Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž Ovr-361/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d., Z., OIB:..., protiv ovršenice maloljetne P. S. iz M. am I. u SR N., OIB:..., zastupane po ocu i zakonskom zastupniku Ž. S. iz Z., OIB:..., radi ovrhe općenito na imovini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 30578/2023-4 od 2. svibnja 2023., 20. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-30578/2023-4 od 2. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu koji je ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika 27. travnja 2023.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Na temelju činjenice da ovrhovoditelj zahtijeva donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osobe koja u vjerodostojnoj ispravi nije navedena kao dužnik, nego protiv njezinog pravnog sljednika, sud prvog stupnja je odbio ovršni prijedlog kao neosnovan.

5. Ovrhovoditelj u žalbi, citirajući odredbe obveznog prava o prenosivim tražbinama i odredbe nasljednog prava o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, osporava zaključak suda prvog stupnja da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja pravnu osnovu ne temelju koje ovrhovoditelj može tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izravno protiv nasljednika dužnika.

6. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno.

7. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda činjenica da je tražbina ovrhovoditelja prema pokojnom dužniku u skladu s odredbama obveznog i nasljednog prava prešla na njegove nasljednike ne može nadomjestiti činjenicu da ovrhovoditelj u odnosu na nasljednika nema vjerodostojnu ispravu. Kako se ovrha u smislu članka 22. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ) određuje na temelju vjerodostojne isprave i to protiv osobe koja je u vjerodostojnoj ispravi navedena kao dužnik (članak 31. stavak 2. OZ-a) bez mogućnosti prijenosa obveze koji je u smislu članka 32. stavka 2. OZ-a propisan samo za ovršne isprave, nije bilo osnove za određivanje predložene ovrhe. Time se ni na koji način ne prejudicira postojanje tražbine ovrhovoditelja prema nasljedniku, ali se ta tražbina ne može ostvarivati u postupku u povodu prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koja glasi na prednika.

8. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija niti su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju na temelju članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 20. listopada 2023.

Sutkinja

Ivana Čačić v.r.