Poslovni broj: 4 P- 91/21- 19

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz V., OIB

. zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetnici iz V.,

protiv tuženika E. b. d.d., R. OIB zastupani

po odvjetničkom društvu M, K. & p. d.o.o. iz Z., radi

utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika M. A., i punomoćnika tuženika I. B. O., 19. rujna 2023. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 19. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/514000607-5103636844., zaključen dana 31.07.2007. godine između tužitelja i tuženika., a koja

u čl. 10. st. 2. glasi: „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“, te ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da isplati

tužitelju iznos od 1.257,06 eura/ 9.475,12 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 10.08.2012. god. pa do isplate po stopi od 12% godišnje do 31.7.2015. godine; od

1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 758,63 eura/ 5.715,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj od 19. 10.

23. pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da da ej s tuženikom zaključio dana 31. 07. 2007. ugovor o kreditu, broj: 2402006-1031262160/514000607-5103636844., prema kojem mu je tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 182.300,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF E. bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate kredita od 240 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečni anuitetima kunske protuvrijednosti od 1.104,70 CHF. Nadalje navodi da je navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 10. ugovorena je i naknada u slučaju prijevremene otplate kredita, a ista nije određena niti fiksno tj. u nominalnom iznosu, niti u postotku, da se radi se o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovoralo, te da se stoga ugovora odredba o kojoj se nije pregovaralo smatra nepoštenom odnosno posljedično ništetnom, budući je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana na štetu tužitelja. Nadalje tužitelj navodi da je 10.08.2012. izvršio prijevremenu otplatu predmetnog kredita a tuženik mu je tom prilikom naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 9.475,12 kn, da je Ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u ovom konkretnom predmetu ništetna i ne proizvodi pravni učinak. Tužitelj smatra da je tuženik stekao bez osnove novčani iznos od 9.475,12 kn i to na način da je u ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita isti je nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a te primljeni novčani iznos od 9.475,12 kn mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Stoga tužitelj predlaže sud da donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba Ugovor o kreditu iz čl. 10. st.2., da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.257,06 eura, kao i da mu naknadi prouzročeni parniči trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Nadalje tuženik ne spori da je odredbom čl. 10.2. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za prijevremeni povrat kredita kao i da je ta naknada naplaćena od strane tužitelja u navedenom iznosu od kn 9.475,12. Međutim, tuženik u cijelosti osporava da bi odredba čl. 10.2. Ugovora o kreditu bila nepoštena s aspekta Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u trenutku ugovaranja ovog kredita (NN 96/2003 – dalje u tekstu: ZZP) kao i s aspekta bilo kojeg drugog pozitivnopravnog propisa važećeg u trenutku ugovaranja ovog kredita. Tuženik nadalje ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za prijevremeni povrat kredita, da je tužitelju na tu odredbu ukazao u samom ugovoru, o tome informirao tužitelja i tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu na način da je službenica Banke koja je ugovarala ovaj kredit s tužiteljem, gđa. R. L., tužitelju jasno iskomunicirala da postoji obveza tužitelja, u slučaju prijevremene otplate kredita, na plaćanje naknade za takvu prijevremenu otplatu. Tuženik u odgovoru napominje da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, nadalje tuženik opreza radi ističe prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 03. ožujka 2021. godine, a plaćanje naknade je izvršeno dana 11. kolovoza 2012. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od pet godina od izvršenog plaćanja, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Slijedom navedenog, tuženik navodi da je jasno da je tužitelj u cijelosti prije kao i za vrijeme sklapanja ovog ugovora o kreditu bio upoznat s odredbom ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada prijevremenu otplatu, njezinim iznosom koji je bio određen odnosno odrediv sukladno relevantnim odlukama tuženika, pa se stoga i ne može smatrati da bi ta odredba bila nepoštena, pa time i ništetna kako s aspekta ZZP-a tako i s aspekta ZOO-a kao općeg zakonodavnog okvira Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o kreditu broj , pregled prometa po kreditnoj partiji, izvod iz poslovnih knjiga, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka R. L. i tužitelja.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o prijevremenoj otplati kredita, kao i da obveže tuženika na isplatu iznosa od 1.257,06 eura.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006 - 1031262160/514000607-5103636844. na iznos od 182.300,00 CHF

- da je ugovorena odredba za slučaj prijevremenog povrata kredita, da Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata,

- je visina tužbenog zahtjeva.

6.Sporno je:

-

da li je navedena ugovorna odredbe protivna pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno je li ništetna.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na povrat isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosa od 1.276,05 kuna

-

da li je nastupila zastara potraživanja.

8.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.

U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). u kojem slučaju zasta počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope.

Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

9.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem službenika banke i tužitelja.

