REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 156/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Gorana Grubešić, Stjepan Lović i Vlado Lalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika A1 društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih komunikacija, OIB 29524210204 iz Zagreba, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1298/15-3 od 13. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2846/12-27 od 10. travnja 2015., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu, na utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu, na isplatu neisplaćenih plaća te na naknadu štete u iznosu od 100.184,04 kune (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. i III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja te je odlučeno o troškovima žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „specijalist za mrežu i usluge“ u Odjelu za realizaciju usluga u Sektoru za mreže i usluge te da je taj sektor razdvojen na dva nova sektora i to Sektor za ICT operacije i Sektor za izgradnju mreže (Sektor za ICT platformu). Nadalje utvrđuje da je u Sektoru za ICT operacije i nadalje ostao ustrojen Odjel za realizaciju usluga dok da je tužitelj pri takvoj reorganizaciji pripao novom Sektoru za ICT operacije koji je nastao razdvajanjem prethodnog Sektora za mrežu i usluge. Utvrđuje i da tužitelj nije prihvatio novi ugovor o radu za drugo radno mjesto.
7.1. Slijedom navedenoga sud prvoga stupnja zaključuje da je tuženik proveo reorganizaciju društva na nivou cijeloga društva pri čemu naglašava da je to njegovo autonomno pravo pri čemu sud nema ovlaštenje ocjenjivati i ulaziti u takve poslovne odluke. Nadalje zaključuje i da je legitimno pravo tuženika ostvarivati profit i donositi odluke kojima bi se taj profit povećao. Zaključuje i da se u konkretnom slučaju radilo o sklapanju ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima na koje radnik može i ne mora pristati. Zaključuje da reorganizacija koja obuhvaća cjelokupnog poslodavca i kojom se mijenja ustroj radnih mjesta predmetni otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora nema isti pravni domašaj kao i individualni otkaz ugovora o radu jer da prestanak potrebe za obavljanjem poslova pojedinog radnog mjesta nema identično značenje budući da i nakon provedene reorganizacije postoji potreba za obavljanjem istih poslova ali u drugačijem ustroju. Stoga zaključuje da poslodavac nema nikakve druge zakonske mogućnosti da izmijeni postojeći ugovor o radu, osim da istoga otkaže i ponudi radniku sklapanje novog ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima. Konačno, sud prvoga stupnja zaključuje da je tuženik imao osnovani razlog otkazati ugovor o radu jer da je tužitelj odbio potpisati novi premda je i dalje postojala potreba za njegovim radom iako je njegovo radno mjesto ukinuto. Zbog toga prvostupanjski sud primjenom članak 107., 115 i 117. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Sud drugoga stupnja potvrđuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a.
9. Tužitelj pobija drugostupanjsku odluku prvenstveno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Tako navodi da je obrazloženje nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Točno jest da u obrazloženju presude suda drugoga stupnja postoji, pri navođenju utvrđenja suda prvoga stupnja, određeno pogrešno navođenje takvih utvrđenja. Međutim, to samo po sebi ne dovodi do nerazumljivosti pobijane presude do mjere kojom bi bila ostvarena navedena bitna povreda. Naime, drugostupanjski sud se pozvao na zakonsku mogućnost primjene odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a pa to samo po sebi uz obrazloženje presude suda prvoga stupnja pobijanu presudu ne čini nerazumljivom niti ova ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Stoga suprotno navodima revidenta nije ostvarena gore navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
10. Tužitelj nadalje osporava primjenu materijalnog prava. U tom smislu u bitnome smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 115. u vezi s odredbom čl. 107. st. 1. toč.1. ZR-a. Pri tome polazi od tvrdnje da radno mjesto tužitelja nije ukinuto niti da je smanjen broj izvršitelja. U tom smislu smatra da nije prestala potreba za radom tužitelja koja bi bila osnovni uvjet za otkaz. U odnosu na ovakve navode tužitelju valja odgovoriti slijedeće. Nedvojbeno jest da je kod tuženika provedena reorganizacija na nivou cijeloga društva i da su istom obuhvaćena sva radna mjesta. U postupku je utvrđeno da u novoj sistematizaciji više ne postoji radno mjesto na kojem je tužitelj do tada radio („specijalist za mrežu i usluge“). Stoga navode tužitelja o tome da njegovo radno mjesto nije ukinuto ovaj sud nije mogao cijeniti jer se odnose na utvrđenje činjeničnog stanja čija pravilnost i potpunost nije zakonom dopušten razlog za podnošenje revizije. Točno jest da se prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR-a odredbe čl. 107. ZR-a primjenjuju i u slučaju otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Međutim, činjenica jest da prestanak potrebe za obavljanjem pojedinog posla valja sagledavati i u svijetlu činjenice da je radno mjesto tužitelja ukinuto. Naime, u primjeni ove odredbe valja polaziti i od toga da poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji sam smatra da je optimalan i da sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije. Organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za otkaz ali je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno ako je uslijed reorganizacije ukinuto radno mjesto. Radno mjesto tužitelja je reorganizacijom ukinuto i dan mu je otkaz uz ponudu za sklapanjem novog ugovora o radu koji ovaj nije prihvatio. Dakle, prestala je potreba za radom tužitelja na tom, ukinutom, radnom mjestu ali mu je ponuđeno da radi na drugom radnom mjestu. U takvoj situaciji, kada to radnik ne prihvati, poslodavac doista nema drugačijeg zakonskog okvira za postupanje izuzev otkaza ugovora o radu. Upravo i odredbu čl. 115. st. 1. ZR-a valjalo bi cijeniti i tumačiti na takav način i u tom dosegu te u povezanosti s odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a. Pri tome razlozi zbog kojih tužitelj takvu ponudu nije prihvatio nisu od utjecaja na razrješenje ove pravne stvari. Praksa ovoga suda koju dostavlja tužitelj nije potpuno istovjetna ovoj situaciji. Osim toga, ovaj je sud u odlukama poslovni broj Revr-1305/13-2 od 26. svibnja 2015. i Revr-812/12-2 od 15. svibnja 2013. i izrazio ovakvo pravno shvaćanje. Stoga se suprotni navodi revidenta ukazuju neosnovanim.
11. Zbog svega navedenoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
