REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 23 Pr-14627/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice I.D. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku Z.M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika F.a. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 5. rujna 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice J.D., odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika I.J., diplomirane pravnice, 20. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku F.a. iz Z., OIB: … isplatiti tužiteljici I.D. iz Z., OIB: … iznos od 3.120,00 eura / 23.507,64 kuna (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2021. do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice I.D. iz Z., OIB: … u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik F.a. iz Z., OIB: … isplati na ime naknade štete iznos od 7.040,00 eura / 53.042,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2021. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.120,00 eura / 23.507,64 kuna za razdoblje od 17. svibnja 2021. do 15. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20.01.2021. pretrpjela ozljedu na radu na način da je kao zaposlenica u poslovnici tuženika, F.a. u Z., doživjela pljačku. U toj pljački, za vrijeme radnog vremena tužiteljice,

pljačkaš je prišao tužiteljici s vatrenim oružjem, pištoljem, oružjem, te ju oteo kao taokinju. Pljačkaš je uperio pištolj u tijelo tužiteljice te tražio od nje da se ponaša kao taokinja. To vrijeme talačke situacije trajalo je nekoliko minuta te se tužiteljica nalazila u stanju šoka i strave, a najgori trenutak bio je kada ju je pljačkaš izveo van prostorija kao taokinju. Uslijed ove situacije kod tužiteljice se razvio akutni PTSP. Pljačka je bila stravično iskustvo za tužiteljicu jer je pljačkaš bio naoružan te je prema tužiteljici primijenio silu radi njenog otimanja, valjda s namjerom da se u slučaju sukoba s tijelima vlasti zaštiti tijelom tužiteljice, odnosno da je drži kao taokinju sve dok mu plan ne bude realiziran. Tužiteljica je tom prilikom zadobila tešku psihičku traumu uz razvoj PTSP-a radi kojeg se tužiteljica nalazi na bolovanju te se kontinuirano liječi i kontrolira kod psihijatra te koristi razne psihofarmake. Posljedice PTSP-a na normalno funkcioniranje su izrazito teške. U poslovnom smislu oštećena trajno nije više sposobna ra rad na svom radnom mjestu uslijed čega je došlo do prekida radnog odnosa. Zbog posljedica štetnog događaja, može se zaključiti, tužiteljica je bila prisiljena raskinuti radni odnos, za radno mjesto na kojem je bila zadovoljna te nije imala planove mijenjati to radno mjesto. Zbog straha kojeg trpi tužiteljica se ne usudi izađi van iz svog doma bez pratnje, te joj je grubo narušena kvaliteta života. Zbog PTSP-a i njegovih simptoma došlo je do promjene razvoja vlastite osobnosti te do povrede duševnog zdravlja. Također je došlo i do povrede prava na vlastiti izbor zanimanja. Navedene tegobe dovele su do: nesanice, konstantnog osjećaja umora, napetosti, tjeskobe, plača, napetosti, okupiranosti traumatskim događajem, neuroloških tegoba u vidu pojačanog rada srca, trnu joj ruke i noge, osjeća bol u potkoljenicama, doživljaja trigera koju je podsjete na traumatski događaj, tahikardije, drhtavice, dekoncentracije, privremene nesposobnosti za rad, kroničnog osjećaja slabosti, gubitka kvalitete života, nelagodnosti tijekom liječenja kao što su česti posjeti liječnicima i korištenje lijekova. Čovjekova je osobnost nepovrediva, što znači da mu se jamči pravo na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Člankom 22. stavkom 1. Ustava RH jamči se nepovredivost osobnosti svakog pojedinca, citira se: „Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.