REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 243/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Šibenik, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB 55644094063, protiv tuženika Supernova Šibenik d.o.o., Zagreb, Škorpikova 24/4, OIB 64025151979, kojeg zastupa punomoćnik Alan Balatinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4508/2015-2 od 10. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-532/13 od 17. travnja 2015., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I., III. i V. izreke kojom je održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika poslovni broj Ovrv-124/12 od 30. srpnja 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.495.094,42 kn sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od osam dana (toč. III. izreke), i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova kao neosnovan u cijelosti. Toč. II. i IV. izreke prvostupanjske presude kojom je ukinut je citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.495.094,42 kn za dan 29. lipnja 2012. po istoj stopi, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.325,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka nisu bile predmetom ispitivanja povodom žalbe.
2. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu u cijelosti pozivajući se na čl. 382. st. 1. u svezi sa čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ne navodeći revizijske razloge propisane čl. 385. ZPP.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem 1.495.094,42 kn prema Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa pri izgradnji komunalne infrastrukture za potrebe tog trgovačkog centra koji su stranke potpisale 30. kolovoza 2011. (dalje: Sporazum) i ovjerenoj okončanoj situaciji.
6. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima tuženika pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je prema čl. 6. Sporazuma obveza tuženika na plaćanje izvedenih radova dospjela protekom roka od 30 dana od ovjere okončane sitacije.
8. Nadalje, pozivanje tuženika na čl. 14. Sporazuma u okolnostima konkretnog slučaja ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova. Okolnost što je tom odredbom Sporazuma ugovoreno da će se sva prava i obveze koje proizlaze iz Sporazuma urediti zaključcima gradonačelnika Grada, rješenjima iz djelokruga pojedinih upravnih tijela Grada, ugovorim između tužitelja i tuženika, te drugim aktima u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, Zakonom o komunalniom gospodarstvu i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi upravo upućuju na pravilnost ovakve ocjene nižestupanjskih sudova.
9. Naime, da su ugovorne stranke Sporazuma doista imale namjeru dospijeće plaćanja ugovorenih radova vezati uz izdavanje uporabne dozvole i obavljanje tehničkog pregleda onda bi to Sporazumom i propisale ili bi to ugovorile naknadno u skladu sa čl. 14. Sporazuma.
10. Ostalim revizijskim navodima tuženik sadržajno upućuje na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja od strane nižestupanjskih sudova što nije razlog zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije (čl. 385. ZPP).
11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
13. S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
14. Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.
15. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa