1              Poslovni broj: I Kž-206/2023-9

Poslovni broj: I Kž-206/2023-9

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i 

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. I., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19.  dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. I., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, od 7. ožujka 2023. broj K-1/2022-102, u sjednici održanoj 6. veljače 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika M. M., u zamjenu za odvjetnika B. M.,

 

 

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog P. I., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II U ostalom dijelu žalba optuženog P. I. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi P. I. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci te presude te mu je za kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7  mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i to od 25. svibnja 2021. do 26. svibnja 2021.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavak 1., 2. i 6. KZ/11. od optuženika je oduzet jedan mobilni aparat marke „H.“ IMEI 1: …., IMEI 2: … oznake … uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj … od ….

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. 7. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.; dalje u tekstu ZKP/08.), naloženo je optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.418,73 eura/18.223,92 kune, od čega iznos od 2.006,23 eura predstavlja troškove vještačenja, iznos od 14.33 eura putni trošak svjedoka, a iznos od 398,17 eura paušalnu svotu, te trošak branitelja po službenoj dužnosti o čemu će biti odlučeno naknadnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi P. I., po branitelju B. M., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe, obzirom nije dokazano da bi počinio kaznena djela ili podredno da presudu ukine i vrati je na ponovno suđenje. Ukoliko ne prihvati predloženo, predlaže da optuženika osudi na znatno blažu kaznu.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju

bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., na njihovo traženje, izviješteni su optuženi P. I. i njegov branitelj, odvjetnik B. M., te državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika, odvjetnik M. M., u zamjenu za odvjetnika B. M., a na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženog P. I..

 

6. Žalba optuženika djelomično je osnovana i to u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka.

 

U odnosu na rješenje

 

7. U pravu je optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zbog kojih je optuženika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, već da je u obrazloženju samo naveo koji su troškovi nastali tijekom postupka. Na taj način, prvostupanjski sud je, u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog čega se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati pa je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika presudu u tom dijelu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će uzeti u obzir da je optuženik osoba bez primanja i imovine, te će u obrazloženju rješenja navesti razloge zbog kojih smatra da je optuženik u mogućnosti u cijelosti ili djelomično podmiriti troškove kaznenog postupka odnosno ukoliko smatra da nije, navesti će razloge za takvu svoju odluku.

 

7.1. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. pod točkom I izreke djelomično je prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te je u tom dijelu presuda ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke cijeniti sve okolnosti na koje mu je ukazao ovaj sud te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

U odnosu na presudu

 

8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da nije dao razloge o svim odlučnim činjenicama, a one koje je dao da su paušalni i nedostatni, te da je propustio valjano i jasno izložiti razloge koje je sporne činjenice našao dokazanim, da je izostala potpuna i valjana ocjena provedenih dokaza, te da su izostali razlozi kojima se sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja. Suprotno žalbenim navodima, po ocijeni ovog suda, kao drugostupanjskog, prvostupanjski sud je dao uvjerljive, logične i na provedenim dokazima utemeljene razloge za svoju odluku, detaljno je analizirao i cijenio svaki dokaz za sebe i sve dokaze međusobno, što je sve obrazložio i dao uvjerljive razloge o tome koje dokaze prihvaća kao vjerodostojne, a koje ne prihvaća, pa je nakon detaljno provedene analize svih dokaza izveo pravilne i na dokaznom postupku utemeljene zaključke koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

9. Optuženik u uvodu žalbe navodi kako se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim. No takvi žalbeni navodi odnose se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i predstavljaju drugu žalbenu osnovu.

 

10. Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano za kazneno djelo silovanja, jer da je nekritički prihvatio iskaz oštećene V. P. vodeći se samo općenitim kriterijima tzv. „dosljednosti i konzistentnosti iskaza“, a da je propustio njen iskaz ocijeniti logički i životno. Pri tome smatra da se vjerodostojnost njenog iskaza treba cijeniti po njenom ponašanju nakon inkriminiranog događaja, jer da oštećenica nije odmah prijavila optuženika te je s njim i nakon navodnog silovanja i dalje imala intimne odnose više puta, dragovoljno.

 

10.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaz oštećenice, kako iz istrage tako i s rasprave, te je naveo kojem od ta dva iskaza vjeruje i zašto, i za svoje zaključke iznio je valjane i uvjerljive razloge, a koje je potkrijepio i iskazima svjedokinja B. G. sada J. i R. J., koje imaju kako posrednih saznanja o kaznenom dijelu silovanja, i to iz priče oštećenice, a osim toga su i neposrednim zapažanjem uočile ozljede na rukama i nogama oštećenice, te nalazom i mišljenjem provedenog sudsko medicinskog vještačenja kao i psihijatrijsko psihološkim vještačenjem.

 

10.2. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi optuženika u dijelu gdje pokušava obezvrijediti nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, navodeći kako je isti nezakonit dokaz jer da je do određenih saznanja vještak došao provođenjem tehnike intervjua s oštećenom, pa smatra da je taj dio nalaza trebao biti izdvojen iz spisa. Suprotno žalbenim navodima, provođenje intervjua s osobom nad kojom se provodi vještačenje je sastavni dio svakog psihijatrijskog vještačenja, tako da se nikako ne radi o nezakonitom dokazu. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, psihijatrijsko psihološko vještačenje provedeno je u skladu sa zakonskim odredbama o vještačenju, od strane stalnih sudskih vještaka, po pravilima znanosti i struke, te je na temelju tako provedenog vještačenja sud ispravno ocijenio iskaz oštećene V. P., uvjerljivim i životnim, jer iz provedenog vještačenja proizlazi kako je iskaz oštećene-žrtve autentičan odnosno da je rezultat stvarno proživljenog iskustva. Žalitelj problematizira i dio nalaza i mišljenja gdje vještaci navode kako se radi o stvarno proživljenom iskustvu, te da je oštećena zbog straha i šoka bila dovedena u bespomoćno stanje, pa smatra da vještaci svojim zaključcima zapravo obavljaju ulogu suda, no ni u tom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani jer je za sud bio odlučan samo dio nalaza koji govori o vjerodostojnosti iskaza oštećene. Prvostupanjski sud je, kao što je već navedeno, svoju odluku temeljio na iskazu oštećene, iskazima saslušanih svjedoka te provedenim vještačenjima.

 

10.3. Nije u pravu žalitelj niti kada navodi da je prvostupanjski sud trebao dopuniti vještačenje radi potrebe da vještaci odgovore na upit zbog čega je oštećenica i nakon „silovanja“ i dalje imala seksualne odnose s optuženikom. Provođenje dopunskog vještačenja, zbog odgovora na to pitanje, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, uopće nije od značaja za donošenje odluke prvostupanjskog suda u ovom kaznenom postupku. Ta okolnost uopće nije od značaja za zaključak prvostupanjskog suda, o tome, je li optuženik inkriminiranog dana, počinio kazneno djelo silovanja na štetu oštećenice, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude na strani 16 iznio razloge zašto smatra da je oštećenica nakon inkriminiranog događaja imala spolne odnose s optuženikom, a iznijete razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.4. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi obrane, kako prvostupanjski sud u svojoj presudi nije pojasnio što je točno dovelo do toga da je navodno slomljen otpor žrtve nakon čega je došlo do neželjenog spolnog odnosa. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, točno opisao događaj od samog početka, u automobilu optuženika, kada oštećenicu počinje stiskati za vrat, nakon čega ju je počeo skidati, vući po zemlji nakon što je izašla iz auta, te kada joj je uzeo odjeću i ostavio je golu da leži na zemlji, prijeteći joj da ukoliko neće imati s njim spolni odnos da će je ostaviti golu u šumi. Upravo tako ispoljena agresivnost od strane optuženika i prijetnja da će je ostaviti golu u šumi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, slomila je otpor oštećenice. Optuženik neosnovano u žalbi ovaj događaj analizira na način da dio koji se događa u autu nastoji odvojiti od događaja koji se događa izvan vozila, što je potpuno promašeno i neosnovano.

 

10.5. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kako optuženik nije imao namjeru prijetiti oštećenici, već da se radilo o afektu i želji da se veza nastavi. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, posebno detaljnog i uvjerljivog iskaza oštećene V. P., te iskaza svjedoka B. G., sada J., R. J., T. D., J. M. i V. Z., kao i poruka koje je optuženik poslao oštećenoj na mobitel i instagram, osnovano zaključio da je optuženik počinio i kazneno djelo prijetnje te ga proglasio krivim i za to kazneno djelo.

 

11. Nadalje, optuženik se žali i zbog odluke o kazni, te smatra da je prvostupanjski sud podcijenio značaj brojnih olakotnih okolnosti, a posebno da optuženik boluje od leukemije i raka pluća, kao i da optuženiku sud nije trebao cijeniti kao otegotnu okolnost to što nije izrazio žaljenje i kajanje. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti u čemu se sastoji upornost optuženika da bi po svom intenzitetu bila otegotne naravi. U pravu je optuženik da prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost optuženiku nije mogao cijeniti neizraženo žaljenje i kajanje, budući optuženik u svojoj obrani ne priznaje da je počinio kaznena djela, dok u pogledu izražene upornosti optuženika, treba navesti kako ista proizlazi iz radnji koje je optuženik poduzeo prilikom počinjenja kaznenog djela silovanja, nakon čega i dalje ustraje u protupravnom postupanju te čini kazneno djelo prijetnje na štetu iste oštećenice, pri čemu prijetnje ne izražava samo verbalno, već je i fizički napada.

 

11.1. No unatoč navedenom, prvostupanjski sud je pravilno cijeneći optuženiku sve olakotne okolnosti (među kojima je i bolest optuženika), koje zbog svoje brojnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti, osnovano primijenio odredbe o ublažavanju kazne u odnosu na optuženika i kazneno djelo silovanja. Stoga je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a u nedostatku žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud osnovano optuženiku za kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. na temelju članka istog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

 

11.2. Za kazneno djelo silovanja, u vrijeme počinjenja kaznenog djela, bila je propisana kazna zatvora od 3 do 12 godina ,a za kazneno djelo prijetnje, kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, tako da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Tako odmjerena kazna, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena je težini i okolnostima kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, osobi optuženika te će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te  jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

11.3. Iako optuženik u žalbi ne osporava odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud je po članku 478. ZKP/08. ispitao prvostupanjsku odluku i u tom dijelu te utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda kojom se od optuženika trajno oduzima jedan mobilni aparat marke H. u potpunosti osnovana i zakonita.

 

12. Stoga je, a budući da, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavak. 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II izreke.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.