“ Osobnost, personalitet, čovjeka odnosi na sam život, zdravlje, čast i ugled, vlastitu sliku o samom sebi, emocije, talentiranost, inteligencija, kao i sve ostalo što zajedno čini ukupnost psiho-socijalnog stanja. Svaki čovjek ima pravo na rad te slobodu biranja poziva i zaposlenja. Članak 54. Ustava RH: „Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.“ Zdravlje se definira kao stanje fizičkog, duševnog te socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti, UN – Svjetska zdravstvena organizacija - definicija zdravlja). Radi navedenog, tužitelj iznosi činjeničnu osnovu te predlaže adekvatne dokaze da mu je šteta nastala: kao poremećaj i povreda tjelesnog integriteta, kao poremećaj i povreda duševnog integriteta, kao poremećaj i povreda socijalnog integriteta. Kada ozljeda tijela izazove povredu zdravlja, tada se može reći da je došlo do povrede prava na zdravlje. Sudska zaštita odnosi se ukupnu zaštitu prava osobnosti, što znači da se odnosi na zaštitu svih pripadajućih, bioloških, duševnih i socijalno-društvenih čovjekovih osobina, što znači da je zdravlje temelj slobodnog i neovisnog razvoja vlastite osobnosti, slijedom čega, posljedice povrede zdravlja dovele su do povrede na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Kada ozljeda tijela izazove poremećaj u slobodnom razvoju vlastite osobnosti, u smislu da uslijed štetne radnje oštećeni je onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi dotadašnjeg načina života, tada se može reći da je došlo do povrede prava na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Kada ozljeda tijela izazove poremećaj radne sposobnosti, u smislu da uslijed štetne radnje oštećeni je onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi radne sposobnosti, tada se može reći da je došlo do povrede prava na rad i izbora vlastita poziva i zaposlenja. Tužiteljev izbor zasigurno nije biti invalid rada. Imajući u vidu navedeno, tužiteljica tvrdi da je štetna radnja u predmetnom štetnom događaju izazvala povredu triju temeljnih osobnih prava tužiteljice, prava na slobodan razvoj vlastite osobnosti, prava na rad, te prava na zdravlje. Prema odredbama čl. 19., 1046., te čl. 1100. ZOO-a tužiteljica zbog povrede prava na razvoj vlastite osobnosti, povrede prava na rad i zbog povrede prava na zdravlje ima pravo na novčanu naknadu štete. Pored trajne povrede slobodnog razvoja vlastite osobnosti, prava na rad, fizičkog, duševnog, te socijalnog integriteta tužitelj trpi duševne boli, strah, fizičke boli te naruženost. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku, međutim, stranke nisu uspjele riješiti spor. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 8.3.2023. ispravljenim na ročištu 5.9.2023. tužiteljica zahtijeva da joj tuženik naknadi štetu i to:

- po osnovi povrede prva osobnosti – 10.000,00 eura, a koja se odnosi:

a) na tjelesno i duševno zdravlje (po kriteriju straha i duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti)

b) na povredu prava na slobodan izbor vlastitog životnog poziva i zanimanja, te povrede prava na rad, prava osobnosti iz Ustava RH, čl. 54.

- za tuđu pomoć i njegu – 160,00 eura,

odnosno ukupno 10.160,00 eura kao i parnični trošak, sve sa pripadajučim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor pasivne legitimacije. Naime, za štetu je u konkretnom slučaju isključivo odgovorna osoba koja je istu počinila. Tuženik nije počinio tužitelju štetu. Odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), i to člankom 1067. St 2 predviđeno je oslobođenje od odgovornosti tuženika budući je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Podredno, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nesporno je da se dana 20.01.2021. godine dogodila oružana pljačka u tuženikovoj Poslovnici 7 u Z. a kako se to navodi u tužbi. Sukladno Zakonu o zaštiti novčarskih institucija (NN 56/15) F.a. je u navedenoj poslovnoj jedinici - Poslovnica 7, uspostavila sve propisane mjere koje je potrebno uspostaviti kako bi se odvijalo novčarsko poslovanje. Slijedom rečenog, ističe se kako je tuženik poduzeo sve potrebne i propisane tehničke mjere zaštite poslovnice instalacijom alarma, kamere, sustava protuprovale i protuprepada, te je osigurao fizičku zaštitu putem kvalificiranih zaštitara. Svi sustavi su visoke kvalitete, redovito održavani i u ispravnom stanju, a što tuženik potkrepljuje relevantnom dokumentacijom. Alarmni sustavi su korišteni od strane djelatnika poslovnice. Svi sustavi su spojeni na centralni dojavni sustav (CDS), nadzirani 24/7, isti su zaprimljeni te je odmah upućena interventna naoružana ekipa. Djelatnici MUP-a te Inspektorata MUP-a pregledali su sve sustave, izvršili uvide u sve alarme, snimke videonadzornih kamera, izuzeli sve podatke i sve snimke koji su istima predani. Svi sustavi su odradili i potpuno zadovoljili sve zakonom propisane obaveze. Ističe se da je upravo profesionalnost tuženika i postupanje sukladno svim zakonskim uvjetima dovela do toga da se počinitelja koji je jedini stvarni krivac i uzročnik štetne radnje tužitelju u najkraćem mogućem roku otkrije. Sav sigurnosni protokol koji je predviđen za postupanje u rečenoj situaciji je proveden, međutim ponašanje i postupke trećih osoba tuženik niti na koji način nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu na koju se tužitelj poziva u svojoj tužbi. Iz svih dokaza nedvojbeno proizlazi kako je šteta tužitelju nastala radnjom treće osobe čije posljedice tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. U pogledu visine odštetnog zahtjeva navedenog u tužbi, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, težinu povrede, jačinu i trajanje duševnih boli, straha te uzimajući u obzir i liječničku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu, tuženik smatra kako je iznos koji tužitelj potražuje nesrazmjerno visok te je isti u suprotnosti s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH te samim institutom naknade štete. Jednako tako, iznos naknade za tuđu pomoć i njegu je paušalno i neutemeljeno određen. Slijedom navedenog, nedvojbeno je kako tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju, stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odgovor na odštetni zahtjev (list 7-8 spisa), Odštetni zahtjev (list 9-11 spisa), Obavijest žrtvi kaznenog djela (list 12-13 spisa), Mišljenje o radnoj sposobnosti (list 14 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 15- 19 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 20-26, 61-66 spisa), Pregled alarmnih događaja (list 33 spisa), Potvrdu o obavljenom redovnom servisnom pregledu sustava tehničke zaštite (list 34-35 spisa), Zahtjev za dostavom snimki video nadzora te potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 20.1.2021. (list 36-37 spisa), sudsku praksu (list 38-53, 57-59, 98-105 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. G.M. (list 73-76 spisa), te je usmeno saslušan vještak dr. G.M. (list 85- 86 spisa), saslušana je tužiteljica (list 87 spisa), te svjedoci T.Š. i D.B. (list 110-111 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08,i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Na ročištu 5. rujna 2023. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog zdravstvenog stanja nastalog u štetnom događaju 20. siječnja 2021.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, a sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te osnova i visina štete.

8. Iz prijave o ozljedi na radu koju je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu proizlazi da je tužiteljica doživjela povredu tj. psihičku traumu tijekom rada kod tuženika dana 20. siječnja 2021. u 12 sati uslijed oružane pljačke u poslovnici tuženika, a tužiteljica je tada završavala smjenu jer radi pola radnog vremena, te joj je u šalter sali pristupila nepoznata osoba i uz prijetnju pištoljem odvukla do šaltera gdje je prisilio kolegicu na šalteru da preda novac, te ju je nakon toga uz prisilu odvukao van poslovnice.

9. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je spornog dana, negdje pri kraju radnog vremena u poslovnicu ušao nepoznati muškarac sa medicinskom maskom na licu, te je ušao u prostor koji nije za stranke, nego za djelatnike, te joj je došao iza leđa i rekao: ovo je pljačka, te joj je pokazao pištolj. Rekla mu je da ovdje nema gotovine, te joj je on rekao da se digne, te se je ona digla, te je rekao da idu na blagajnu. On ju je sa jednom rukom držao za struk, a u drugoj ruci je imao pištolj prislonjen joj na rebra, te je tražio kolegicu I. da hoda ispred njih do blagajne, te su došli do blagajne i kucali na vrata koja su bila zatvorena, te su rekli da je pljačka, te su im otvorili vrata, a ovaj muškarac je rekao da je pljačka, te je tražio novac. Kolegica je neko vrijeme odbijala dati novac, te mu je rekla da nema novaca, a on je počeo živčaniti te je govorio da će se nekome nešto dogoditi, te mu je ona govorila da neka joj ništa ne učini jer ima troje djece, te su zatim kolegice skupile nešto sitno i to su mu dale. Zatim je on I. tražio da ponovo hoda ispred njih, a nju je i dalje držao s pištoljem u ruci, te su tako hodali oko 20 metara ispred F.a., jer su mu one služile kao osigurač, te je zatim tražio I. da mu preda kuvertu s novcem, te je istu uzeo i otrčao. Dakle, cijelo vrijeme on ju je jednom rukom držao, a drugom joj je prislanjao pištolj na rebra. Kada su se vratile u poslovnicu, za otprilike minutu je došla policija, jer je netko od radnika pritisnuo tipku za alarm. Nakon ovog događaja, tu noć je imala nesanicu, strah i tjeskobu, te ju je zapravo bilo strah i zaspati, te je sanjala napad, silovanje, gušenje i slično, a to se nastavilo i kasnije, te se i danas ponekad javlja. Nakon ovog događaja, bojala se sama izaći van, pa čak i u dvorište s djecom, zbog straha je stalno mislila da li su vrata zaključana, te je spuštala rolete, kada bi otišla van npr. u pekaru, prestrašila bi se čovjeka koji bi joj došao sa leđa. Taj strah je prenijela i na djecu, te ju oni često pitaju da li će on doći, da li su zaključana vrata, odnosno ima pretjerani strah za njih kada idu u školu, stalno ih zove i sl. Također zbog ovog događaja ima konfliktne situacije u obitelji, te ima pretjerane reakcije deranja, odnosno zna biti potpuno rastrojena. Nakon ovog događaja, više nije ušla u poslovnicu F.a. Inače joj je bilo dobro raditi kod tuženika, ali nakon ovog događaja, a kako je radila na blokadama i ovrhama, gdje i inače često dolaze stranke koje viču i psuju zbog ovrha, više nije mogla zamisliti da bi radila tamo gdje bi se netko mogao obratiti povišenim tonom. Pila je lijekove Rivotril, Elizea-antidepresiv, te sada više lijekove ne uzima, nego Normabel, koji ponekad uzima i na dnevnoj bazi. Da nije bilo ovog događaja, i dalje bi radila kod tuženika, a ovako je zbog ovog događaja prekinula radni odnos sporazumom. Prije nije bila bojažljiva, a sada je i pretjerano u raznim situacijama, pa čak i u avionu, pri šetnji mrakom i sl. Sada je roditelj odgajatelj prema određenoj mjeri, ima troje djece od 2017., te joj prije ovog događaja nije bilo ni u primisli da bi koristila ovaj status, ali nakon ovog događaja, više nije mogla raditi kod tuženika, a trebali su joj neki prihodi. Nakon ovog štetnog događaja bila joj je potrebna pomoć druge osobe, a kako suprug ima fleksibilno radno vrijeme, to joj je on po potrebi istu pružao, kao i majka.

10. Svjedok T.Š. je u svom iskazu izjavila da radi u A.Z., te

se sjeća spornog događaja kada je sa kolegom P.P. radila na osiguranju objekta tuženika. U to vrijeme su bile kovid mjere, te je bio ograničen broj stranaka u poslovnici, te su ljudi nosili maske što je otežavalo posao. Ispred poslovnice u redu je stajala jedna muška osoba sa ruksakom koja nije djelovala sumnjivo, te je bio smiren. On je ušao u poslovnicu i krenuo na odjel ovrhe, a kolega je tada otišao na wc, te je ona ostala sama, te nema naoružanje, a koje je imao kolega. Tada je ovu mušku osobu zatražila da drži razmak, te joj je on kimnuo glavom i nije djelovao sumnjivo, te je zatim krenula u dijelu gdje su novčane transakcije, te je vidjela da je tamo sve u redu i krenula je prema recepciji, te se je još jednom okrenula prema ovom odjelu za ovrhe, te je tada vidjela ovu mušku osobu sa dvije djelatnice tuženika, te je on tužiteljici držao pištolj pod rebrima, a pokraj njih je stajala druga kolegica I., koja je bila zadužena da izvršava njegove naredbe, te se je vidjelo da su obje u strahu. Kada ju je primijetio kako gleda, dobacio je da stanem i da se ne mičem i da im ništa neće biti. Vidjela je situaciju, te je znala da su one majke troje djece, te je morala procijeniti situaciju, a bila je udaljena otprilike 2 metra, te joj je on ponovno dobacio da ne prilazi, te je znala da bi bilo preopasno da bilo kako reagira, te je zvala policiju tako da on to ne primijeti, te su već u to vrijeme vjerojatno djelatnici pritisnuli gumb, te je vidjela kako ova muška osoba sa dvije djelatnice izlazi van, te je krenula za njima, te je zatim došla policija, a muška osoba ih je pustila i pobjegla. Njen kolega se je vratio u trenutku kada su ta muška osoba i djelatnice izlazili van, te on više niti nije imao vremena bilo kako reagirati, te je došla policija.

