REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2682/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja MDS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja UD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice RD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sedmotužitelja DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osmotužitelja ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], devetotužiteljice BD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i desetotužitelja VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima prvo do desetotužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-84/2022-5 od 23. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-777/2019-30 od 17. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova.
Obrazloženje
1. Prvo do desetotužitelji i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-84/2022-5 od 23. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-777/2019-30 od 17. kolovoza 2022.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju pitanja za koja navode da u odnosu na ta pitanja praksa revizijskog suda nije jedinstvena, te predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom?
2. Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50/17?
3. Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizmom) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?
4. Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?
5. Budući da Vlada Republike Hrvatske nije donijela novu uredbu o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13.), je li Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske donesena na temelju članka 12. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 173/03., 141/06., 8/07. - ispravak, 40/07., 146/08. i 130/11.) primjenjiva nakon proteka roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13.)?“.
4. Tužitelji podnose prijedlog pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i Protokola broj 1. uz Konvenciju, navodeći da je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja tumačeći taj pojam proizvoljno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava, kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga, što je drugostupanjska odluka u pobijanom dijelu (kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev prvo do desetotužitelja) donesena u skladu sa ustaljenom praksom i zauzetim pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženima primjerice u odlukama poslovni broj Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023., Rev 360/2023-2 od 9. svibnja 2023. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5.2. Osim toga, postavljena pitanja nisu važna ni stoga što u odnosu na ta pitanja u odlukama revizijskog suda koje tužitelji navode kao razlog važnosti postavljenih pitanja revizijski sud nije izražavao pravno shvaćanje.
6. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja (u dijelu kojim je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja koje tužitelji smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava) na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja, u dijelu kojim je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da prema ocjeni ovog suda prvo do desetotužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je zbog (osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i) pogrešne primjene materijalnog prava (u prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku, bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to navode u prijedlogu.
8. Stoga, s obzirom da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije prvo do desetotužitelja temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (Narodne novine br. 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?
2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima i prema međunarodnim ugovorima?
3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019., primjenjivati i na utuženo razdoblje budući da je dano za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike iz 2017. koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja?
4. Ima li udaljenost mjesta rada od granične crte sa Republikom Hrvatskom, kao i činjenica da policijski službenici imaju na raspolaganju policijsko vozilo za prelazak preko granice za vrijeme dnevnog odmora, te što im je na graničnom prijelazu osigurana kuhinja sa blagavaonom, utjecaj na terenski dodatak?“.
9.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik se poziva na revizijske odluke broj Revr-391/09-2 od 3. lipnja 2009., Revr-1336/2009-2 od 29. prosinca 2009., Revr- 1446/2014-2 od 2. ožujka 2016., Revd-2208/2022 od 24. svibnja 2022., Revd- 2344/2022 od 1. lipnja 2022., Revd-4918/2021 od 6. srpnja 2022. i Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2022., zatim na drugostupanjske odluke i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-255/2021-2 od 14. rujna 2021., Gž R-71/2021-2 od 14. rujna 2021., Gž R- 338/2021-2 od 3. svibnja 2021., Gž R-1477/2021-2 od 10. veljače 2022., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1363/2021-2 od 15. srpnja 2021. i Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-1212/09, te na prvostupanjske presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Pr-427/2021-11 od 26. listopada 2021., Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Pr-37/2019-16 od 28. rujna 2020. i Općinskog suda u Rijeci broj Pr-128/2020-17 od 30. lipnja 2022.
10. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvo i drugo postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom da shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne odstupa od ustaljene prakse i zauzetog pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog primjerice u odlukama poslovni broj Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. (na koju se drugostupanjski sud i pozvao u pobijanoj odluci kad je po žalbi tuženika djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, a na koju se poziva i tuženik u ovom prijedlogu za dopuštenje revizije), Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023., Rev 360/2023- 2 od 9. svibnja 2023. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
10.1. Nadalje, ni četvrto postavljeno pitanje nije važno jer tuženik četvrtim postavljenim pitanjem polazi od drugačijih činjeničnih okolnosti od onih koje su navedene u razlozima pobijane odluke. Naime, tuženik tim pitanjem polazi od činjenice da policijski službenici imaju na raspolaganju policijsko vozilo za prelazak preko granice za vrijeme dnevnog odmora, te da im je na graničnom prijelazu osigurana kuhinja, a iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi upravo suprotno, tj. da tužitelji tijekom obavljanja službe na graničnom prijelazu za cestovni promet Obrežje-Bregana (pored toga što je granični prijelaz Obrežje udaljen od državne granice sa Republikom Slovenijom više od 500 m), nisu imali na raspolaganju službeno vozilo koje bi mogli koristiti tijekom odmora, te da slijedom toga nisu imali mogućnost pauzu koristiti na teritoriju RH, da zbog načina organizacije rada nisu niti mogli koristiti vrijeme za odmor, već samo kratku pauzu tijekom koje su mogli pojesti sendvič, te da se izvan prostora graničnog prijelaza nisu mogli slobodno kretati.
10.2. U odnosu na treće postavljeno pitanje treba reći da niti to pitanje nije važno, jer u odnosu na to pitanje tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da činjenična utvrđenja u ovom konkretnom predmetu ne koincidiraju s utvrđenima u tim odlukama. Naime, u drugostupanjskim odlukama na koje se poziva tuženik utvrđeno je (između ostalog) da u tim predmetima nije zadovoljena iznimka iz tumačenja broj 1/50 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU17 jer su (između ostalog) granični prijelazi na kojima su tužitelji radili u utuženom razdoblju bili udaljeni manje od 500 m od granice Republike Hrvatske, što ovdje nije slučaj. Osim toga u revizijskim odlukama na koje se tuženik poziva revizijski sud nije izražavao nikakvo pravo shvaćanje u vezi s postavljenim pitanjem. Pritom treba reći da pozivanje na različitu praksu prvostupanjskih sudova ne predstavlja razlog važnosti pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
