Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-763/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca Žejka Marina predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici odvjetnici ABC iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj P-94/2021-28 od 18. listopada 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj P-94/2021-28 od 18. listopada 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"1. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 64.430,90 kuna / 8.551,45 EUR-a (šezdesetčetiritisućečetiristotrideset kuna i devedeset lipa / osamtisućapetstopedesetjedan euro i četrdesetpet centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

iznos od 52,87 kuna/ 7,02 EUR od 31. listopada 2009.

iznos od 143,73 kuna/ 19,08 EUR od 30. studenog 2009.

iznos od 175,90 kuna/ 23,35 EUR od 31. prosinca 2009.

iznos od 221,64 kuna/ 29,42 EUR od 31. siječnja 2010.

iznos od 211,15 kuna/ 28,02 EUR od 28. veljače 2010.

iznos od 273,24 kuna/ 36,27 EUR od 31. ožujka 2010.

iznos od 261,46 kuna/ 34,70 EUR od 30. travnja 2010.

iznos od 284,41 kuna/ 37,75 EUR od 31. svibnja 2010.

iznos od 483,12 kuna/ 64,12 EUR od 30. lipnja 2010.

iznos od 442,21 kuna/ 58,69 EUR od 31. srpnja 2010.

iznos od 559,32 kuna/ 74,23 EUR od 31. kolovoza 2010.

iznos od 513,56 kuna/ 68,16 EUR od 30. rujna 2010.

iznos od 448,33 kuna/ 59,50 EUR od 31. listopada 2010.

iznos od 592,86 kuna/ 78,69 EUR od 30. studenog 2010.

iznos od 571,56 kuna/ 75,86 EUR od 31. prosinca 2010.

iznos od 646,53 kuna/ 85,81 EUR od 31. siječnja 2011.

iznos od 692,19 kuna/ 91,87 EUR od 28. veljače 2011.

iznos od 634,12 kuna/ 84,16 EUR od 31. ožujka 2011.

iznos od 644,55 kuna/ 85,55 EUR od 30. travnja 2011.

iznos od 691,02 kuna/ 91,71 EUR od 31. svibnja 2011.

iznos od 908,89 kuna/ 120,63 EUR od 30. lipnja 2011.

iznos od 1.113,44 kuna/ 147,78 EUR od 31. srpnja 2011.

iznos od 1.008,37 kuna/ 133,83 EUR od 31. kolovoza 2011.

iznos od 893,45 kuna/ 118,58 EUR od 30. rujna 2011.

iznos od 881,01 kuna/ 116,93 EUR od 31. listopada 2011.

iznos od 872,15 kuna/ 115,75 EUR od 30. studenog 2011.

iznos od 927,01 kuna/ 123,04 EUR od 31. prosinca 2011.

iznos od 974,84 kuna/ 129,38 EUR od 31. siječnja 2012.

iznos od 981,25 kuna/ 130,23 EUR od 29. veljače 2012.

iznos od 948,16 kuna/ 125,84 EUR od 31. ožujka 2012.

iznos od 970,50 kuna/ 128,81 EUR od 30. travnja 2012.

iznos od 985,78 kuna/ 130,84 EUR od 31. svibnja 2012.

iznos od 960,07 kuna/ 127,42 EUR od 30. lipnja 2012.

iznos od 966,83 kuna/ 128,32 EUR od 31. srpnja 2012.

iznos od 947,55 kuna/ 125,76 EUR od 31. kolovoza 2012.

iznos od 41.547,83 kuna/ 5.514,35 EUR od 21. rujna 2012.

i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.241,48 kn (jedanaesttisućadvijestočetrdesetijedna kuna i četrdesetosam lipa)/ 1.492,00 EUR (tisućučetristodevedestdva eura), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom preostalog troška u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna) / 66,36 eura (šezdesetšest eura i tridesetšest centi)."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka o valutnoj klauzuli.

7. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita 23. studenog 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 55.700,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 120 mjeseci uz ugovorenu kamatnu stopu, da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnih stopa kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 3,95% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kredita za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu. Nije sporno i da je tuženik tužiteljici isplatio iznos kredita, te da je tužiteljica u cijelosti kredit otplatila.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama s obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule te je vještačenjem utvrđena razlika ukupno uplaćenih iznosa od početne ugovorene otplate i početnog tečaja tijekom trajanja kredita iznosila 64.430,90 kuna.

9. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

11. Navedenim presudama je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužiteljica se u ovom postupku, pravilno pozvala na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

13. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

14. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

16. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

17. Tužiteljica je predložila na navedene okolnosti provođenje dokaza njenim saslušanjem dok je tuženik koji je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka koji je prethodio zaključenju prethodnog postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini navodeći da u svakoj pojedinoj parnici treba provesti dokazivanje, te je predložio saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, te zaposlenice tuženika SČ.

17.1. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu koja je izjavila da joj nije posebno objašnjen rizik zaključenja ugovora u CHF, da joj je isti ponuđen od strane banke te joj je rečeno da jedino u toj valuti može dobiti kredit kod tuženika.

17.2. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za saslušanje svjedoka predloženih od strane tuženika obrazlažući da zaposlenica tuženika čije saslušanje tuženik predlaže nije sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu te da nema neposredna saznanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora te da se radi o svjedokinji koju tuženik predlaže u predmetima isplate radi kredita u švicarskim francima, a u odnosu na javnog bilježnika da isti nije financijski stručnjak koji bi mogao detaljno objasniti financijski rizik zaključenja ugovora o kreditu u CHF.

17.3. S obzirom da je tuženik predložio saslušanje zaposlenice koja nije sudjelovala u fazi koja je prethodila zaključenju ugovora o kreditu u kojoj su stranke dogovarale sklapanje ugovora o kreditu, odbijanjem prijedloga za saslušanjem zaposlenika tuženika na okolnosti uobičajenog postupanja tuženika prilikom zaključenja ugovora kao i saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor i koji nije bio uključen u sam postupak koji je prethodio zaključenju ugovora nije odlučno, zbog čega tuženik nije onemogućen u raspravljanju, te isto nije utjecalo na ishod postupka zbog čega nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, niti je povrijeđeno načelo jednakosti oružja.

18. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

19. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

20. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevima zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženiku isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju visinu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju provedenog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika na plaćanje tužiteljici iznosa od 64.430,90 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove, a pored navedenog iznosa tuženik je kao nesavjesni stjecatelj pravilno obvezan i na plaćanje kamata od dana plaćanja svakog anuiteta do isplate.

22. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., drugostupanjska presuda u tom dijelu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 19. ožujka 2021. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

23. Kako je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare i zastarni rok je počeo ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke u povodom utvrđenja ništetnosti 14. lipnja 2018., te kako je tužba podnesena 19. ožujka 2021., pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

24. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 19. listopada 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin