REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-3365/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIRNA d.d. Rovinj, Giordana Paliage 8, OIB 15761637292, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dvojković, odvjetnik u Zagrebu, Milana Amruša 19, protiv 1. tuženika NET AGRO-BISTRA d.o.o. Strmec,Ulica Tina Ujevića 16, OIB 59465864812 (ranije PETA GENERACIJA d.o.o. Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB 43608202369), kojeg zastupa punomoćnica Suzana Trputac, odvjetnica u Rijeci, Užarska 28, i 2. tuženika JADRANSKA SARDINA d.o.o. Strmec, Ulica Tina Ujevića16, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 26/IV, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022. u točkama I., II. i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 373,28 EUR/2.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2022. do isplate i u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 373,28 EUR / 2.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2022. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022. u preostalom dijelu točaka III. i IV. izreke i sudi:

Odbijaju se kao neosnovani prvotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u preostalom iznosu od 19.535,14 EUR / 147.187,50 kn i drugotuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.512,24 EUR / 184.687,50 kn.

III. Odbija se kao neosnovan drugotuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.295,18 EUR / 62.500,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022. suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1) Utvrđuje se ništetnim Ugovor o otkupu tražbine od dana 2. siječnja 2015. god. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o., Rovinj, Obala . Paliaga, OIB: 34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-244/15.

2). Utvrđuje se ništetnim Ugovor o ustupanju tražbine od dana 25. svibnja 2015. god. sklopljen između društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735 i društva Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-5762/15. II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1) Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o otkupu tražbine od dana 2. siječnja 2015. god. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o., Rovinj, Obala. Paliaga, OIB: 34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV 244/15.

2) Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o ustupanju tražbine od dana 25. svibnja 2015. god. sklopljen između društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735 i društva Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-5762/15.

III Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 150.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12.04.2022. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku 8 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 187.500,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12.04.2022. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku 8 dana.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 78.125,00 kn.

U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u bitnom ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni izneseni razlozi su nejasni i proturječni. Navodi da je sud trebao prihvatiti prijedlog tužitelja i prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv osoba koje su potpisale sporne ugovore o cesiji, te smatra da se bez izvođenja dokaza koje je predlagao nisu mogle utvrditi odlučne činjenice u vezi s osnovanošću prijedloga za prekid postupka tako i u vezi s postojanjem nedopuštene pobude za sklapanje ugovora, te da je osim toga sud propustio ocijeniti činjenicu da za ustupljenu tražbinu nikad nije plaćena naknada. Smatra neutemeljenim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj mogao pobijati odluke skupštine ukoliko su bile protivne zakonu, ističući da je tužitelj nakon "otuđenja" društava Mirna ribolov d.o.o. i Mirna brand d.o.o. prestao biti član tih društva pa da nije bio legitimiran pobijati njihove odluke (o imenovanju uprave društva). Navodi zatim da je prvostupanjski sud protivno odredbama Zakona o parničnom postupku, raspravnim rješenjem od 30. ožujka 2022., utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu15.150.000,00 kn, iako je predmet spora utvrđenje ništetnosti odnosno da su nepostojeći sporni ugovori i tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. Smatra da je stoga nepravilna odluka o troškovima spora.

3. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu. Osporio je žalbene navode i predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 62.500,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onom iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11.ZPP-a na koju upire žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama za odbijanje tužbenog zahtjeva, a ti razlozi nisu nejasni niti su međusobno kontradiktorni.

7. Nadalje, niti to što sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja ne upućuje na ovu bitnu povredu. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa ako smatra da neki dokazni prijedlog nije potreban radi utvrđenja odlučnih činjenica, odbit će ga kao nepotreban. U konkretnom slučaju to je prvostupanjski sud i učinio, te je razloge odbijanja dokaznih prijedloga valjano obrazložio, a s čim se u potpunosti slaže ovaj sud.

