REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-959/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja T. Z. iz Z., P. …, zastupanog po opunomoćeniku I. K., odvjetniku u Z., M. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 20. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21- 01/347, URBROJ: 513-04-22-2 od 19. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00007, URBROJ: 513-007- 01-01-2021-0002 od 21. listopada 2021., kojim je tužitelju, za 2017., utvrđena obveza plaćanja poreza (i prireza) na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 110.378,52 kn.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima postupka koji je proveden u svrhu utvrđivanja osnove razreza poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava u kojem je utvrđeno:

- da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. siječnja 2017. tužitelj stekao ½ dijela nekretnine upisanu u zk.ul.br. … k.o. R., u naravi stan na 1 katu zgrade na adresi R., A. …

- da je istu (nekretninu) tužitelj prodao 7. srpnja 2017.

- da predmetna nekretnina tužitelju nije služila za stanovanje.

Na temelju gore navedenih utvrđenja porezno tijelo zaključilo je da je tužitelj otuđenjem nekretnine unutar dvije godine od njezina stjecanja ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava iz čl. 56 i 58. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16; dalje: Zakon).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (podnesak od 16. studenog 2022., održana rasprava) ponavlja navode koje je isticao u tijeku žalbenog postupka te, u bitnom, izlaže kako slijedi.

Ne čini spornim da je otuđenjem predmetne nekretnine unutar dvije godine od stjecanja iste nastao oporezivi događaja u smislu odredbi Zakona no smatra da porezna osnovica nije pravilno utvrđena. U vezi toga, ističe da je poreznu osnovicu trebalo umanjiti za trošak agencijske provizije, kamata na zajam, ulaganja u građevinske radove, opremanja nekretnine namještajem te troškove javnog bilježnika. Ističe kako porezna tijela, osim što nisu našla potrebnim umanjiti poreznu osnovicu za prethodno spomenute izdatke, nisu provela niti jedan od predloženih dokaza na tu okolnost niti su na bilo koji način pokušala utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za pravilno rješavanje predmetne uspravne stvari. Takvo postupanje poreznih tijela protivno je načelu razmjernosti (čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku, NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) i materijalne istine (čl. 8. ZUP-a). Osim toga, upire i na povredu odredbe čl. 113. st. 3. ZUP-s obzirom da na njegovo traženje u žalbi nije proveden ispitni postupak. Navodi da je ulaganjem u predmetnu nekretninu povećao njezinu vrijednost, a obzirom da je ista bila u derutnom stanju u trenutku kada ju je nabavio. Navedeno potvrđuje i procjembeni elaborat izrađen od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke M. Ž., iz kojeg je vidljivo da je u nekretninu ukupno uloženo 308.390,06 kn. Navodi kako je još u tijeku prvostupanjskog postupka pojasnio da ne raspolaže dokumentacijom kojom bi mogao dokazati visinu izdataka po osnovi ulaganja iz razloga što je ista uništena u potresu koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb. Zaključno, navodi kako niti u jednom od primjenjivih propisa nije određeno da se izdaci dokazuju isključivo računima.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud, u prvom redu, imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog spora nije sporno da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. siječnja 2017. tužitelj stekao ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. R., u naravi stan na 1 katu zgrade na adresi R., A. …, te da je istu otuđio temeljem Ugovora o kupoprodaji od 7. srpnja 2017.

Također je nesporno da je prodajom nekretnine unutar dvije godine od njene nabave nastao oporezivi događaj u smislu odredbi čl. 56. i 58. st. 1. Zakona.

9. Sporno je da li je porezno tijelo ispravno utvrdilo visinu osnovice poreza na dohodak, a obzirom na navode tužitelja da je istu trebalo umanjiti za izdatke koje je imao pri nabavi i adaptaciji (opremanju) nekretnine.

10. Iz sadržaja spisa slijedi da je porezna osnovica od 389.754,65 kn utvrđena kao razlika između ukupnih primitaka i izdataka koje je tužitelj ostvario u svezi stjecanja i otuđenja navedene nekretnine, s time što su primici tužitelja utvrđeni na osnovu podatka o tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. srpnja 2017., u iznosu od 740.000,00 kn, dok su izdaci tužitelja utvrđeni u ukupnom iznosu od 350.245,35 kn, od čega se iznos od 336.774,38 kn odnosi na trošak nabavne vrijednosti nekretnine (kupoprodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji od 30. siječnja 2017.), dok se prestali iznos od 13.470,97 kn odnosi na plaćeni porez na promet nekretnina.

11. Sukladno čl. 88. tč. 2. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) na poreznom obvezniku je teret dokazivanja činjenica koje umanjuju ili ukidaju poreznu obvezu.

12. Sukladno odredbi čl. 56. ZPD-a dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

13. Prema odredbi čl. 58. ZPD-a dohotkom iz čl. 56. ZPD-a smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (st. 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz st. 1. ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz čl. 14. st. 5. i 6. ZPD-a, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

14. Primjenom ranije citiranih zakonskih normi na ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog ocjena je ovoga Suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Pravilno je porezno tijelo kao izdatke tužitelju priznalo samo one troškove koji su vezani uz nabavu predmetne nekretnine (plaćena kupoprodajna cijena i poreza na promet nekretnina) te osporilo ostale izdatke za koje tužitelj tvrdi da su mu nastali, a obzirom da isti nisu potkrijepljeni vjerodostojnom dokumentacijom. Naime, a kako to slijedi iz stanja spisa tužitelj u tijeku postupka nije priložio niti jedan račun, troškovnik, ugovor o izvođenju radova ili drugi dokument iz kojeg bi bilo moguće utvrdi vrstu, obujam, količinu, kvalitetu i, u konačnici, vrijednosti izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu.

U obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke tuženik je iznio razloge zašto se procjembeni elaborat ne može prihvati kao vjerodostojan dokaza na okolnost izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu. Sud u cijelosti prihvaća iznijetu argumentaciju tuženika budući da je ista činjenično i pravno utemeljena. Posljedično tome, prigovori tužitelja na način utvrđivanja porezne osnovice ocjenjuju se neosnovanima.

15. Glade navoda tužitelja da su mu svi računi i druga dokumentacija vezana uz ovaj poslovni događaj uništeni u potresu koji je 22. ožujka 2020. pogodio grad Zagreb, ovaj Sud ističe da je prodajom nekretnine u srpnju 2017. tužitelj ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava te da je stoga, temeljem odredbi Zakona i OPZ-a, najkasnije do kraja travnja 2018. bio dužan podnijeti poreznu prijavu (poreza na dohodak) uz koju je trebao priložiti svu dokumentaciju koja je relevantna za ovaj porezni događaj.

16. U odnosu na ostale navode tužitelja, utvrđuje se da su neosnovani te da je upravni postupak proveden zakonito i pravilno u skladu s odredbama upravnog postupka, a osporavana rješenja da su donesena u skladu s mjerodavnim pozitivnim propisima.

17. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Rijeci 20. listopada 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).