REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-16318/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice R.Š. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M.J.J., odvjetnici u Z., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 5. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 19. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.681,00 eur / 20.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 1.366,05 eur / 10.300,00 kuna tekuće od 24. lipnja 2019. pa do 27. lipnja 2019. i na iznos od 225,47 eur / 1.700,00 kuna tekuće od 24. lipnja 2019. pa do 15. srpnja 2019., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 992,74 eur / 7.479,80 kuna sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,46 eur / 10.725,06 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 435,46 eur / 3.280,97 kuna sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 17. kolovoza 2017. pretrpjela ozljedu na radu kod poslodavca bolnički centar Z. kada je prilikom slaganja ormara s potrošnim medicinskim materijalom u audiološkoj ordinaciji čučnula kako bi ga dohvatila kutiju koja je bila odložena s njezine desne strane i pri tome je skrenula desno stopalo i osjetila jaku bol u desnoj potkoljenici koja je bila popraćena zvukom pucanja kosti. Ističe da je svoj posao obavljala na uobičajeni način uz upotrebu dužne pažnje. Dana 24. lipnja 2019. podnijela je tuženiku Odštetni zahtjev te joj je tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 12.000,00 kuna umanjeno za iznos franšize od 4.000,00 kuna i to 27. lipnja 2019. 10.300,00 kuna, a 15. srpnja 2019. 1.700,00 kuna, koji iznos ona ne smatra pravičnom novčanom naknadom. U predmetnom štetnom događaju zadobila je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpjela bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga podneskom od 3. listopada 2022. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti joj iznos od 3.673,74 eur / 27.700,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate i zatezne kamate na iznos od 12.000,00 kuna i to na iznos od 1.366,05 eur / 10.300,00 kuna od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do dana isplate 27. lipnja 2019., a na iznos od 225,47 eur / 1.700,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate 15. srpnja 2019., uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Smatra da je isplatom iznosa od 12.000,00 kuna u cijelosti ispunio obvezu za svog osiguranika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (list 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-29 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje (list 43-45, list 53 i 54 spisa).

4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje isplatu naknade štete od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca zbog ozljede koju je pretrpjela na radu. Nije sporno da su tuženik kao osiguravatelj i poslodavac tužiteljice kao osiguranik sklopili policu osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužiteljica je utužila tuženika kao osiguravatelja, a što je njezino pravo sukladno članku 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.). Kod ovakve vrste polica, osiguravatelj - tuženik stupa u poziciju poslodavca, te može prema radniku – tužiteljici istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti poslodavac, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao poslodavac tužiteljice, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. Prema tome, tužiteljica traži naknadu štete zbog pretrpljene štete na radu u vezi odgovornosti poslodavca na temelju članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a).

5. Iako tuženik nije poslodavac, ovaj sud smatra da se radi o radnom sporu. Ovo iz razloga što se sukladno članku 34. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) radnim sporom smatra spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor u odnosu na prava i obveze iz radnog odnosa, jer zakon ne određuje personalni kriterij. Tužiteljica naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku te tuženik stupa u poziciju poslodavca, pa se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18.). Slijedom navedenog, na ročištu 14. veljače 2022. odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Također nije sporno da je tuženik tužiteljici 27. lipnja 2019. isplatio iznos od 10.300,00 kuna i 15. srpnja 2019. iznos od 1.700,00 kuna, a umanjeno za iznos franšize od 4.000,00 kuna. Nije sporno postojanje franšize od 4.000,00 kuna i visina sata tuđe pomoći i njege u visini od 20,00 kuna.

7. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. M.F. od 15.

lipnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lom dijafize desne fibule distalno. Po ozljeđivanju tužiteljice provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu i fizijatru. Provedeno je neoperacijsko liječenje, te fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost desnog gležnja u slabijem stupnju. Postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Liječenje tužiteljice završeno je 18. lipnja 2019. nalazom traumatologa. Trajne posljedice navedene ozljede desnog gležnja smanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 8% (tužiteljica se žali na bolove/žiganje u području desnog gležnja i potkoljenice koje su izraženije kod većeg opterećenja nakon čega šepa i kod promjene vremena; često se javlja oteklina u području desnog gležnja; ponekad nagla bol u desnom gležnju i nesigurnost; ujutro je desni gležanj zakočen). Tijekom liječenja pomagao joj je suprug u obavljanju kućnih poslova, održavanju higijene te odlaska u trgovinu i kod liječnika. Desni gležanj bolne i ograničene kretnje gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju, palpacijski bol s lateralne strane, na prste i pete otežano desno, čučnuti ne može desno u potpunosti. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta bio je prisutan dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imala je tri dana, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još narednih 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna dva sata dnevno kroz prvih 60 dana liječenja, dok joj je u narednom periodu od 90 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od jednog sata dnevno, a pomoć joj je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku.

