu ZPP).

10. Nesporno je i kako je tužitelj podneskom od 2. ožujka 2023. pozvao tuženika na predaju u posjed zemljišta i plaćanje naknade za korištenje tuđeg zemljišta (str. 4-5 spisa).

11. Također je nesporno i kako je tuženik izgradio ovdje sporan industrijski kolosijek te kako je za isti izrađen geodetski elaborat (str. 20-33 i 138-151 spisa).

12. Nije sporno niti kako industrijski kolosijek služi tuženiku za dopremu i otpremu robe do i sa njegove nekretnine upisane u zk. ul. 3329, k.o. Valpovo, kč.br. 328/1 te kao spoj na lokalnu željezničku prugu Bizovac-Belišće (str. 67 i 152-156 spisa).

13. Nesporno je i kako je Kombinatu Đuro Salaj Valpovo, pravnom predniku tuženika, kao investitoru dano odobrenje za gradnju, odnosno izgradnju privremenog objekta na rok od 10 godina i to industrijskog željezničkog kolosijeka unutar i uz rub tvorničkog kruga do ivice ograde Tvornice stočne hrane na sjeverozapadu (str. 34-36 i 68-69 spisa), kako je Kombinatu Đuro Salaj Valpovo izdana uporabna dozvola kojom se odobrava privremena upotreba investicijskog objekta industrijske pruge u tvorničkom krugu Kombinata na rok od 10 godina (str. 37-38 i 70-71 spisa) te kako je rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena građevina i to industrijska pruga dužine cca 939,00 m i širine 1,50 m, koja neposredno služi za uporabu zgrade iz toč. I. izreke izgrađena na kč.br. 328/3, 326, 871/1 i 3109. (str. 39-40 i 72-74 spisa).

14. Nije sporno niti kako je industrijski kolosijek obuhvaćen u procjeni opreme poduzeća Đuro Salaj Valpovo (str. 77-135 spisa).

15. U ovoj pravnoj stvari sporna je činjenica ima li tuženik pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje ovdje sporne stvari (pravo na posjed), kao i činjenica ima li tuženik pravo zadržanja stvari dok mu tužitelj ne naknadi nužne i korisne troškove koje je imao.

16. Tijekom postupka sud je izveo dokaz poduzimanjem uviđaja (str. 178- 182 spisa) te je utvrdio kako je na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja postavljen željeznički industrijski kolosijek kojim se koristi tuženik za dopremu i otpremu robe do i sa nekretnine upisane u zk.ul. br. 3329, k.o. Valpovo, kč.br. 328/1.

17. Nadalje, a u skladu sa čl. 492.c ZPP-a tuženik je priložio pisane iskaze svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i to svjedoka Tomislava Ivića (str. 191 spisa) i Leona Žulja (str. 189-190 spisa).

18. Iz pisanog iskaza svjedoka Tomislava Ivića razvidno je kako je istom poznato kako se tuženik za svoje potrebe koristi ovdje spornom stvari, a u vrijeme dok je Grad Valpovo bio vlasnik nekretnine koja je sada u vlasništvu tužitelja, tuženik se neometano koristio dijelom čestice na kojoj ima izgrađen industrijski kolosijek, a prema njegovim saznanjima nitko nikada nije zabranjivao, ometao ili na bilo koji način ograničavao tuženika i njegove pravne prednike u korištenju predmetnog kolosijeka i dijela zemljišta na kojem se nalazi, počevši od njegove izgradnje pa do danas.

19. Svjedok Leon Žulj u svom pisanom iskazu u bitnom je naveo kako mu je poznato kako je kč.br. 871/1, k.o.Valpovo bila do 2007. u vlasništvu Grada Valpova, nakon čega je na temelju javnog natječaja prodana društvu Kromopak d.o.o., a tuženik je koristio željezničku prugu cijelo vrijeme njegova mandata kao gradonačelnika. Također, prema njegovim saznanjima nitko nikada nije zabranjivao, ometao ili na bilo koji način ograničavao tuženika u mirnom posjedu i korištenju predmetne željezničke pruge.

20. Uvidom u izjavu Davora Lalića od 12. studenog 2020. (str. 136-137 spisa), bivšeg osnivača i člana uprave Kromopak d.o.o., razvidno je kako je istom u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, kojim ugovorom je trgovačko društvo Kromopak d.o.o. kupilo ovdje spornu nekretninu, bilo poznato kako na predmetnoj nekretnini postoji industrijski kolosijek koji je u vlasništvu ovdje tuženika. Nadalje, kolosijek prolazi uz samu zgradu gdje je bilo sjedište i pogon Kromopak d.o.o., nastavlja se na gore navedenoj čestici koja je susjedna i završava u industrijskom krugu tuženika. Također, Davor Lalić potvrđuje kako mu je poznato kako su navedene činjenice postojanja industrijskog kolosijeka bilo dobro poznate i Gordanu Jakšiću koji je u određenom periodu obnašao dužnost člana uprave Kromopak d.o.o. 21. Čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u daljnjem tekstu ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je čl. 162. st. 1. istog Zakona propisano kako da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

22. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je tužiteljeva stvar u tuženikovu posjedu, a što nije niti bilo sporno tijekom postupka.