11. Svjedok D.B. je u svom iskazu izjavila da je ona voditeljica poslovnice kod tuženika, te joj je poznato da je spornog dana bila pljačka, te da je pljačkaš pristupio tužiteljici, te je u nju uperio pištolj i tražio novac, a ona je u to vrijeme bila ispred zgrade, te joj je zaštitar rekao da ne može ući jer je pljačka, te je vidjela kako taj pljačkaš izvodi tužiteljicu i još jednu djelatnicu van, te ih je zatim pustio i pobjegao, a one su se vratile u poslovnicu, a tada je već bila obaviještena policija koja je kasnije i došla. Navodi da je vidjela kako ova muška osoba vodi dvije djelatnice sa uperenim pištoljem u njih, te je bila na telefonu sa direktoricom i govorila joj što se događa, a činilo joj se da je on djelatnice koristio kao štit. Nakon ovog događaja, tužiteljica je bila na bolovanju i nakon toga više nikada nije ušla u poslovnicu tuženika. Sa tužiteljicom nije dogovarala ništa u vezi prestanka radnog odnosa.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka kao istinite, budući su u bitnome jasni i suglasni, te su suglasni sa materijalnim dokazima u spisu.

13. Temeljem navedenog, sud je utvrdio da je dana 20. siječnja 2021. oko 12 sati, negdje pri kraju radnog vremena tužiteljice, u poslovnicu ušao nepoznati muškarac sa medicinskom maskom na licu, te je ušao u prostor za djelatnike, te je došao tužiteljici iza leđa i rekao: ovo je pljačka, te joj je pokazao pištolj, te joj je rekao da idu na blagajnu, te ju je on sa jednom rukom držao za struk, a u drugoj ruci je imao pištolj prislonjen joj na rebra, te je tražio kolegicu I. da hoda ispred njih do blagajne, te su došli do blagajne i ovaj muškarac je rekao da je pljačka, te je tražio novac. Kolegica je neko vrijeme odbijala dati novac, te mu je rekla da nema novaca, a on je počeo živčaniti te je govorio daće se nekome nešto dogoditi, te su zatim kolegice skupile nešto sitno i to su mu dale. Zatim je on I. tražio da ponovo hoda ispred, a tužiteljicu je i dalje držao s pištoljem u ruci, te su tako hodali oko 20 metara ispred F.a., jer su mu one služile kao osigurač, te je zatim tražio I. da mu preda kuvertu s novcem, te je istu uzeo i otrčao.

14. Budući je tužiteljica kao radnica tuženika (referent u poslovnici tuženika) na svom radnom mjestu, uslijed počinjene oružane pljačke od strane nepoznate muške osobe zadobila akutni stresni poremećaj i posljedično PTSP (kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem), to po ocjeni ovog suda ovaj događaj nema značenje vanjskog događaja odnosno ne radi se o protupravnom djelovanju treće osobe, već se radi o profesionalnom riziku kojem je tužiteljica kao radnica tuženika bila izložena na radnom mjestu, a za koji s obzirom na prirodu posla odgovora tuženik kao poslodavac temeljem čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stoga je tuženik kao poslodavac tužiteljice pasivno legitimiran i odgovoran za nastalu štetu tužiteljici, te joj je istu dužan naknaditi, a u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica svojim postupanjem pridonijela nastanku štete, a niti je to tuženik tvrdio.

15. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Međutim, kao što je navedeno, budući je tužiteljica kao radnica tuženika na svom radnom mjestu pretrpjela akutni stresni poremećaj uslijed počinjene oružane pljačke od strane nepoznate osobe u poslovnici tuženika, to po ocjeni ovog suda ovaj događaj nema značenje vanjskog događaja odnosno ne radi se o protupravnom djelovanju treće osobe, kako to neosnovano tvrdi tuženik, već se radi o profesionalnom riziku kojem je tužiteljica kao radnica tuženika bila izložena na radnom mjestu, a za koji s obzirom na prirodu posla odgovora tuženik kao poslodavac

16. Tuženik je dostavio potvrdu o obavljenom redovnom servisnom pregledu sustava tehničke zaštite u predmetnoj poslovnici tuženika, iz čega proizlazi da je tuženik poduzimao mjere radi zaštite svojih radnika, međutim, to ga ne oslobađa njegove odgovornosti za nastalu štetu, kako je to već naprijed obrazloženo.

17. Na okolnost utvrđenja posljedica zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, te uzročno-posljedične veze između nastalih tegoba i predmetnog štetnog događaja, sud je proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. G.M. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica bila izložena štetnom događaju 20. siječnja 2020.g. Kao izravnu posljedicu navedenog na psihičkom je planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede duševnog zdravlja: Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 16.9.2021.g. Tuđa pomoć pružana od strane ukućana bila joj je potrebna u smanjenom obimu od kumulativno 40 sati (pružanja psihološke potpore, potrebe pratnje pri izlascima iz kuće, posebno u svrhu posjeta liječniku, potrebe nabave namirnica i sl.). Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti s naslova pogoršanja cijenim 5%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik nije imao primjedbi, dok je istom prigovorila tužiteljica pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak je izjavio da tegobe koje je tužiteljica navela, a odnose se na status psihičkih funkcija tužiteljice cijenjeni su u pisanom nalazu i mišljenju i opisani u psihičkom statusu, a spadaju u posljedični psihički poremećaj, odnosno PTSP. Što se tiče ocjene trajanja intenziteta straha ona je cijenjena s obzirom na vrstu i narav psihičke traume, tijeka liječenja, rezultata vlastitog pregleda učinjenog u svrhu izrade ovog vještačkog nalaza i mišljenja. Vještak navodi da je cijenio i tzv. kasni strah koji je povremen i javlja se u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj, te se ne radi o trajnom osjećaju proživljavanja straha koji bi bio prisutan 24 sata na dan. Nadalje,ll vještak navodi da je iz pisanog nalaza i mišljenja vidljivo da je vještak cijenio situaciju da je tužiteljica u štetnom događaju bila taoc, jer je u nalazu i mišljenju navedeno da je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti za tjelesni integritet i život. Nadalje, navodi da je moguće da je prekid ugovora o radu u svibnju 2021. mogao biti uzrokovan psihičkim posljedicama iz predmetnog štetnog događaja, iz razloga što mu je iz kliničke prakse poznato da osoba koja je bila izložena ovakvom ili sličnom stresnom iskustvu pri dolasku na mjesto gdje se isto odigralo, može doživjeti određene psihičke tegobe. Moguće je da se psihički poremećaj koji je utvrđen kod tužiteljice odražava i na njeno obiteljsko funkcioniranje, iz razloga što ocjenjeno smanjenje životne aktivnosti se ogleda u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, a na način kako je opisano u psihičkom statusu pisanog nalaza i mišljenja. Tužiteljica je prilikom osnovnog pregleda izjavila da povremeno koristi Rivotril u situacijama kada se osjeća uznemireno. Radi se o potentnom anksiolitiku, dakle lijeku koji se koristi za suzbijanje osjećaja psihičke napetosti, uznemirenosti i tjeskobe, koji vrlo brzo pokazuje svoj učinak, dakle očekivano unutar 15-tak minuta. Vrlo teško je sada procijeniti da li će tužiteljica doživotno biti u situaciji da povremeno uzima navedeni lijek, jer isto ovisi i o nizu drugih životnih okolnosti, no smatra da će ga povremeno koristiti još jedno vremensko razdoblje. Navedeni lijek ukoliko se uzima svakodnevno odnosno redovno, može u roku od 6 tjedana razviti ovisnost. Tužiteljica prilikom osobnog pregleda nije iskazala da gotovo svakodnevno koristi Normabel, a što se tiče indikacije, i ona je ista kao u prijašnjem odgovoru. U ocjeni tzv. kasnog straha gdje je naveo da se isti javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj, pojašnjava da se navedeno ne odnosi isključivo na to da bi bila ponovno izložena nekakvom razbojstvu, već i u nekim drugim svakodnevnim situacijama, a koje su djelomično opisane i u nalazu i mišljenju, poput kada netko dolazi iza leđa u dućanu, ljekarni, kada vidi neki film i tome slično. Sve situacije koje tužiteljicu asociraju na to što je proživjela, mogu ju navesti na tjeskobe i tome slično. Kod tužiteljice, a s obzirom na protek vremena, radi se o kroničnoj formi PTSP-a. Manifestacija navedenog psihičkog poremećaja opisana je u psihičkom statusu nalaza i mišljenja, a kriteriji su definirani kako nalazima psihijatrijskog praćenja, tako i osobnim pregledom. Samo siječnje na preglede i liječenje nije izazvalo neugodnosti, no nelagodnost je posljedica posljedičnog psihičkog poremećaja. Tužiteljica je sporazumno prekinula ugovor o radu u svibnju 2021. te je isto visoko vjerojatno uzrokovano psihičkim posljedicama proizašlim iz predmetnog štetnog događaja. Nakon usmenog očitovanja vještaka, stranke nisu imao daljnjih pitanja ni primjedbi.

19. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. G.M., kao i dopunsko usmeno očitovanje vještaka kojim detaljno otklanjaju prigovore tužiteljice, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, kao i uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i nastalog zdravstvenog stanja, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a niti punomoćnici stranaka nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

20. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila izložena oružanoj pljački na radnom mjestu dana 20. siječnja 2020. te je kao izravnu posljedicu navedenog na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1), te je kod tužiteljice došlo do povrede duševnog zdravlja. pri štetnom događaju trpjela je kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Duševni boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznose 5%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Tuđa pomoć pružana od strane ukućana bila joj je potrebna u smanjenom obimu od kumulativno 40 sati (pružanja psihološke potpore, potrebe pratnje pri izlascima iz kuće, posebno u svrhu posjeta liječniku, potrebe nabave namirnica i sl.).

21. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica nakon ovog događaja, tu noć imala nesanicu, strah i tjeskobu, te ju je zapravo bilo strah i zaspati, te je sanjala napad, silovanje, gušenje i slično, a to se nastavilo i kasnije, te se i danas ponekad javlja. Nakon ovog događaja, bojala se sama izaći van, pa čak i u dvorište s djecom, zbog straha je stalno mislila da li su vrata zaključana, te je spuštala rolete, kada bi otišla van npr. u pekaru, prestrašila bi se čovjeka koji bi joj došao sa leđa. Taj strah je prenijela i na djecu, te ju oni često pitaju da li će on doći, da li su zaključana vrata, odnosno ima pretjerani strah za njih kada idu u školu, stalno ih zove i sl. Također zbog ovog događaja ima konfliktne situacije u obitelji, te ima pretjerane reakcije deranja, odnosno zna biti potpuno rastrojena.

22. Prema čl. 1100. st. 1. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, i stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice (5%), te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, životnu dob tužiteljice (rođena ...), kao i sve okolnosti konkretnog slučaja (koje su naprijed navedene), ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje iznosi ukupno 3.000,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za strah 1.500,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura.

24. Tužiteljica također zahtijeva naknadu štete za povredu prava osobnosti zbog povrede prava na rad i izbor vlastita poziva i zaposlenja, budući joj je onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi radne sposobnosti.

25. Tužiteljica je izjavila da nakon ovog događaja, više nije ušla u poslovnicu F.a., a kako je radila na blokadama i ovrhama, gdje i inače često dolaze stranke koje viču i psuju zbog ovrha, više nije mogla zamisliti da bi radila tamo gdje bi se netko mogao obratiti povišenim tonom. U slučaju da nije bilo ovog događaja, i dalje bi radila kod tuženika, a ovako je zbog ovog događaja prekinula radni odnos sporazumom. Vještak dr. G.M. je izjavio da je utvrđeno da je tužiteljica sporazumno prekinula ugovor o radu u svibnju 2021. te je isto visoko vjerojatno uzrokovano psihičkim posljedicama proizašlim iz predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica je dostavila mišljenje Ustanove za zdravstvenu skrb iz koje proizlazi da obzirom na narav tegoba tužiteljice, ista trajno ne može udovoljiti zahtjevima svoga radnog mjesta.

26. Životno je i logično da tužiteljica osjeća nelagodu pri pomisli o dolasku na radno mjesto gdje je nastao predmetni štetni događaj, međutim, to ne znači da je tužiteljica privremeno ili trajno nesposobna za obavljanje poslova svoga radnog mjesta kod tuženika odnosno da je privremeno ili trajno nesposobna za rad, a navedene činjenice se ne mogu utvrđivati iskazom tužiteljice (jer ista nije stručna i kompetentna te objektivna) i na temelju ocjene vještaka koja se temelji na visokoj vjerojatnosti, a ne na nedvojbenim utvrđenjima. Stoga tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja, nije nedvojbeno dokazala da je ona zbog štetnog događaja privremeno ili trajno nesposobna za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, odnosno da je privremeno ili trajno nesposobna za rad, budući se navedeno može utvrditi isključivo vještačenjem po vještaku medicine rada koji je za to kompetentan (a tužiteljica je odustala od tog dokaznog prijedloga) ili konačnim i pravomoćnim rješenjem HZMO-a, kojim bi ovaj sud bio vezan, a takvo rješenje ne prileži spisu. Također, nije sporno da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao sporazumom sukladno č l. 112. ZR-a, tj. suglasnom voljom stranaka, što znači da je isti prestao slobodnom voljom same tužiteljice, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je isti prestao zbog trajnih osobina tj. radne nesposobnosti tužiteljice. Kao što je već navedeno, trajne osobine zbog kojih tužiteljica više ne može obavljati poslove svoga radnog mjesta tj. radne nesposobnost se utvrđuje ili vještačenjem po vještaku medicine rada ili rješenjem HZMO, to se isto ne može dokazati iskazom tužiteljice (koja nije ni stučna ni kompetentna, ni objektivna) ili mišljenjem vještaka psihijatra koje se temelji na visokoj vjerojatnosti, a ne na nedvojbenom utvrđenju. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije dokazala da joj je povrijeđeno pravo osobnosti zbog povrede prava na rad i izbor vlastita poziva i zaposlenja, odnosno da joj je onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi radne sposobnosti.

27. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti i to zbog povrede duševnog zdravlja valjalo dosuditi iznos od 3.000,00 eura / 22.603,50 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sukladno odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (*Narodne novine* broj 57/22 i 88/22), dok je odbijen preostali dio zahtjeva po osnovi povrede prava osobnosti u iznosu od 7.000,00 kn / 52.714,50 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

28. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 40 sati, te je tužiteljica izjavila da su joj istu pružali suprug i majka besplatno, to je ovaj sud slobodnom ocjenom u smislu čl. 223. ZPP ocijenio da je cijena za pruženu tuđu pomoć od 3,00 eura po satu primjerena, pa je slijedom navedenog temeljem čl. 1095. st. 2. ZOO sud tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege utvrdio kao primjeren iznos od 120,00 eura / 904,14 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450), dok je valjalo odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva s tog osnova u iznosu od 40,00 eura / 301,38 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

29. Dakle, tužiteljici je na ime naknade štete dosuđeno ukupno 3.120,00 eura / 23.507,64 kn, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 7.040,00 eura / 53.042,88 kn (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

30. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je podnijela predmetni odštetni zahtjev 17. svibnja 2021., te ga je tuženik zaprimio 19. svibnja 2021., a predmetnu tužbu je podnijela 23. lipnja 2021., ali tada se zdravstveno stanje tužiteljice još nije stabiliziralo, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je status psihičkih funkcija stabiliziran 16. rujna 2021., pa se prije stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice, šteta niti nije mogla utvrditi, te ista još niti nije nastala. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete tekuće od dana 16. rujna 2021. do isplate jer se je tek tada mogla utvrditi šteta odnosno ista je tek tada nastala, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplate zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 17. svibnja 2021. do 15. rujna 2021.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 148/09, 142/12, 126/22), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela i to prema osnovi i prema visini tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi sa 66% (jer je uspjela sa zahtjevom za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede duševno zdravlje i sa zahtjevom za tuđu pomoć, a nije uspjela sa zahtjevom za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede prava na rad i izbor vlastita poziva i zaposlenja), i po visini sa 30%, što znači da je uspjeh tužiteljice u sporu 48% (66+30=96:2=48), a tuženika 52%. Kako je tuženik uspio u većem omjeru od tužiteljice, to tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška, već bi na isit imao pravo tuženik, ali tuženik isti nije zatražio, a niti mu je nastao. Međutim, tužiteljici, neovisno u uspjehu u sporu, priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn / 199,08 eura, budući je isti bio neophodan za vođenje parnice.

32. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12) i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 20. listopada 2023.

S u d a c :

Monika Ferić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. Spis