8. Podneskom od 3. listopada 2022. tužiteljica je predložila da vještak dopuni nalaz u dijelu ocjene naruženosti, jer je iz nalaza razvidno da povremeno šepa i da joj je gležanj otečen. Ujedno je precizirala tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje od tuženika iznos od 3.673,74 eur / 27.700,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate i zatezne kamate na iznos od 1.591,52 eur / 12.000,00 kuna i to na iznos od 1.366,05 eur / 10.300,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate 27. lipnja 2019., a na iznos od 225,47 eur / 1.700,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate 15. srpnja 2019. uz naknadu parničnih troškova.

9. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M.F.

od 27. siječnja 2023. proizlazi da kliničkim pregledom tužiteljice od 9. lipnja 2022. nije utvrđeno da tužiteljica šepa i da joj gležanj nije bio otečen. Prema navodima tužiteljice kod većeg opterećenja ponekad dolazi do šepanja te su česte otekline u području desnog gležnja. Mišljenja je da kod tužiteljice ne zaostaje naruženje kao posljedica ovog štetnog događaja, a povremeno šepanje i oteklinu uzeo je u obzir kod procjene trajnih posljedica.

10. Podneskom od 20. ožujka 2023. tužiteljica je predložila sudu naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti joj iznos od 2.766,44 eur / 20.843,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva od 24. lipnja 2019. pa do isplate.

11. Podneskom od 4. travnja 2023. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 17. ožujka 2023.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio je pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

13. S obzirom da je prema prethodno iznesenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za smanjenje tužbenog zahtjeva uvijek potreban pristanak tuženika te da se tuženik u podnesku od 4. travnja 2023. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu preciziranom podneskom od 3. listopada 2022. kojim tužiteljica na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje od tuženika iznos od 3.673,74 eur / 27.700,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate i zatezne kamate na iznos od 1.591,52 eur / 12.000,00 kuna i to na iznos od 1.366,05 eur / 10.300,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate 27. lipnja 2019., a na iznos od 225,47 eur / 1.700,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate 15. srpnja 2019. uz naknadu parničnih troškova.

14. Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. M.F. stranke nisu prigovarale, te ga je i ovaj sud prihvatio kao stručan i objektivan.

15. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 12.000,00 kuna,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 kuna,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 8%, što se očituje dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 10.000,00 kuna.

17. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 32.000,00 kuna.

18. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za franšizu od 4.000,00 kuna i za nesporno isplaćenih 12.000,00 kuna, slijedom čega tužiteljici na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od 2.123,57 eur / 16.000,00 kuna.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužiteljice završeno 18. lipnja 2019., dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. istoj su zakonske zatezne kamate na iznos od 2.123,57 eur / 16.000,00 kuna dosuđene od 24. lipnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

20. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 210 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Među strankama nije sporno da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kuna pa tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 557,44 eur / 4.200,00 kuna. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno u vrijeme kad je ta pomoć pružana, pa je tužiteljici na iznos od 557,44 eur / 4.200,00 kuna valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do isplate.

21. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljici dosuditi iznos od 2.681,00 eur / 20.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2019. pa do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

22. Stopa zateznih zakonskih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

23. Tuženik je tužiteljici dana 27. lipnja 2019. isplatio iznos od 10.300,00 kuna, dok joj je dana 15. srpnja 2019. isplatio iznos od 1.700,00 kuna. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.591,52 eur / 12.000,00 kuna i to na iznos od 1.366,05 eur / 10.300,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do 27. lipnja 2019. kao dana isplate, a na iznos od 225,47 eur / 1.700,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2019. pa do dana isplate 15. srpnja 2019. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

24. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom štete nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti u iznosu od 992,74 eur / 7.479,80 kuna sa zatraženim kamatama kao pod točkom III. izreke.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05. i 59/07., dalje u tekstu: OT/04, 148/09., dalje u tekstu: OT/09, 142/12., dalje u tekstu:OT/12). Prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka sud je uzeo u obzir da u pogledu dijela tužbenog zahtjeva s kojim tužiteljica nije uspjela u sporu tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi.

26. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 3. listopada 2022. i 20. ožujka 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročišta 14. veljače 2022. i 5. listopada 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12) ukupno iznosi 1.244,28 eur / 9.375,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 179,18 eur, pa je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.423,46 eur / 10.725,06 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

27. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 1. ožujka 2022., 30. siječnja 2023. i 13. travnja 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Niti trošak pristupa na ročište 6. srpnja 2023. tužiteljici nije priznat, budući isto ročište nije niti održano. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 435,46 eur / 3.280,97 kuna sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. listopada 2023.

Sutkinja:

Ruža Garac,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužiteljice

2. tuženiku