9.1.Tužitelj u danom iskazu navodi da prilikom zaključenja ugovora nije znao da bi u slučaju prijevremene otpale bio dužan platiti naknadu, da se točno ne sjeća, ali da sada vidi da u ugovoru stoji odredba o tome da je dužan platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate, s tim da u istoj odredbi ne stoji iznos koji bi bio dužan platiti u tom slučaju. Nadalje je izjavio da se ne sjeća da li ga je javni bilježnik prilikom ovjere upozorio na tu odredbu ugovora, da je 2012. otplatio kredit, jer nije imao izbora te da je bio iznenađen što mora platiti izlaznu naknadu, ali da ju je platio. Nadalje je izjavio da je prilikom zaključenja ugovora, od strane bankara bio informiran o visini sredstava iz ugovora i načinu otplate, da o eventualnim dodatnim ili izmijenjenim odredbama nije mogao pregovarati, odnosno da je mogao samo pregovarati o visini iznosa kredita i roku otplate, te da također nije mogao utjecati na visinu naknade za prijevremenu otplatu. Navodi da o svim ostalim stavkama, nije pregovarao, ni razgovarao, da se radilo o principu "uzmi ili ostavi", da nije bankara pitao ništa u vezi naknade, ali da misli da mu je sam bankar to trebao reći, da je prije potpisivanja ugovora ima mogućnost pročitati isti.

9.2. Svjedok, R. L. u danom iskazu navodi da je ona kao samostalni financijski savjetnik za građene prilikom zaključenja Ugovora u CHF, davala informacije o uvjetima koji su tada bili važeći, a koji se odnosi na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, da su stranke mogle birati valute u kojoj će se zaduživati, da su sa klijentima zaključivali ugovore koji su bili tipskog karaktera i da nije bilo moguće mijenjati odredbe ugovora, da su sa klijentima zaključivali ugovor koji je bio unaprijed sastavljen, da je ugovor dan svakome klijentu da ga pročita, da se ne sjeća da li je s klijentima razgovarala eventualnim rizicima ugovora u valutnoj klauzuli CHF. Nadalje je izjavila da se ne sjeća da li je upozorila ovdje tužitelja na odredbu o izlaznoj naplati u slučaju da bude kredit bude otplaćivao u cijelosti, da su klijenti dobivali informativni izračun, da se ne sjeća se da li je bila izlazna naknada, te da ne zna da li su ugovori sadržavali odredbu o visini naknade. Također je izjavila da tužitelj nije mogao utjecati na to da njegov ugovor ne sadrži odredbu o izlaznoj naknadi s obzirom da se radi o tipskom ugovor, te da također nije mogao utjecati na visinu te naknade.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 79/07 i 125/07, nastavno: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 30.

9. 2008.

Prema odredbi čl. 96 st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.1. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 98. ZZP/07.

10.2. Odredbom čl. 102. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. 3. Odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a, propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. istoga članka, propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknadi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, a st. 4. toga članak propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti već samo naknadu stvarno pretrpljene štete. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih odredbi, proizlazi da su odredbe o tome da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i iz uvjete koje odredi kreditor sadržane u dijelu pod odredbom čl. 10.2. Ugovora o kreditu ništetne.

Naime, ne radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz Ugovora zbog prijevremene otplate kredita, tj o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastale štete davatelju kredita, već u svojoj suštini da naplaćena naknada predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koju je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegovoga trajanja, a na što banka nema pravo prema citiranoj odredbi čl. 1024 . ZOO-a, jer se radi o kongentnoj zakonskoj odredbi i svaka suprotna ugovorna odredba je ništetna.

10.4. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 10.2. st. 1. ZZP/07. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

11. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 10.2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

11. Obzirom da se tuženik nije protivio visini tužbenog zahtjeva tj. nije osporio da je tužitelju od tuženika naplaćena naknada u zatraženom iznos od 9.475,12 kuna, to na osnovu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud nije provodio dokaze.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio u cijelosti osnovanim

13.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita.

14.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose od 9.475,12 kuna, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate tj od 10. 8. 2012. pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da je odredba iz čl. 10.2. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji je koncipirana suprotna načelu savjesnosti poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštenu ugovornu obveze, te je ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.257,06 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) i podnesaka od 21.10. 2021. za zastupanje na ročištu od 19. 9. 2023. po 149,31 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu od 13.

10. 2022. 74,66 eura, odnosno ukupno 521,96 eura, a što uvećano za PDV iznosi 652,45 eura. Nadalje je sud priznato tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudsku pristojbu na presudu iznos od 53,09 eura.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 758,63 eura.

Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa objavljivanju presude, jer smatra da taj trošak nije opravdan i neophodna obzirom da neposredno nakon objavljivanja presude, ista se objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj pisarnici, na koji način je strankama sadržaj presude istovremeno dostupan i nisu obvezni pristupiti na ročište za objavljivanje presude.

U Vinkovcima, 19. listopada 2023.

Sudac: Marija

Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika