Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

Psp-130/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja J. V., OIB: …, iz G. D., zastupan po

punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika D. L., OIB: …, iz G. D., zastupan po punomoćniku D.

D., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 6.rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 20. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženom da tužitelju vrati posjed kč 2361 u k.o G. D. i to da ukloni zid i postolje za obradu kamena da dovede parcelu u prvobitno stanje, zabranjuje mu se daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne sve to u roku osam dana, te se nalaže tuženom da tužitelju nadoknadi i trošak parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe " kao nepravovremen.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kuna u roku od 8 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vanknjižni vlasnik i posjednik čes.zem 2361 upisane u posjedovnom listu 76 k.o G. D., zvana "privranasljestvo" iza pok. oca, u naravi pašnjak ukupne površine 514 m2 naslijeđeno iza oca pok. V. A..

2. Nadalje, da je tuženi ušao u posjed tužitelja iako je u više navrata opominjan od strane tužitelja da to ne čini, na način da je na djelu predmetne parcele sagradio betonski zid i postolje za obradu kamena.

3. Nadalje, da je navedeno učinio unatoč protivljenju tužitelja, slijedom čega čin tuženika ima sva obilježja smetanja posjeda pa tužitelj traži posjedovnu zaštitu i predlaže kao u izreci.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te navodi kako je njegova obitelj unatrag više generacija vlasnik i posjednik predmetne parcele.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u O. poslovni broj O-22/02-4 od 1.ožujka 2002., rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku R. V. iz O., poslovni broj O-3104/13 od 17.prosinca 2013., izvoda iz katastarskog plana, izvoda iz posjedovnog lista, saslušanjem svjedoka Z. M., I. L., M. M., A. M.,

I. P., te tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nepravovremen.

6. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. V. pok. Ivana utvrđeno je da u ostavinsku imovinu ulaze nekretnine upisane u PL 76, 151, 327,333,342,460 i 538 k.o. G. D..

7. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. V. utvrđeno je da u ostavinsku imovinu ulazi među ostalim predmetna nekretnina, kao vanknjižno vlasništvo.

8. Čitanjem posjedovnog lista br 76 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar S. utvrđeno da je nekretnina oznake 2361, naziva " privraće" upisanog posjednika V. A. iz D. G..

9. Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu 22.ožujka 2022. proizlazi da je treća godina od kada je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, a da je sve počelo u vrijeme kada se radila cesta. Nadalje, da je tuženik iskopao i postavio objekt – halu površine 100 m2 zajedno sa betonažom od 300 m2. Nadalje, da je predmetna nekretnina u blizini tužiteljeve kuće odnosno njegovo privraće udaljeno 150 metara te sastavni dio njegove parcele. Nadalje, da je prije dvije i po, tri godine tuženik počeo kopati. Nadalje, da tuženik na parceli odmah pored predmetne parcele ima objekt koji je sagrađen 1987-1988 na kojoj je držao farmu svinja. Nadalje, da mu je njegov otac rekao da to nije njegovo. Nadalje, da su imali konflikt, intervenirala je policija, te poslije nije dolazio na predmetnu zemlju. Nadalje, da je predmetna zemlja njegova djedovina od pamtivijeka, nalazi se ispred kuće i njegovo je oduvijek. Nadalje, da se radi u naravi o samom kamenu gdje se nije moglo saditi. Nadalje, da je na predmetnoj nekretnini njegov djeda vezao kravu i vola u sunce do 1987. kada su zadnjeg vola prodali. Nadalje, da ima suhozid oko svoje kuće, a tuženik je i tu ušao. Nadalje, da se njegov otac mijenjao sa J. i K. V. i na tom dijelu je bila stojna kuća, kasnije štala. Nadalje, da njegova parcela okružuje te objekte do kojih tuženik ne može drugačije doći nego preko njegove parcele.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je njegova obitelj na toj parceli imala 2-3 štale za kokoše i svinje sagrađenu prije 35 godina. Nadalje, da je ta štala danas kameno klesarska radiona, a taj cijeli dio ograđen suhozidom ima par tisuća kvadrata, zasađene bajame, trešnje, višnje, smilje i par loza koje je njegov djed održavao. Nadalje, da je na predmetnu nekretninu 2008. iskrcao 100 kamiona zemlje i deponirao žalo.

11. Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da je tuženik prije dvije godine ( iskaz u listopadu 2022) počeo raditi kamenoklesarsku radnju u G. D. te mu je poznato da je podigao zid i postavio rezač kamena, pilanu na nekretninu tužitelja. Nadalje, da je istome poznato da je tuženik u selu imao farmu, a kasnije doveo kamenoklesarsku radionu. Nadalje, da se strojevi nalaze na tužiteljevoj nekretnini. Nadalje, da ga je tužitelj odmah zaustavio kada je počeo raditi te ga upozoravao, ali ga tuženik nije poslušao. Nadalje, da mu je poznato da je nekretnina vlasništvo tužitelja te da je bila neiskorištena dok tuženik nije doveo strojeve. Nadalje, da je to V. nekretnina. Nadalje, da je predmetna nekretnina bila obični nabacani kamen prije nego je tuženik krenuo ravnati bagerom. Nadalje, na upit tuženika kada je nasuo žalo, svjedok odgovara da je žalo gore, iznad, a da je V. tamo gdje su stavljeni strojevi odnosno do farme. Nadalje, navodi da ne zna je li V. tamo gdje je nasipano žalo, odnosno da ne zna točno međe, nadalje, da ne zna ni kada je nasipano.

12. Iz iskaza svjedoka A. M. proizlazi da mu je poznata predmetna nekretnina jer se na istoj nalazi vrutak u zavjetrini gdje su vodili stoku kao djeca. Nadalje, da isti dolazi u selo samo kada ima posla, ali je čuo da se po selu priča da su postavljeni strojevi i da se s njima radi. Nadalje, da mu je poznato da je tuženikov otac imao farmu svinja jer je jednom bio kod njega prije 20-ak godina, a da je nekretnina ispred farme V..

13. Iz iskaza svjedoka I. P. proizlazi da je strojeve postavio D. na

V. nekretnini, a da je prije nego je postavio strojeve stukao kamen i poravnao teren, a što je sve bilo prije dvije i po godine ( iskaz u listopadu 2022). Nadalje, da mu je poznato da se nekretnina V. nalazi odmah iza farme te dok je bila farma ispred iste je bila skela kojom se ulazilo u farmu. Nadalje, da je skela služila da se uđe u farmu jer V. nisu dozvoljavali da se naspe teren, a vrata farme su se nalazila metar iznad tla.

14. Iz iskaza svjedoka Z. M. proizlazi da mu međe nisu poznate te da je jednom bio po kamen u kamenoklesarsku radionu, a ne želi ulaziti u sukob ni sa kim.

15. Iz iskaza svjedoka I. L. (brat tuženika) proizlazi da je predmetna parcela bila kamenjar na kojem su bile trešnje i loza koje su obiteljski obrađivali. Nadalje, da su strojevi na parceli unazad dvije do tri godine te da se radiona za obradu kamena nalazi odmah pored farme te da se pila za obradu kamena nalazi ispred ulaza desno te da ne zna nalazi li se išta na zemlji tužitelja.

16. U predmetnom postupku tužitelj se smatra posljednjim mirnim posjednikom predmetne nekretnine na kojoj je tuženik postavio postolje za obradu kamena unatoč upozorenjima tužitelja, što ovaj ne spori, ali osporava posljednji mirni posjed tužitelja navodeći da je predmetna nekretnina oduvijek u njegovoj obitelji.

17. U parnicama povodom tužbi za smetanje posjeda raspravljanje o tužbi ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalo smetanje. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 441. ZPP-a).

18. Nadalje, materijalno pravo koje valja ovdje primijeniti su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 96/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06,141/06,146/08, 38/09 i 153/09 - dalje ZV). Sukladno čl. 10. ZV osoba koja ima faktičnu vlast glede stvari njezin je posjednik, a sukladno čl. 20. ZV samovlast je zabranjena te bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dalje, svatko tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed, te posjednik sukladno čl. 21. ZV ima pravo na zaštitu posjeda, i to posjednik koji ga je stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo na zaštitu svog posjeda osim od osobe od koje ga je samovlasno oduzeo, a i protiv nje nakon što mu posjed postane miran ( stavak 2.), dok pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja (stavak 3.) Sudska zaštita se zahtjeva na način da se utvrdi čin smetanja, uspostava posjedovnog stanja u trenutku smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju (članak 22. ZV).

19. Obzirom tužitelj u svom iskazu navodi da je treća godina od kada je tuženik u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelj je saslušan u ožujku 2022. dok je tužba podnesena 2020. proizlazi da je ista podnesena godinu i po dana nakon saznanja tužitelja za predmetno smetanje. Nadalje, tužitelj navodi da je tužitelj prije dvije i po – tri godine počeo kopati, iz čega proizlazi da je tuženik počeo kopati, najkasnije, u rujnu 2019. te je tužitelj već tada saznao za smetanje posjeda, a predmetna tužba je podnesena 11. rujna 2020. pa proizlazi nedvojbeno da je tužitelj po proteku tri godine od čina smetanja podnio predmetnu tužbu.

20. Naima, tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se ukloni zid i postolje za obradu kamena te da se nekretnina vrati u prvobitno stanje, međutim, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik pripremao ( kopao) teren na kojem je podigao objekt - halu od 300 m2. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi da je tužitelj upozoravao tuženika da ne radi dva, tri puta, ali ga ovaj nije poslušao. Naime, isti svjedok navodi da je tuženik predmetnu nekretninu poravnao bagerom, iz čega proizlazi da je tuženik na taj način ometao mirni posjed tužitelja. Isto tako, iz iskaza svjedoka M. proizlazi da ga je tužitelj upozoravao, dakle, pokušao spriječiti, ali u tome nije uspio.

21. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik poduzeo radove na predmetnom zemljištu ( kopanje), a da je navedeno poduzeo 2019. ( ožujak 2019. računajući tri godine od davanja iskaza tužitelja) dok je tužba podnesena u rujnu 2020. iz čega nedvojbeno proizlazi da se tuženikov posjed umirio protekom 30 dana od saznanja tužitelja (2019) za smetanje posjeda.

22. U konkretnom slučaju tužba ne sadrži deklaratorni dio ( utvrđenje da je počinjeno smetanje na određeni način) niti se navodi kada je podignut zid odnosno postolje za obradu kamena međutim, u svom kondemnatornom dijelu sadrži nalog za uklanjanje istog. Stoga, je u ovom postupku valjalo utvrditi, iz iskaza tužitelja te svjedoka, na koji način je tuženik zasmetao posjed tužitelja, pa proizlazi da je tužitelj bio u mirnom posjedu predmetne nekretnine sve dok tuženik nije počeo kopati, što je bilo dvije i po godine – tri godine prije davanja iskaza tužitelja odnosno u ožujku 2019., najkasnije u rujnu 2019. te je, dalje, prema kazivanju tužitelja tuženik "tri godine u posjedu predmetne nekretnine", slijedom čega je, u ovom postupku utvrđeno iz izvedenih dokaza, da je, računajući početak roka od poduzimanja čina smetanja posjeda bilo kopanjem ili ravnanjem terena, a u svakom slučaju svojatanjem i pripremom terena za podizanje hale odnosno postavljanje postolja za obradu kamena u svrhu obavljanja kamenoklesarske djelatnosti, tuženik već 2019. ušao u posjed predmetne nekretnine te se njegov posjed do podnošenja posjedovne tužbe 2020., zbog proteka subjektivnog roka, dakle po proteku više od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, koji rok je prekluzivan i na koji sud pazi po službenoj dužnosti, umirio, slijedom čega se tužitelju ne može pružiti posjedovna zaštita u ovom postupku te je odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o trošku temelji se na čl.154.st.1 i 3 ZPP-a, pa tuženima sukladno važećoj Tarifi koja je stupila na snagu 11. prosinca 2009.godine („Narodne Novine“ broj 148/09 ) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koji je poduzeo u visini od 200 bodova u postupcima radi smetanja posjeda, slijedom čega se tuženiku priznaje jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova, pomnoženo s vrijednosti 1 boda =15 kuna (Tbr 50) što iznosi 3.000,00 kuna, odnosno 398,17 eura.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. listopada 2023.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika

-u spis