23. Nadalje, čl. 163. st. 1. ZV-a propisano je kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), dok je čl. 164. st. 2. ZV-a propisano kako zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

24. Čl. 186. st. 1. ZV-a propisano je kako stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

25. Dalje, čl. 228. st. 1. ZV-a propisano je kako neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon.

26. Čl. 229. st. 1. ZV-a propisano je kako stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, dok je st. 2. istog članka propisano kako ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

27. U konkretnoj pravnoj stvari nije sporna činjenica kako je tuženik izvršavao sadržaj stvarne služnosti kroz 20 godina te kako se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio, odnosno kako je tuženikov posjed bio istinit.

28. Međutim, sporna je činjenica je li tuženik pošteno posjedovao ovdje sporan dio tužiteljeve nekretnine.

29. Čl. 18. st. 3. ZV-a propisano je kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

30. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno kako je tuženikovom pravnom predniku odobrena izgradnja privremenog objekta na rok od 10 godina i to ovdje spornog industrijskog željezničkog kolosijeka te kako je građevinska dozvola izdana za privremenu izgradnju industrijskog kolosijeka i to za razdoblje od 10 godina.

31. Također, pravnom predniku tuženika uporabnom dozvolom odobrena je privremena upotreba investicijskog objekta industrijske pruge u tvorničkom krugu Kombinata na rok od 10 godina.

32. Iz prethodno navedene materijalne dokumentacije proizlazi kako je pravnom predniku tuženika odobrena izgradnja privremenog objekta, kao i privremena upotreba istog i to na rok od 10 godina, iz čega je razvidno kako je tuženik znao kako mu nakon proteka roka od 10 godina ne pripada pravo na posjed, odnosno iz navedenog proizlazi kako je tuženikov posjed nepošten.

33. Dakle, sud je utvrdio kako tuženik nema pravo na posjed, odnosno kako nije osnovano pravo služnosti neposredno na temelju zakona dosjelošću.

34. Vezano za tuženikov prigovor zadržanja, isti nije osnovan i to iz razloga što isključivo pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, a što ovdje nije slučaj jer je tuženik nepošteni posjednik stvari u vlasništvu tužitelja.

35. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom spisa Trgovačkog suda u Osijeku koji je provodio stečajni postupak nad trgovačkim društvom Kromopak d.o.o. te za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka Živke Posavac, a iz razloga što su sporne činjenice u ovom postupku utvrđene uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu te nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza, u skladu sa čl. 10. st. 1. ZPP-a.

36. Nadalje, na ročištu održanom 13. lipnja 2023. (str. 159-160 spisa) tužitelj je predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku mjerniku, u slučaju da tuženik ospori geodetski elaborat GeoVizija d.o.o., a s obzirom na činjenicu kako tuženik isti nije osporio, sud nije odlučivao o navedenom dokaznom prijedlogu.

37. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

38. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.446,54 EUR / 10.898,98 kn.

39. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 24. ožujka 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 18. svibnja 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 31. svibnja 2023. u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 28. srpnja 2023. u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. lipnja 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 30. lipnja 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 4. listopada 2023. u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), što uvećano za PDV čini iznos od 1.368,70 EUR / 10.312,50 kn.

40. Također, sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR / 200,04 kn (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,55 EUR / 200,04 kn (Tar. br. 2. t. 1.), kao i trošak za obavljanje službene radnje izvan zgrade suda u iznosu od 24,74 EUR / 186,40 kn.

41. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 622,14 EUR / 4.687,50 kn odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak za sastave podnesaka od 31. svibnja 2023. i od 28. srpnja 2023. po Tbr. 8. t. 1. OT, a u konkretnom slučaju radi se o trošku iz Tbr. 8. t. 3. OT.

42. Nadalje, tužitelj je tražio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude i trošak sastava opomene, a koje troškove mu sud nije priznao jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

43. Naime, opomena nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a presuda se ističe na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

44. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 20. listopada 2023.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-3085e-74419

Kontrolni broj: 074a6-c4b2a-026e2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA LJUBIČIĆ KNEŽEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.