REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2715/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., vlasnice obrta za ugostiteljstvo „L.“, K. K., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., protiv tuženika K. C., poljoprivredna zadruga iz K. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetniku u K. K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1293/2022-4 od 26. siječnja 2023. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1050/2020-17 od 23. lipnja 2022., na sjednici 19. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude (citirane u uvodu ove odluke).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Pobijana presuda temelji se na zaključku da je tuženik kao zakupodavac znao za nedostatke predmetnog zakupa, odnosno da mu oni nisu mogli ostati nepoznati, da o njima nije izvijestio tužiteljicu kao zakupca, a da upravo zbog tih nedostataka tužiteljica predmet zakupa nije mogla privesti namjeni, koja namjena je i u ugovoru konstatirana, te da je tužiteljica pozvala tuženika da otkloni te nedostatke, što on nije, zbog čega je ocijenjeno da je ugovor o zakupu raskinut i da svaka strana treba vratiti ono što je primila, t eje naložena isplata tuženiku.
6. S obzirom na takva utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova, valja navesti
- da je prvo pitanje općenito postavljeno, kao i razlozi kojima tuženik smatra da treba dopustiti reviziju, pri čemu naznačeni razlozi predstavljaju nezadovoljstvo podnositelja sa ocjenom dokaza i utvrđenim činjenicama te vlastito izvođenje zaključka drugačijih no što su zaključili sudovi, ukazujući na možebitne propuste glede utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom sporu, sve pozivom na postupovnu povredu;
- da drugo pitanje ne utječe na odluku u sporu kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova, da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ugovor između stranaka raskinut, i to krivnjom tuženika, a ne, kako tuženik ističe, da se radi o otkazu ugovora zbog neplaćanja zakupnine. Osim toga, u odnosu na to pitanje izostali su odgovarajući razlozi važnosti kako zahtjeva odredba čl. 385.a ZPP. U odluci na koju se predlagatelj poziva (Rev-1244/1955-2 od 13. svibnja 1998. ovog suda) nije izraženo nikakvo shvaćanje vezano za postavljeno pitanje, i ona je donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji,
- u odnosu na treće pitanje da se u ovoj konkretnoj stvari radi o povratu primljenog kao posljedici raskida, a ne naknadi štete, pa ni to pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu.
7. Revizija se dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se u postupku povodom revizije ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama, što ovdje prema postavljenim pitanjima nije moguće, jer nižestupanjske odluke ne polaze od shvaćanja koje predlagatelj implicira u svom prijedlogu. U tom smislu pitanja vezana za utvrđivanje odlučnih činjenica te s tim u vezi primjenu materijalnog prava te pitanja vezana za razloge presude nisu važna, jer se pogrešno apostrofiraju odlučne činjenice, kada predlagatelj polazi od vlastitog shvaćanja rezultata izvedenih dokaza i navodi svoje viđenje činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava, te na taj način pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Međutim, takovo što ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
8. Stoga, kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
