REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5172/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ventilacijski sistemi Mikec d.o.o., OIB 16277651179, Goričan, Vrtna 24, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ivković, odvjetnik u Čakovcu, protiv 1. tuženika Partner banka d.d., OIB 71221608291, Zagreb, Vončinina 2 i 2. tuženika Stanoing d.o.o., OIB 21611439134, Varaždin, Jurja Habdelića 4, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4098/2019-2 od 28. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-211/2017-28 od 21. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija prvotuženika.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, proglašena nedopuštenom ovrha na nekretninama drugotuženika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-735/12-8 od 1. lipnja 2012. i to na nekretninama označenim kao 34. i 67. etaža, pobliže opisanima u izreci prvostupanjske presude, dok je toč. II. izreke naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.834,79 Eur/59.031,25 kn. Ujedno je toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio prvotuženik, navodeći da istu podnosi kao prijedlog za dopuštenje revizije, po osnovi čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a suštinski zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ne predlaže određenu odluku ovoga revizijskoga suda po reviziji.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 66.361,40 Eur/500.000,00 kn (tuženici su jedinstveni i nužni suparničari). Kako je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), a kojim je uveden institut prijedloga za dopuštenje revizije, stupio na snagu tek 1. rujna 2019., dok je u ovom konkretnom postupku drugostupanjska presuda donesena 28. kolovoza 2019., ovaj sud je podneseni izvanredni pravni lijek prvotuženika cijenio kao reviziju i na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. u vezi čl. 497.a ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. U revizijskoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj kao predmnijevani vlasnik pravo koje sprečava predmetnu ovrhu, u situaciji kada je prvotuženik zahtijevao provođenje ovrhe radi naplate svoje osigurane tražbine na nekretnini drugotuženika, koja se po izgrađenosti razlikuje od nekretnine kakva je bila u vrijeme zasnivanja sporazuma o osiguranju založnim pravom.
7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je drugotuženik ishodio kredit kod prvotuženika radi izgradnje zgrade na nekretnini tada označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], oranica, [adresa], površine 3783 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), kod Općinskog suda u Varaždinu, na kojoj je bio upisan kao vlasnik,
- da je prvotuženik svoju tražbinu prema drugotuženiku osigurao sporazumom o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini, na kojoj je, u međuvremenu, upisana još i stambena zgrada u površni od 840 m2, koja je etažirana,
- da drugotuženik nije isplatio cjelokupni iznos kredita, pa je prvotuženik podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 1.230.085,11 Eur na velikom broju nekretnina, između ostalog i na predmetnim etažama,
- da je prvotuženik kao ovrhovoditelj ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 735/12 od 1. lipnja 2012. kojim je određena ovrha na predmetnim etažama,
- da je drugotuženik kupoprodajnim ugovorom od 5. rujna 2011. prodao tužitelju predmetne etaže za kupoprodajnu cijenu od 101.465,16 Eur/764.489,28 kn, koju je cijenu tužitelj podmirio i nalazi se u posjedu predmetnih nekretnina, ali se nije upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina.
8. Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su ocijenili, pozivom na odredbu čl. 166. st. 1. i čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09; u daljnjem tekstu: ZV) u vezi čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01) da je tužitelj predmnjevani vlasnik nekretnina, jer je istinit, zakonit i pošten posjednik spornih nekretnina, koje je stekao na temelju naplatnog pravnog posla, što predstavlja pravo koje sprječava ovrhu pa bi tužitelj predmetnom ovrhom, kao treća osoba, bio bi stavljen u pravni položaj u kojem ne bi mogao štititi svoje pravo predmnjevanog vlasnika niti svoje interese, kao što bi to mogao kada bi bio u procesnoj poziciji ovršenika, a provedbom ovrhe bi u konačnici bio lišen svoga prava na mirno uživanje vlasništva. Stoga su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim. Pritom drugostupanjski sud, pozivajući se na pravno shvaćanje ovoga revizijskoga suda zauzeto na sjednici građanskog odjela od 22. veljače 2018., prema kojemu predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nepošten, dodaje da je prvotuženik svoju tražbinu prema drugotuženiku osigurao sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini na kojoj je, u međuvremenu, upisana još i stambena zgrada u površni od 840 m2, slijedom čega se ne može smatrati da je prvotuženik kao založni vjerovnik postupao u svemu savjesno kada je zatražio ovrhu na posebnim dijelovima nekretnine, jer je zbog promjena upisanih na zemljišnoknjižnom tijelu glede izgrađenosti sporne nekretnine mogao posumnjati da je ono što je upisano različito od ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
9. U situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da je prvotuženik mogao posumnjati da je ono što je upisano različito od zemljišnoknjižnog stanja (pa je time postupao nesavjesno), ovaj sud je ocijenio da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga i na temelju gore navedenih zakonskih odredaba. Pritom valja dodati i da kod savjesne osobe, odnosno osobe koja ima određeno potraživanje spram upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, ovakav upis hipoteke (založnog prava) mora izazvati sumnju u stvarno stanje zemljišnih knjiga. To prvenstveno iz razloga što je temelj upisa hipoteke namjenski kredit. Već sama činjenica što se radi o namjenskom kreditu mora pobuditi sumnju u samu namjenu toga kredita koji je odobren u doista visokom iznosu. Upravo izneseno, a kao što je to pravilno obrazložio drugostupanjski sud, ukazuje na nesavjesnost ovrhovoditelja (u tom smislu je i shvaćanje izraženo u odluci ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 992/2022-4 od 30. studenoga 2022.).
10. Revizijski navodi kojima prvotuženik iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu toga kako su sudovi trebali ocijeniti dokaze u pogledu utvrđenja savjesnosti prvotuženika) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Napominje se da je prvotuženik tek u reviziji prvi puta istaknuo povredu njegovih prava po osnovi legitimnih očekivanja pa isto nije razmatrano, jer se taj prigovor ne može iznijeti (tek) u reviziji (čl. 352. st. 2. u vezi st. 1. čl. 399. ZPP).
12. Zbog navedenog je, a kako nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija prvotuženika odbijena kao neosnovana.
13. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na reviziju, jer odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