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 254. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 213. st. 2. ZPP-a, budući da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da odluka u kaznenom postupku koji se vodi protiv osoba koje su potpisale sporne ugovore ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, za što je dao valjano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Ukoliko su ovlaštene osobe za zastupanje stranaka u predmetnim ugovorima postupale nezakonito, to podliježe njihovoj kaznenoj odgovornosti i odgovornosti za štetu samom društvu i nema nikakvog utjecaja na valjanost samih ugovora pa stoga odluka o eventualnoj kaznenoj odgovornosti tih osoba ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom postupku.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o otkupu tražibine od 2. siječnja 2015. koji su sklopili Mirela brand d.o.o., Rovinj, i Peta generacija d.o.o., Strmec (ranije Geneza d.o.o. Zagreb), i ugovora o ustupanju tražbine od 25. svibnja 2015. koji su sklopili Peta generacija d.o.o., Strmec (ranije Geneza d.o.o. Zagreb), i Jadranska sardina d.o.o., Strmec. Tom tužbenom zahtjevu tužitelj je eventualno kumulirao i zahtjev za utvrđenje da su navedeni ugovori nepostojeći i bez pravnog učinka. Kao razlog ništetnosti i nepostojanja ugovora tužitelj je naveo da je prvi - raniji ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. potpisala za cedenta neovlaštena osoba, budući da je njeno imenovanje za direktora posljedica kaznenog djela osoba koje su na nezakonit način izvršile prijenos društava kćeri tužitelja (društva Mirela brand d.o.o.) na druge osobe, a ti novi članovi društva su zatim imenovali zastupnika po zakonu koji je stoga kao neovlaštena osoba potpisao prvi ugovor o cesiji, a da ništetnost tog ugovora dovodi do ništetnosti drugog - kasnije potpisanog ugovora o cesiji od 25. svibnja 2015.. Tužitelj tvrdi da je ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu kćeri ništetan (zbog kaznenog djela) i da stoga stjecatelj nikad nije stekao poslovne odjele pa tako ni članstvo u društvu, a zbog toga smatra da su sve odluke koje je kao član društva donio u tom društvu nevaljane pa tako i odluka o imenovanju članova uprave i da je stoga ugovor potpisan po tom zastupniku po zakonu ništetan. Kao drugi razlog je naveo da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, ističući da za spornu cesiju prvotuženik nije isplatio naknadu cedentu iz prvog ugovora te da je svrha spornih ugovora bila da se iz tužitelja „izvuku“ sredstva bez ikakve naknade.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporno da su sklopljeni sporni ugovori, te da su te ugovore potpisale osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile upisane u sudskom registru kao zastupnici po zakonu stranaka koje su sklopile ugovore. Te činjenice nisu sporne niti u žalbenoj fazi postupka.

11. Prvostupanjski sud je zaključio da činjenica je li ugovor potpisan po neovlaštenoj osobi ne dovodi do ništetnosti ugovora jer ta činjenica ne znači da je ugovor sklopljen protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Shvaćanje je prvostupanjskog suda da čak i da ugovor nije potpisan po ovlaštenim osobama, iako iz stanja spisa proizlazi da jeste jer je potpisan po osobama koje su upisane u sudski registar kao osobe koje zastupaju društvo, da to ne dovodi do ništetnosti ugovora, već da bi to imalo drukčiju posljedicu sukladno odredbi čl. 309. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO). Zatim je, nakon ocijene pravne prirode ugovora o cesiji, zaključio da se to je li tražbina ustupljena uz ili bez naknade tiče samo dosadašnjeg i novog vjerovnika (cedenta i cesionara), a ne tiče se tužitelja i da su stoga prigovori o zloupotrebi prava i nedopuštenoj pobudi irelevantni, ističući pritom da bi tužitelj kao cesus mogao u postupku naplate tražbine istaknuti sve prigovore koje bi imao i prema starom vjerovniku – ustupitelju.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom na odredbu čl. 309. ZOO-a ugovor koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe, a neovlašteno zastupani ga nije naknadno odobrio je nepostojeći, a ne ništav ugovor pa se tužbenim zahtjevom ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora. Takvo shvaćanje je izraženo u brojnim revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-x 1157/14 od 26. siječnja 2016. i dr.).

13. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nije osnovan niti zahtjev da se utvrdi da je ugovor o cesiji nepostojeći, budući da nije sporno da je ugovor o cesiji od 2. siječnja 2015. u ime cedenta potpisala osoba koja je u to vrijeme bila upisana u sudskom registru kao zastupnica po zakonu tog društva (čl. 41. st. 2. Zakon o trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD), te da su i drugi potpisnici spornih ugovora u vrijeme potpisa ugovora bili upisani u sudski registar kao zastupnici po zakonu tih društava. Dakle, ugovor je sklopljen i nastao je.

14. U odnosu na žalbene navode u vezi ništetnosti ugovora zbog nedopuštene pobude iz razloga jer za ustupljenu tražbinu nije plaćena naknada i jer se sklapanjem ugovora o cesiji prikriva i prijenosi protupravno stečene imovine.

15. Prvenstveno valja reći da je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenicu da za ustupljenu tražbinu nikad nije plaćena naknada. Naime, u točki 18. obrazloženja pobijane presude je prvostupanjski sud obrazložio zašto činjenica je li cesija naplatna ili besplatna nije relantna za odluku o tužbenom zahtjevu. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se razlozi zbog kojih cedent prenosi svoju tražbinu na cesionara ne tiču tužitelja. Naime, ugovorna cesija je dvostrani pravni posao i postaje perfektan u trenutku sporazuma između cedenta i cesionara, a za nastanak cesije nije potreban pristanak dužnika. Prema tome, razlozi zbog kojih cedent prenosi svoju tražbinu mogu biti različiti, cesija može biti naplatna (prodaja tražbine), besplatna, radi ispunjenja cedentove obveze, umjesto ispunjenja i oni se tiču samo cedenta i cesionara i oni su irelavantni za dužnika. U odnosu na dužnika je jedino bitno da cedent ne smije cesijom staviti cesusa u gori položaj, a zbog čega prema odredbi čl. 84. ZOO-a dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupatelju, te je bitno da dužnik i vjerovnik nisu ugovorili da vjerovnik neće moći tražbinu prenijeti na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka (što ovdje nije slučaj) jer u tom slučaju ugovor o ustupu ne bi imao učinak prema dužniku.

16. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o nedopuštenoj pobudi za sklapanje spornih ugovora, što bi imalo za posljedicu ništetnost ugovora, budući da je prijenos tražbine bez naknade dopušten, a u odnosu na navod da se cesijom prikriva i stječe protupravno stečena imovina se ističe da to ne dovodi do ništetnosti ugovora, budući da tužitelj sve prigovore glede same tražbine može isticati ustupitelju u postupku naplate prenesene tražbine.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije mogao pobijati odluke za koje tvrdi da su rezultat kaznenog dijela i da su stoga ništetne. Ukoliko su odluke u vezi s prijenosom poslovnog udjela u društvu Mirela brand d.o.o., a koje su prethodile odluci o imenovanju člana uprave tog društva, bile nezakonite i protivne moralu (rezultat kaznenog djela), tada je tužitelj kao član tog društva mogao i trebao pobijati te odluke sukladno odredbama ZTD-a, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, budući da ih smatra ključnom za kasnije donesene odluke i sklapanje predmetnih ugovora. Dakle, eventualna povreda na koju se poziva tužitelj je upućivala na drugu pravnu posljedicu i ne može biti razlog ništetnosti predmetnih ugovora o cesiji.

18. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđene činjenice pravilno primjenio materijalno pravo, odredbu čl. 322. ZOO-a i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odnosno nepostojećim predmetne ugovore.

19. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.550.000,00 kn, umjesto vrijednosti predmeta spora kako ju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu 10.000,00 kn.

20. U konkretnom slučaju se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, nego na utvrđenje ništetnosti ugovora odnosno da su ugovori nepostojeći pa je stoga trebalo primijeniti odredbu čl. 40. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema tome, u ovom postupku radi utvrđenja ništetnosti odnosno da su nepostojeći ugovori mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, a to je iznos od 10.000,00 kn.

21. Budući da je odluka o trošku donesena prema vrijednosti predmeta spora koju je sud utvrdio raspravnim rješenjem od 30. ožujka 2022., a ne prema pravilnoj vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, ukazuje se djelomično osnovanom žalba tužitelja protiv odluke o troškovima spora. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn pravilno je trebalo tuženicima dosuditi trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kn, za zastupanje na dva ročišta u iznosu od 750,00 kn za svako, što ukupno iznosi 2.250,00 kn, a što uvećano za PDV u iznosu od 562,50 kn iznosi 2.812,50 kn.

22. Dakle, prvotuženiku i drugotuženiku je pravilno trebalo priznati trošak u iznosu od 2.812,50 kn svakom pa je za taj iznos valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali iznos dosuđenog troška uvažiti žalbu i preinačiti odluku o troškovima tako da je tužbeni zahtjev za dosuđeni trošak preko iznosa od 2.812,50 kn valjalo odbiti kao neosnovan.

23. Iz navedenog proizlazi da u odnosu na glavni i eventualno kumulirani zahtjev nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, a u odnosu na odluku o parničnom trošku je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa je za dosuđeni trošak svakom tuženiku u iznosu od 2.812,50 kn valjalo odbiti žalbu, a za preostali iznos troška na temelju čl. 373. t. 3. preinačiti točku III. i IV. izreke i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbe jer je njegova žalba osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a prema odredbi čl. 35. st.

2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđenje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev, pa se prema njima ne može utvrditi ni uspjeh u ovom sporu.

25. Zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocjeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na žalbu nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-3085e-46e39

Kontrolni broj: 09e7b-62fd6-8c1e1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.