REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Psp-88/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. V., OIB:…, S.,

zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u O. društvu K.&K. d.o.o. u S., protiv tuženika Z. B., OIB:… Z. , zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice tužiteljice N. M., odvjetničke vježbenice u OD K.&K. d.o.o., i

zamjenika punomoćnika tuženika D. R., odvjetnika u S., na ročištu za objavu i uručenje odluke 20.listopada 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik Z. B., OIB: … zasmetao

tužiteljicu D. V., OIB: … u posljednjem mirnom

posjedu stana izgrađenog u zgradi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 4157, kuća i dvor, a koji stan je označen sa br. 13, površine 68,84 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona, upisan u Z.U. 8599 K.O. S., anagrafske oznake … na način da je uklonio postojeće brave na ulaznim

vratima predmetnog stana te umjesto njih postavio nove brave, pa se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda tužiteljici predmetni stan slobodan od osoba i stvari te o svom trošku postavi na ulazna vrata brave koje je uklonio, sve u roku od 8 dana, u protivnom se ovlašćuje tužiteljica da to sama učini o trošku tuženika, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK kn (slovima: četiri stotine devedeset sedam eura pedeset centi/tri tisuće sedam stotina četrdeset osam kuna četrdeset jedna lipa), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20.listopada 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17.lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da je posljednji mirni posjednik nekretnine koja u naravi predstavlja stan izgrađen u zgradi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 4157, kuća i dvor, a koji stan je označen sa br. 13, površine 68,84 m2, i sastoji se od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona, upisan u Z.U. 8599 K.O. S., anagrafske oznake … . Nadalje, navodi kako je suvlasnica 1/2 dijela predmetnog stana jer je isti bračna stečevina, a što je utvrđeno presudom Županijskog suda u Splitu od 5. prosinca 2013. Također navodi kako je u tom stanu živjela sve dok joj tuženik nije samovoljno oduzeo posjed na način da je 6. lipnja 2019. iskoristio tužiteljičinu kratku odsutnost iz stana te je nezakonito i neovlašteno ušao u posjed stana na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima od predmetnog stana, čime je samovlasno zasmetao tužiteljicu u njezinom zakonitom i mirnom posjedu predmetnog stana. Tužiteljica je zbog navedenog smetanja posjeda pozvala policiju koja je o tome sastavila službenu bilješku. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese rješenje kojim će se utvrditi da je tuženik zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu stana izgrađenog u zgradi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. 4157, kuća i dvor, a koji stan je označen sa br. 13,

površine 68,84 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona, upisan u Z.U. 8599 K.O. S., anagrafske oznake …, na način da je uklonio postojeće brave na ulaznim vratima predmetnog stana te umjesto njih postavio nove brave, pa se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda tužiteljici predmetni stan slobodan od osoba i stvari te o svom trošku postavi na ulazna vrata brave koje je uklonio, sve u roku od 8 dana, u protivnom se ovlašćuje tužiteljica da to sama učini o trošku tuženika, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično buduće smetanje posjeda.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio navode iz tužbe ističući kako je isključivi vlasnik predmetne nekretnine i da je kroz mukotrpan i dugotrajan postupak, u kojem je sudjelovala i sama tužiteljica stupio u posjed predmetne nekretnine, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom presude i rješenja Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžobz-91/2013 od 5. prosinca 2013., preslika osobne iskaznice tužiteljice, potvrde PU SD II PP S. broj:511-12-24-

4-637/19 od 6. lipnja 2019., izvatka iz zemljišne knjige za zk 8599 K.O.S., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka predmetne nekretnine, saslušanjem tužiteljice i tuženika, saslušanjem svjedoka R. B., K. D. i S. V.,

očevidom na licu mjesta, dopunskim saslušanjem tužiteljice, tuženika i svjedoka S. V., te pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br.Ovr-

2077/2021 od 4.srpnja 2023.

3.1. Sud je kao dokaz prihvatio nepravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br.Ovr-2077/2021 od 4.srpnja 2023., koje je tuženik priložio nakon zaključenja prethodnog postupka (na ročištu za glavnu raspravu održanom 20.rujna 2023..), budući da je navedena odluka donesena nakon zaključenja istog, pa je očito da tuženik bez svoje krivnje nije mogao navedenu odluku kao dokaz predložiti ranije tijekom postupka.

4. U ovom postupku prethodno je bilo odlučeno o tužbenom zahtjevu rješenjem posl.br.Psp-71/2019 od 28.rujna 2021., kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice. Iz obrazloženja proizlazi da je faktična vlast tužiteljice u pogledu predmetnog stana prestala prije 6. lipnja 2019., zbog čega je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužiteljica je iseljavanjem osobnih stvari iz stana i neposjedovanjem istog, nedvojbeno (konkludentno) manifestirala svoju tzv. prirodnu volju napuštanja posjeda stana, pri čemu motiv napuštanja nije odlučan.

5. Protiv navedene odluke žalbu je izjavila tužiteljica, koju je Županijski sud u Osijeku prihvatio kao osnovanu i ukinuo pobijano rješenje ovog suda posl.br. Psp-71/2019 od 28. rujna 2021. i predmet vratio na ponovni postupak.U obrazloženju drugostupanjski sud ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje tužbe za smetanje posjeda (čl. 21. i čl. 22. ZV), jer ako je tužiteljica imala do 6. lipnja 2019. ključeve od stana, već to ukazuje da tužiteljica nije manifestirala svoju volju za napuštanjem posjeda stana. Tuženik je nakon kupnje stana od bivšeg supruga tužiteljice mogao steći samo suposjed stana, jer je tužiteljica utvrđena suvlasnicom stana u 1/2 dijela u parnici broj Pobs-49/11, po osnovi bračne stečevine. Tuženik je treća osoba, koja je kupila stan prijebojnom kupoprodajom od bivšeg supruga tužiteljice, S. V., pa se stoga u parnici trebalo raspraviti da li tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu kao suposjednik, u smislu čl. 24. st. 1. ZV, kako to ispravno prigovara u žalbi tužiteljica. Nastavno, za ukazati je da se u ovoj parnici ne raspravlja o pravu na posjed ili o pravu na suposjed, tj. da li tuženik ima vlasnički posjed (čl. 11. ZV) nakon kupoprodaje stana. Dakle, ako tuženikov posjed nije postao miran (čl. 18. st. 2. ZV), ne bi se moglo isključiti da ne bi bio osnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu suposjeda stana, jer je u zahtjevu za smetanje posjeda i predaje stana u isključivi posjed, sadržan i zahtjev za smetanje suposjeda i predaju stana u suposjed i prestanak takvog ili sličnog smetanja suposjeda za ubuduće, te što se ne može isključiti da je tužiteljičin suposjed samovlasno isključen promjenom brave stana. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba tužiteljice je prihvaćena i pobijano rješenje ukinuto.

6.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.

8. Između parničnih stranaka sporno je da li je tužiteljica prije spornog događaja od 6.lipnja 2019. bila u posjedu stana u S., pa je samim time

sporna aktivna legitimacija tužiteljice odnosno sporno je ima li pravo na posjedovnu zaštitu.

9. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju,

bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9.2. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je suvlasnica stana u S., na temelju bračne stečevine, u kojem je živjela 28 godina, zajedno sa suprugom

S. V. i dvoje djece -D. i K.. Tužiteljica se razvela od

supruga … nakon čega je on otišao iz tog stana, a ona je zajedno sa kćerima nastavila živjeti u stanu. Nakon udaje kći K. je otišla živjeti u podstanare, dok druga kći kao sportašica trenutno boravi u N.. Predmetni stan je dala u najam 2018., i to samo povremeno, i tada bi živjela kod kćeri K., koja je bila u podstanarstvu, čuvajući unuku. Negdje u lipnju 2019. tuženik je nakon odsutnosti tužiteljice iz stana, ušao u stan i promijenio bravu na ulaznim vratima, tako što mu je vrata otvorila gošća koja je preko turističkog bookinga boravila u stanu. Vidjevši da se tuženik predstavlja kao vlasnik stana, turistkinja je napustila stan. Kada je došla tužiteljica, tuženik joj je rekao da je kupio taj stan od njenog bivšeg supruga i pokazao joj vlasnički list, pa je tužiteljica pozvala policiju, koja je napravila službeni zapisnik. Tužiteljica nije obavijestila supruga da preko turističke agencije povremeno iznajmljuje stan, a niti je s njim dijelila dobit. Isto tako ni ona nije znala da je njen bivši suprug stan prodao tuženiku, niti ju je o tome obavijestio. Tijekom 28 godina, a posebno nakon razvoda, tužiteljicu nikad nitko nije ometao u mirnom posjedu stana, pa ni bivši suprug, kao ni tuženik sve do 6. lipnja 2019. Prije spornog događaja u stanu je bila nekoliko dana prije no što je ova gošća(turistkinja) došla u stan. Inače čitavo to vrijeme, kao i u vrijeme iznajmljivanja, u stanu su se nalazile sve tužiteljičine osobne stvari. Ključeve stana imale su samo tužiteljica i njene kćeri, dok bivši suprug tužiteljice nije imao ključeve, i to iz razloga što je on bio u posjedu još jedne nekretnine, gdje su on i tužiteljica također bili suvlasnici, tako da je to bio neki prešutni dogovor između njih odnosno da tužiteljica koristi sporni stan, a bivši suprug stan na P.. Sva osobna garderoba i dokumenti tužiteljice bili su smješteni u vrijeme iznajmljivanja u jednoj posebnoj sobi koja je bila pod ključem. Tužiteljica već nekoliko godina ima životnog partnera R. B. koji živi i ima kuću u

V., tako da je tužiteljica tijekom godine povremeno boravila u svom stanu, povremeno kod kćerke, a povremeno i u V., bez obzira na godišnja doba. Njen bivši suprug podigao je kredit kako bi se kupio stan na P., tužiteljica je bila sudužnik i sve se to događalo dok su bili u braku. Stan se vodio na suprugovo ime i on je otplaćivao kredit izvjesno vrijeme, a tada iz nepoznatih razloga više nije plaćao rate, pa je to činila tužiteljica kao sudužnik. Nakon spornog događaja telefonskim putem kontaktirala je tuženika moleći ga da odustane od kupnje stana, s obzirom da je bio u tijeku parnični postupak vezano za diobu imovine između tužiteljice i njenog bivšeg supruga, uz napomenu da prije spornog događaja nije znala da postoji dogovor između njenog bivšeg supruga i tuženika.

10.1.U svom dopunskom iskazu tužiteljica ističe da je ključeve predmetnog stana imala do lipnja 2019., odnosno da iste još uvijek ima, ali je tuženik na prijevaran način promijenio bravu tako da joj je onemogućen ulazak u stan, u kojem je bila samo jednom prilikom očevida u ovom postupku. Nije joj poznato da bi tuženik dolazio u predmetni stan prije počinjenog smetanja, jer je u tom stanu živjela, osobito zimi, s tim da je stan povremeno iznajmljivala, i tada nije mogla boraviti u stanu. Predmetni stan otkupili su tužiteljica i njen suprug, i u tom stanu živi od 1984. Nije joj poznato ništa o pozajmljivanju novca, koje navodi njen bivši suprug S. V.,

osim da ona nije ništa dužna tuženiku. Tužiteljica traži predaju predmetnog stana u isključivi posjed, s obzirom da su ona i sada bivši suprug za vrijeme braka i na teret tog stana podigli kredit radi stjecanja drugog stana u P., koji je suprug također prodao bez znanja tužiteljice i novac od prodaje tog stana zadržao za sebe.

Pred ovim sudom je postupak diobe bračne stečevine, koji traje još od 2010. Prema saznanjima tužiteljice u spornom stanu borave neki ljudi, koji kažu da su oni vlasnici tog stana, a na adresi stana je do prije mjesec dana podizala poštu iz poštanskog sandučića, ali je promijenjena brava i na poštanskom sandučiću. Ključeve stana imala je samo tužiteljica, njen bivši suprug S. V. nije imao ključeve stana, s obzirom da je iz istoga iselio još 2010., te nije imala izrađene duplikate ključeva niti je od 2010. do počinjenog smetanja 2019. mijenjala bravu na ulaznim vratima stana. Bivši suprug S. V. predao joj je ključeve od stana, s tim da ne može znati da li je on napravio duplikat ključeva. Iz poštanskog sandučića podizala je neke račune koji su glasili na njenog bivšeg supruga S. V., najviše opomene na plaćanje računa, koje tužiteljica nije plaćala jer je u stanu boravio tuženik, koji bi trebao plaćati račune ako se smatra vlasnikom stana. Tužiteljica potvrđuje da je tek 2018. stan dala u privremeni najam prilikom bookiranja od strane gostiju, te je tada živjela kod svoje kćerke K. čuvajući unuku, a prije je u stanu isključivo ona boravila. Odgovarajući na upit koliko je vremena tužiteljica od siječnja 2018. do lipnja 2019., dakle, kroz period od 18 mjeseci, boravila u predmetnom stanu, tužiteljica je izjavila negdje oko pola godine, jer bi iznajmljivanje počelo već za Uskrs, ukoliko bi bilo gostiju, pa sve do rujna. Na spornom stanu bilo je upisano založno pravo u vezi kredita dignutog za drugi stan, i poznato joj je da se pokrenuo ovršni postupak radi prodaje predmetnog stana zbog nepodmirenja obveza po kreditu. O tome je tužiteljicu izvijestila neka agencija iz R., uz napomenu da tužiteljica nije sudjelovala u tom postupku, iako je bila sudužnik sa bivšim suprugom po tom kreditu. Odgovarajući na upit o zatečenom stanju u stanu u trenutku očevida u ovom postupku, kada nikakve stvari tužiteljice nisu pronađene u stanu, tužiteljica je izjavila da je te stvari iz stana iznio vjerojatno tuženik, a njoj nije poznato gdje se one nalaze.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da je od bivšeg supruga tužiteljice S. V. kupio sporni stan u S.. Naime, S. je poznavao dugi niz

godina, bili su prijatelji i tuženik mu je posuđivao novac kada mu je bilo potrebno. Oko šest mjeseci prije spornog događaja iz 6. lipnja 2019. S. je ponudio tuženiku da kupi stan, a što bi bila neka kompenzacija za novac koji mu je tuženik prije posudio. Pristao je na taj dogovor nakon što je tuženiku pokazao službene papire iz kojih je bilo vidljivo da je S. V. isključivi vlasnik. Tih dana, dakle šest mjeseci prije lipnja 2019., tuženik je zajedno sa S. ušao u stan, on je imao ključ stana i tuženik ga je razgledao, te u stanu i prespavao. U tom trenutku u stanu nije postojala nikakva osobna garderoba tužiteljice, niti bi pojedine sobe bile zaključane. Također nije bilo ni nikakvih turista ili gostiju u stanu. Tog 6. lipnja 2019. ponovno je došao u stan, koji je već bio vlasništvo tuženika, koristeći ključ koji mu je dao S.

V., kojom prilikom u stanu nije bilo nikoga kao ni osobnih stvari tužiteljice. Istog dana nakon nekog vremena došla je tužiteljičina kćerka K., koju je tuženik prethodno upoznao zajedno sa svojim suprugom, gdje su u prijateljskom razgovoru razgovarali o mogućnosti otkupa spornog stana. Upravo su oni predlagali da bi otkupili stan, a tuženik nije imao ništa protiv toga. U međuvremenu je došla tužiteljica i obavijestila policiju, koja je došla i napravila zapisnik. Tuženik potvrđuje da je tog dana bio prisutan i zaštitar kojeg je on angažirao, iz razloga što je tuženik dobivao prijetnje od nepoznatih ljudi da ne kupuje taj stan. Nakon tri ili četiri mjeseca čuo se telefonski sa tužiteljičinom kćerkom i njezinim suprugom, i saznao da je propala mogućnost da oni dobiju kredit, kako bi mogli otkupiti stan. Tuženik potvrđuje da je 6. lipnja 2019. promijenio bravu, ali nije znao da bi tužiteljica bila suvlasnica ovog stana jer je imao dokumente po kojima je njen bivši suprug vlasnik stana. U dobroj vjeri kupio je stan i tek poslije saznao da postoji prijepor tko su suvlasnici stana, dok o stanu na P. nije znao ništa. Tužiteljica je prije 6. lipnja 2019., možda i koji mjesec prije, nazvala tuženika nakon što je vidjela ili čula da je tuženik upisan kao vlasnik stana, govoreći da je ona suvlasnica tog stana. Na vlasničkom listu kao vlasnik stana isključivo je bio upisan tužiteljičin bivši suprug S. V., a u zemljišne knjige tuženik je upisan kao vlasnik prije 6. lipnja 2019. Tuženika prije spornog događaja od 6. lipnja 2019. i nakon ulaska u posjed ovog stana, nitko od susjeda nije ometao u posjedu niti mu je itko na bilo koji način sugerirao da stan nije tuženikov, već na njega polaže pravo tužiteljica. Izričito izjavljuje da ni jedna soba u stanu nije zaključana i da ne postoje tužiteljičine osobne stvari. Stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, sanitarnog čvora i balkona. Tuženik u stanu ne živi, no bio je nekoliko puta, a trenutno u stanu nema nikoga. U prijašnjim telefonskim razgovorima koji su prethodili događaju od 6. lipnja 2019., tužiteljica nikad nije spominjala da bi u tom stanu imala svoju garderobu, a niti je zabranjivala tuženiku da uđe u posjed. Koliko je njemu poznato iz zapisnika policije, ista je navela kako u stanu nema osobnih stvari tužiteljice, a sjeća se i da je policija pitala kćerku K. o eventualnim osobnim stvarima, kada je ista odgovorila da u stanu nema osobne garderobe. Najveći razlog zašto je tuženik kupio sporni stan je taj što je banka njega obavijestila da će stan ići pod ovrhu iz razloga što S. V. kao nositelj kreditnih obveza i njegova bivša supruga kao sudužnik nisu izvršavali svoje obveze. Osporava da ga je nakon 6. lipnja 2019. nazvala tužiteljica i navodno obavijestila da u tom stanu postoje njezine osobne stvari.

11.1.U dopunskom iskazu tuženik navodi da mu nije poznato da bi tužiteljica ulazila u predmetni stan nakon siječnja 2019., a kada bi dolazio u stan primijetio je da je netko bio, iako nije bilo ničijih stvari. Bio je u telefonskom kontaktu s tužiteljicom, koja je vidjela ugovor o prodaji stana, čiji je sudužnik bila, tako da mu nije jasno što želi postići ovim postupkom. U periodu od siječnja 2019. do lipnja 2019. tuženik je u predmetni stan dolazio 2-3 puta mjesečno i ostajao po 2-3 dana. Isto tako bio je u kontaktu s kćerkom tužiteljice i njenim mužem, a vezano za otplatu predmetnog kredita i kupnje stana. Komunikacija je uvijek bila normalna bez ikakvih tenzija i bili su upoznati sa stanjem. Potvrđuje da mu je u siječnju 2019. S. V. predao

dva kompleta ključeva predmetnog stana. Odgovarajući na postavljena pitanja, tuženik navodi da je prvi put stupio u posjed predmetnog stana sa svjedokom S. V., kad mu je predao ključeve, te da mu nije poznato da je tužiteljica iznajmljivala predmetni stan putem bookinga. Ponavlja da je od siječnja do lipnja 2019. bio u telefonskom kontaktu s tužiteljicom, sve od stupanja tuženika u posjed stana do zaključenja ugovora o kupoprodaji. Tuženik je iz kontakta s tužiteljicom saznao da je ona znala da je S. V. predao tuženiku i njen set ključeva predmetnog stana, i da ona stvarno nije imala duplikat tih ključeva, niti mu je tužiteljica ikada spominjala da bi pored predanih ključeva imala još duplikate ključeva predmetnog stana. U periodu od siječnja do lipnja 2019. tužiteljica nije zvala ili tražila tuženika da bi nešto uzela iz predmetnog stana ili došla u stan.

12.Svjedok S. V., bivši suprug tužiteljice, u svom iskazu navodi da je brak s tužiteljicom sklopio…., a razveli su se... Stan u kojem su živjeli u S., u

na V. katu, bio je njegovo vlasništvo. Nakon razvoda dogovorio se sa suprugom da će taj stan dijeliti po pola i biti suvlasnici stana. Međutim, ona se iz nekih pravnih razloga nikada nije mogla uknjižiti kao suvlasnik. U međuvremenu je svjedok od svog dugogodišnjeg znanca- tuženika posudio 50.000 EUR-a, a zatim još 30.000 EUR-a i to prije nekih godinu dana (računajući od davanja iskaza). Naime, svjedok kao pomorski kapetan nije uspio pronaći posao zadnjih pet godina, a što je razlog zašto je posudio novac. Kako je na stanu u … upisana hipoteka H.

b., postojala je realna opasnost da banka uzme taj stan iz razloga što svjedok nije mogao vraćati kredit. Da se to ne dogodi, zamolio je svog prijatelja- tuženika da mu pomogne u „skidanju“ hipoteke nad stanom, što je on i učinio, te dao svjedoku 70.000 EUR-a, odnosno ukupno 150.000 EUR-a. Tako je stan prodao tuženiku, koji je postao vlasnikom od 2019. i uknjižio se kao vlasnik stana. Nakon razvoda svjedoka i tužiteljice, tužiteljica je još neko vrijeme živjela u tom stanu dok su njihovi odnosi bili koliko-toliko korektni. Nakon izvjesnog vremena svjedok je vidio, s obzirom da ima ključeve stana i da je dolazio u stan, da tužiteljica tu više ne živi jer su ormari s njenom garderobom bili potpuno prazni. Inače svjedok ima dvije kćeri, od kojih se jedna udala 2013. i otišla iz…., a druga kćerka D. živi u N.. S

obzirom da je svjedok prodao stan tuženiku, predao mu je i ključeve stana, u koji je tuženik normalno ulazio. Poznato mu je da su bili neki problemi, da je dolazila policija na poziv tužiteljice, ali mu nisu poznati razlozi. Prije prijenosa pravo vlasništva stana na ime tuženika, svjedok je pokušavao kontaktirati gđu.L., koja je obiteljski bankar u H. b. u Z. i koja je vodila hipoteku, te je i preko nje želio doći do bivše supruge. Isto tako pokušavao je doći do tužiteljice preko njezinog odvjetničkog ureda K. i K., ali bez uspjeha. Poslao je SMS poruku odvjetnici

M. K., i obavijestio je o opasnosti da će banka preuzeti stan i da ga je potrebno prodati, ali odgovor nije dobio. Isto tako mu je poznato da je tuženik promijenio bravu na stanu u … nakon što mu je svjedok prodao stan. I nakon prodaje svjedok je znao dolaziti u stan u … budući da je živio u N., a poslom bio u

S., pa je znao u stanu kod tuženika kao novog vlasnika i prespavati. Po saznanjima svjedoka tužiteljica je sporni stan napustila u ljetnim mjesecima 2019., to su njegove pretpostavke jer je prilikom dolaska u stan nije zatekao. Svjedok i nadalje ima ključeve stana, ali to su sada novi ključevi- tuženikovi, koji mu je zbog prijateljskih odnosa dopustio da ima ključ upravo iz razloga da kada dođe u S. ima gdje prespavati. Prilikom sklapanja kredita sa H. b. koji je do svoje osobne krize uredno isplaćivao svjedok, sudužnik je bila tužiteljica. Nakon njihovog razvoda iz 2012., svjedok je neko vrijeme -godinu ili dvije- bio u koliko toliko dobrim odnosima sa tužiteljicom i ona je znala da svjedok mora prodati stan zbog hipoteke. Tužiteljicu tijekom nekoliko godina nikad nije zatekao u tom stanu niti je u njemu bila osobna garderoba tužiteljice.

12.1.U dopunskom iskazu svjedok S. V. navodi da se prilikom njegovog saslušanja dogodila omaška kod navođenja godine, kada je u njegovom iskazu navedeno da bi tužiteljica napustila predmetni stan u ljetnim mjesecima 2019., iako bi ispravno glasilo da je stan napustila krajem 2018. Tužiteljica je svjedoku ključeve predmetnog stana vratila krajem 2018., kada su iz toga stana iselili podstanari, a da li je to bio jedini ključ koji je imala svjedoku nije poznato, osim da je on ključeve stana predao tuženiku u siječnju 2019. Ne može znati da li je tužiteljica izradila duplikat ključeva stana nakon što je jedne ključeve njemu vratila, niti mu je poznato da li je tužiteljica ulazila u predmetni stan nakon siječnja 2019. U lipnju 2019. konačno je potpisan kupoprodajni ugovor između svjedoka i tuženika, a zašto je tužiteljica došla pred predmetni stan 6. lipnja 2019., svjedoku nije poznato. U trenutku predaje ključeva tuženiku, u stanu nije bilo nikakvih stvari tužiteljice, jedino svjedokovih stvari koje je nakon toga odnio iz stana. Tuženiku je predao svoje ključeve, kao i ključeve tužiteljice koje mu je tužiteljica prethodno predala na njegovo traženje krajem 2018. jer je morao riješiti pitanje stana odnosno kredita, što je tužiteljici bilo poznato, kao i to da svjedok namjerava prodati stan radi podmirenja kredita, čiji je sudužnik bila i tužiteljica ili bi ga u protivnom uzela banka.

13.Svjedokinja K. B., kći tužiteljice, u svom iskazu navodi da je tuženika upoznala u lipnju 2019., kada je primijenio bravu u stanu u S., na V. katu u …., čija je suvlasnica za 1/2 dijela njena majka-tužiteljica. U tom stanu tužiteljica je živjela posljednjih 30-ak godina, kao i svjedokinja do udaje … , a polovicu stana tužiteljica je stekla nakon razvoda od svoga supruga, a oca svjedokinje S. V.. U lipnju 2019. svjedokinja je pokušala ući u stan, vrata

su bila otvorena, i tu je ugledala zaštitara, koji je svjedokinju u početku pokušao onemogućiti da uđe u stan. Nakon što mu je rekla da je stan suvlasništvo tužiteljice, da se u stanu nalaze i osobne stvari svjedokinje, koje je došla uzeti, ipak je unatoč protivljenju ušla i sjela u dnevni boravak, te rekla da iz stana ne namjerava izaći. U međuvremenu je zaštitar pozvao tuženika i direktora svoje firme, a zatim je došla policija i tužiteljica. Bez obzira što je tužiteljica pokazala dokumentaciju kojom je dokazivala svoje suvlasništvo na predmetnom stanu, nakon rasprave sa prisutnima su morali izaći iz stana. Sutradan je ponovno željela ući u stan, ali je utvrdila je promijenjena brava, s tim da joj nije poznato tko ju je promijenio. Međutim, po svim indikacijama to je mogao učiniti jedino tuženik. Svjedokinja je često dolazila u taj stan jer su se u njemu nalazile njene osobne stvari i dječje igračke njenog djeteta, a nakon udaje se preselila kao podstanar u … . . Tužiteljica je čitavo vrijeme sve do lipnja 2019. živjela u stanu dok se brava nije promijenila, a između tužiteljice i njenog bivšeg supruga vodio se postupak radi spornog stana, u kojem je pravomoćnom presudom utvrđeno da su suvlasnici stana.

14.Svjedok R. B., u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu, budući da je već 6 godina njegova životna partnerica. Svjedok živi u V., a posljednjih 6

godina od kada su skupa, kada bi bio u S., svjedok je živio u njezinom stanu,

odnosno u njezinom suvlasničkom dijelu tog stana u … u S. na V. katu. Čitavo to vrijeme tužiteljicu nitko nije ometao u mirnom suposjedu tog stana. Međutim, tužiteljica ga je nazvala jednog dana u lipnju i rekla da njoj i njenoj kćerki zaštitar ne dozvoljava ući u stan, pa se nakon izvjesnog vremena pojavio u S. i saznao da je tu već bila policija, koja je napravila očevid, a svjedok je sa tužiteljicom otišao u Policijsku postaju na B.. Sutradan i narednih dana čuo se sa

tužiteljicom, koja ga je obavještavala da je svakog dana odlazila i pokušavala ući u taj stan, ali da nije uspjela jer je čitavo vrijeme tu bio zaštitar. Inače tužiteljica je povremeno dolazila kod svjedoka u V., uglavnom ljeti, dok je zime provodila u

S., i svjedok je kod nje često dolazio. Po saznanjima svjedoka tužiteljica je čitavo vrijeme živjela u…., s time da bi tijekom jutra odlazila kod kćerke u stan,

kako bi čuvala unuku. Koliko je svjedoku poznato ključeve stana imala je tužiteljica, njezina kćerka i svjedok, dok bivši suprug tužiteljice nije imao ključeve, niti se prethodnih 6 godina brava na stanu mijenjala, te je znao je da su postojali neki problemi vezano za vlasništvo stana.

15. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka od 19.siječnja 2020. (stranica 15-16 spisa), utvrđeno je da je predmetni stan upisan u Z.U.8599 K.O.S., sagrađen na čest.zgr.4157, kuća i dvor, kao etažno vlasništvo E-7, koji predstavlja stan na V.(petom) katu, označen br.13., površine 68,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, pokrivene terase i balkona. Navedeni stan upisan je kao vlasništvo tuženika Z. B. za cijelo.

16. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu u dijelu koji se odnosi na sporni stan na V.katu, utvrđeno je da je rješenjem posl.br.Z- 5746/94 od 27.rujna 1994. na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br.1268/94 "U S., 19.05.1994.", izjave S. 23.travnja 1999. i odobrenja za izgradnju nadogradnje broj:08-351/1830-1967 od 05.09.1967., pravo vlasništva stana uknjiženo na ime S. V. (supruga tužiteljice) za cijelo. Rješenjem posl.br.Z-787/2018 od 8.siječnja 2018. na temelju Sporazuma o prijenosu prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 3.siječnja 2018., pravo vlasništva spornog stana upisano je na ime Z. B. (tuženika) uz zabilježbu

da je prijenos prava vlasništva s imena S. V. izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 50.000,00 EUR. Nakon toga je rješenjem posl.br.Z- 12470/2019 od 5.travnja 2019. na temelju "potvrde od 10.siječnja 2019." pravo vlasništva stana uknjiženo na ime Z. B. (tuženika) za cijelo. Uvidom u list

C izvatka vidljivo je da je rješenjem Z-10460/2006 od 8.kolovoza 2006. na teret spornog stana upisano založno pravo u korist H.-A.-A. B. d.d. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 40.000,00 CHF, a rješenjem posl.br.Z- 1512/2010 od 23.veljače 2010. upisano je u korist iste banke založno pravo radi osiguranja novčane tražbine iz ugovora o kreditu u iznosu od 120.000,00 EUR. Navedena založna prava brisana su rješenjem posl.br.Z-33774/2019 od 15.listopada 2019. na temelju brisovnog očitovanja banke.

17. Pregledom presude i rješenja Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžobz-91/2013 od 5. prosinca 2013., utvrđeno je da je navedenom presudom djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl.br.Pobs-49/2011 od 27.svibnja 2013. donesena u parničnom postupku tužiteljice D. V. protiv tuženika S.

V., radi utvrđenja bračne stečevine, i to na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice D. V. kojim je ista na ime bračne stečevine suvlasnica za

1/2 dijela stana br.13., V.kat. površine 68,84 m2 u S.

18. Pregledom potvrde PUSD II PP S. broj:511-12- 24-4-637/19 od 6. lipnja 2019., utvrđeno je da su policijski službenici navedene

postaje postupali dana 6.lipnja 2019. oko 12,08 sati na adresi u S., po dojavi K. D., radi problema sa kupcem stana njenog oca. Dolaskom na

mjesto događaja zatečeni su Z. B., koji se predstavio kao vlasnik stana,

K. D., kao i tri zaštitara zaštitarske tvrtke B.-E. S.. Policijski

službenici obaviti su razgovor sa Z. B., K. D. i njenom

majkom D. V., o čemu su sastavili službenu bilješku, i utvrdili da nema elemenata prekršajnog ili kaznenog djela već da se radi o neriješenim imovinsko- pravnim odnosima.

19. Očevidom održanim 12.ožujka 2021. na licu mjesta u spornom stanu na adresi …, u S. utvrđeno je da se u stanu ne nalaze osobne stvari i odjeća

tužiteljice. Tužiteljica je prilikom očevida navela da su sve ostale stvari i to namještaj, kuhinja i ostalo (slike i dr.) vlasništvo tužiteljice.

20. Iz preslika osobne iskaznice tužiteljice priložene uz tužbu (stranica 7-8 spisa), proizlazi da je osobna iskaznica izdana tužiteljici od strane PU SD

dana 2.veljače 2015. i da vrijedi do 02.veljače 2025., a kao adresa tužiteljice navedena je…, S..

21.Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

21.1. Iz svih izvedenih dokaza, potvrde PUSD II PP

S. broj:511-12-24-4-637/19 od 6. lipnja 2019., kao i iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka, proizlazi da se prema navodima iz tužbe čin smetanja posjeda stana dogodio 6.lipnja 2019. Predmetna tužba podnesena je 17.lipnja 2019., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti, iako tijekom postupka između parničnih stranaka nije bila sporna pravovremenost tužbe, odnosno dan kada je promijenjena brava na vratima stana.

22. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite osnovan.

23. Iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i njen sada bivši suprug S. V. dugi niz godina živjeli u spornom stanu kao bračni drugovi, kao i da se S. V. iselio iz stana negdje …kada su se odlučili na

razvod braka. Utvrđeno je i da je tuženik od bivšeg supruga tužiteljice S.

V. 2019. kupio sporni stan prijebojnom kupoprodajom, iako je još presudom

Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžobz-91/2013 od 5. prosinca 2013. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica spornog stana za 1/2 dijela na ime bračne stečevine, što je svjedoku S. V. bilo poznato. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno, a što

potvrđuje i sam tuženik, da je 6.lipnja 2019. tuženik na ulaznim vratima spornog stana promijenio bravu. Radi odlučivanja o tome da li je tužiteljica imala posljednji mirni posjed predmetnog stana, pa samim time i da li ima aktivnu legitimaciju za posjedovnu zaštitu, potrebno je cijeniti iskaze saslušanih stranaka i svjedoka.

23.1. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka S. V., kao ni njegov dopunski iskaz. Naime, u svom prvom iskazu danom na ročištu održanom 5.studenoga 2020. svjedok S. V., odgovarajući na izričit upit, izjavljuje da je tužiteljica po njegovim saznanjima napustila predmetni stan u ljetnim mjesecima 2019., dok prilikom dopunskog saslušanja koje je uslijedilo tri godine kasnije, mijenja svoj iskaz navodeći da je tužiteljica stan napustila krajem 2018. Svjedok S.

V. to jednostavno naziva "omaškom", pritom ne navodeći čija bi to bila omaška.

Naime, omaška u pisanju zapisnika svakako nije nastala, jer bi u tom slučaju moglo doći do omaške u pisanju godine (npr.2019. umjesto 2018.), ali svako ne na način da bi se ljetni mjeseci zamijenili zimskim mjesecima. Dakle, svjedok S. V. je u tom dijelu koji je odlučan za predmet spora samovoljno promijenio iskaz tri godine nakon prvog saslušanja, čime su i njegove ostale izjave izgubile na vjerodostojnosti, te na njima sud ne može temeljiti svoju odluku o tužbenom zahtjevu. U vezi nevjerodostojnosti iskaza svjedoka S. V. dovoljno govori i činjenica da je 2019. prodao sporni stan tuženiku, iako je 2013. donesena pravomoćna presuda kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnicom tog stana za ½ dijela na ime bračne stečevine, a što je svjedoku S. V. kao tuženiku u tom postupku bio dobro poznato. Iskaz osobe koja na drugog svjesno prenosi više prava nego što ga sam posjeduje, i koja svoj iskaz o odlučnoj činjenici mijenja tijekom postupka, sud ne može prihvatiti kao dokaz o odlučnim činjenicama bitnim za predmet spora.

23.2. S druge strane, sud prihvaća iskaz tužiteljice i njeno dopunsko saslušanje kao vjerodostojno, logično i životno. Naime, nije sporno da bi tužiteljica nakon razvoda braka nastavila živjeti u spornom stanu sa kćerima, a da je njen bivši suprug S.

V. napustio stan i posjed stana. Tužiteljica je u pogledu predmeta spora sudu dala potrebna objašnjenja, te za razliku od tuženika i svjedoka S. V., nije mijenjala svoje izjave o bitnim činjenicama. Tako tužiteljica sama navodi da je znala u spornom stanu privremeno ne boraviti, kada bi bila kod životnog partnera R. B.. kod kćerke, ili bi stan privremeno dala u najma putem "bookinga", i to sve do dana počinjenog smetanja posjeda. Naime, time što tužiteljica nije svakodnevno boravila u spornom stanu tijekom cijele godine iz naprijed navedenih razloga, ne znači da je time napustila posjed stana. I davanje stana u povremeni najam predstavlja izvršavanje faktičke vlasti nad stvari, odnosno stanom, pa povremeni boravak kod kćeri radi čuvanja unuka nikako se ne može smatrati napuštanjem posjeda stana. Tužiteljica iskazuje da je cijelo vrijeme do 6.lipnja 2019. imala ključeve predmetnog stana, kao i da ih ima i sada, ali zbog promjene brave od strane tuženika istima ne može otključati vrata stana. To je jedino logično i u skladu s ostalim utvrđenjima do kojih je sud došao cijeneći njen iskaz i iskaze ostalih saslušanih svjedoka. Svjedok S. V. je očito imao ključeve od stana (duplikate) koje je zadržao za sebe i koje je predao tuženiku nakon kupoprodaje stana. Tužiteljica izjavljuje da nakon odlaska bivšeg supruga S. V., ovdje svjedoka, nije

nikada mijenjala bravu na ulazim vratima stana, niti je to osporavao sam S.

V.. Na taj način je isti mogao lako zatajiti da, unatoč tome što godinama ne stanuje u tom stanu i čiji je posjed napustio još 2010., i dalje posjeduje ključeve stana, koje je predao tuženiku.

23.3. Ukoliko je tužiteljica napustila posjed stana, kako to uporno tvrde tuženik i svjedok S. V., zanimljivo je kako su tužiteljica i njena kćerka K. D.

baš 6.lipnja 2019. došle do stana i saznale za promijenjenu bravu na vratima stana.

Nije logično da osoba koja je napustila posjed stan zove policiju na uredovanje upravo na dan kad je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima i na taj način oduzeo tužiteljici posjed stana. Da je tužiteljica već odavno napustila posjed stana, sigurno da u taj stan ne bi dolazila ni ona ni njena kćerka, niti bi odmah istog dana saznale za oduzimanje posjeda tog stana. Što se tiče zaključenja suda na očevidu obavljenom u stanu 12.ožujka 2021., kada je utvrđeno da u stanu nema nikakvih osobnih stvari tužiteljice, ista nisu od utjecaja na činjenicu da je tužiteljica do 6.lipnja 2019. bila u posjedu stana koji joj je samovlasno i nasilnim putem oduzet. Naime, očevid je izvršen nakon godinu dana i 9 mjeseci od dana kada je tuženik samovlasno ušao u isključivi posjed stana, tako da je za to vrijeme tuženik mogao ukloniti stvari tužiteljice. Svjedoci K. D., kći tužiteljice, i R. B., životni partner

tužiteljice, u svojim iskazima navode okolnosti posjedovanja stana od strane tužiteljice, a koji iskazi se u cijelosti podudaraju s iskazima tužiteljice, i sud ih prihvaća kao logične i u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

23.4. Prilikom ocjene iskaza tuženika, sud je imao na umu da je isti u više navrata posuđivao veće iznose novca bivšem suprugu tužiteljice S. V. i to u

vrijeme kada je njihov brak bio razveden već duži niz godina, u kojem periodu tužiteljica i S. V. nisu bili u korektnim odnosima. To i ne čudi s obzirom da je između bivših supružnika bio u tijeku parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine, a i sam svjedok S. V. navodi da su nakon razvoda bili kratko u korektnim odnosima (oko godinu-dvije dana). Kako bi kompenzirao tuženiku posuđene iznose novca, bivši suprug tužiteljice je tuženiku prodao stan (prijebojna kupoprodaja), koji se u zemljišnu knjigu upisao kao vlasnik stana. Tuženik je u dopunskom saslušanju izjavio da je od siječnja do lipnja 2019. barem jednom mjesečno dolazio u S. i po 2-3 dana boravio u spornom stanu, a što nije naveo prilikom prvog saslušanja dvije godine ranije, s obzirom da bi radi o bitnim navodima za predmet spora. Stoga takvo postupanje tuženika dovodi u sumnju vjerodostojnost njegova iskaza, odnosno upitno je kako u svom prvom iskazu nije spominjao takve "učestale" dolaske u sporni stan, a zanimljivo je i da je prilikom promjene brave na vratima stana angažirao tri zaštitara (prema izviješću II.PP S.). Ukoliko je tuženik bio u neznanju da je tužiteljica u posjedu stana i da je vlasnica polovice stana, jer mu je realno takve činjenice S. V. mogao zatajiti, postavlja se logično pitanje:

čemu angažirati zaštitare prilikom promjene brave i ulaska u stan za koji je tuženik tada smatrao da ga je kupio od isključivog vlasnika S. V.. Za onoga tko postupa sukladno načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, ovakvo ponašanje sigurno nije uobičajeno. Upravo iz svih navedenih razloga, a posebice radi "korigiranja" dopunskog iskaza u pogledu učestalosti dolazaka tuženika u sporni stan, na način da je od početnog jednog dolaska u stan, tuženik u svom iskazu došao do čestih dolazaka u stan (mjesečno po nekoliko dana), sud ne može prihvatiti navode tuženika kao istinite i vjerodostojne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

24. U postupku je na temelju uvida u povijesni zemljišnoknjižni izvadak, te presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžobz-91/2013 od 5. prosinca 2013., nedvojbeno utvrđeno da je do 5.travnja 2019. kao vlasnik spornog stana bio upisan suprug tužiteljice S. V. za cijelo, a nakon toga tuženik, kao i da je u parničnom postupku pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica 1/2 dijela tog stana na ime bračne stečevine. Međutim, u postupku po tužbi za smetanje posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed sukladno čl.441.ZPP-a, pa navedeni dokazi i utvrđenja nisu od značaja za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Isto tako je i drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci naveo da se u ovoj parnici ne raspravlja o pravu na posjed ili suposjed, odnosno da li tuženik ima vlasnički posjed nakon kupoprodaje stana.

25. Kako iz svih naprijed izvedenih i obrazloženih dokaza proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana, a koji posjed joj je samovlasno oduzeo tuženik na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana i time onemogućio tužiteljicu u posjedovanju stana, su je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan i odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

26. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

27. Parnični troškovi dosuđeni su tužiteljici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

27.1.Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici je priznata jednokratna nagrada u visini od 200 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 EUR/15,00 HRK daje iznos od 398,00 EUR/2.998,73 kn (Tbr.7.8. Tarife), na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 497,50 EUR/3.748,41 HRK. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK kn, te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II. Split, 20.listopada 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.