1                      Poslovni broj: 10 Gž-574/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

 

Poslovni broj: 10 Gž-574/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov,  predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č., OIB: …, iz V. G., …, zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku u O. d. M. i Š. d.o.o. iz Z., …, protiv tuženika G. O. d.d., OIB: …, Z., …, zastupanog po punomoćniku I. H., odvjetniku u Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice D. Č. i tuženika G. O. d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pn-310/20-32 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbijaju se žalbe tužiteljice D. Č. i tuženika G. O. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 21 Pn-310/20-32 od 25. ožujka 2022. u točki I. izreke u dijelu kojem je tuženiku G. O. d.d. naloženo da tužiteljici D. Č. isplati iznos preko 8.800,00 kn, sada 1.167,96 Eur, pa do ukupno dosuđenog iznosa od 10,360,00 kn, sada 1.375,01 Eur, odnosno za iznos od 1.560,00 kn, sada 207,05 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom kako je u točki I. izreke presude suda prvog stupnja određeno, kao i točka II. izreke u cijelosti.

 

II  Uvažava se djelomično žalba tuženika G. O. d.d. preinačuje ista prvostupanjska presuda u točki III. izreke, u naravi rješenje o troškovima postupka, tako da se nalaže tužiteljici D. Č., naknaditi tuženiku G. O. d.d. trošak postupka u iznosu od 220,40 Eur, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.               Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. n.b. prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 29.190,00 kn kao previsoko postavljenim.

III Svaka strana snosi svoj dio troška postupka."

 

2.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice na ročištu

održanom dana 28. listopada 2020.godine."

 

3.              Protiv citirane presude, pod točkom I. izreke u dijelu dosuđenog iznosa od 1.560,00 kn za troškove liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama i III. izreke, žalbu je izjavio tuženik G. O. d.d. (dalje tuženik) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužiteljicu sa zatraženim iznosom od 1.560,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2019. pa sve do isplate, te da obveže tužiteljicu da mu naknadi troškove postupka, uključivo troškove žalbenog postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, dosuđujući tužiteljici troškove liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama u ukupnom iznosu od 1.560,00 kn iz razloga što se takvi troškovi u konkretnom slučaju ne mogu smatrati nužnim i potrebnim. Zaključno, pobija odluku prvostupanjskog suda u pogledu troškova postupka jer navedena odluka nije u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku.

 

4.              Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavila tužiteljica D. Č. (dalje tužiteljica) iz svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika da joj naknadi trošak postupka kao i trošak žalbenog postupka, podredno da pobijanu presudu ukine te predmet vrati na ponovno suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer nije na pravilan način odredio visinu naknade štete koja joj ima pripasti iz razloga što je prilikom određivanja novčane naknade zbog neimovinske štete trebao cijeniti i duševnu bol zbog naruženosti. Navedeno iz razloga što je pravni temelj zahtjeva tužitelja povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta, a naruženost je samo jedno od mjerila prema kojem će sud prosuđivati postoje li pretpostavke za isplatu pravične novčane naknade i u kojoj visini, te da prilikom odlučivanja o naknadi za duševne bolove zbog naruženosti nije neophodno saslušavanje oštećene osobe. U odnosu na činjenicu što je tužbeni zahtjev, podneskom od 2. veljače 2022., smanjen ističe kako je time prilagodila tužbeni zahtjev rezultatima vještačenja i raspravljanja. Zaključno navodi da je nezakonita odluka o trošku obzirom je trošak postupka presuđen samo na temelju visine dosuđenog iznosa na ime naknade pretrpljene štete, a ne njenog uspjeha u parnici.

 

5.               Na žalbe nije odgovoreno.

 

6.               Žalba tuženika nije osnovana a žalba tužiteljice D. Č. je djelomično osnovana.

 

7.              Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je, kako to tužiteljica ukazuje u žalbi, počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.) jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, pa stoga, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda u obrazloženju ima valjano i jasno iznesene razloge zašto sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev osnovan samo u dosuđenoj visini.

 

8.              Nije utvrđeno niti da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, a na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. istog Zakona.

 

9.              Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja u bitnom pravilno utvrdio i raspravio.

 

10.              Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na utvrđenjima:

 

10.1.              da tužiteljica potražuje naknadu na ime neimovinske i imovinske štete kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. prosinca 2018. koju je uzrokovao vozač A. P., osiguranik tuženika;

 

10.2.              da je tužbeni zahtjev postavljen u ukupnom iznosu od 29.550,00 kuna, a koji je, na ročištu održanom 28. listopada 2020. preinačen, odnosno povećan na iznos od 39.550,00 kn, zbog izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 (dalje: Orijentacijski kriteriji), a koja je preinaka tužbe, u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a, dopuštena;

 

10.3.              da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika, statusna promjena na strani tuženika, kao i da je tuženik po odštetnom zahtjevu isplatio tužiteljici nesporan iznos od 18.000,00 kn na ime cjelokupne neimovinske i imovinske štete proizašle iz ovog štetnog događaja, pa je predmet ovog postupka naknada preostale štete;

 

10.4.              da iz pisanog nalaza i mišljenja, dopune i saslušanja vještaka dr. Ž. R. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje prsnog dijela kralježnice, da se njezino stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije, odnosno nakon 23. kolovoza 2019., a za vrijeme liječenja da je pretrpjela: bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana, bolove slabijeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, da je bio prisutan tzv. primarni strah (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, potom sekundarni strah, odnosno strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana, a kao posljedica je ostala naruženost na granici između lakog i srednjeg stupnja odnosno ožiljak u području vrata koji je uvijek vidljiv, osim ako nije vrat prekriven šalom ili majicom uzdignutih rubova ("dolčevita"), te da je zbog zadobivene ozljede istegnuća mišića vratne kralježnice u navedenom štetnom događaju tužiteljici životna aktivnost trajno smanjena 5%, a koje smanjenje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice, te bolova u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave, a pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzeti su u obzir podaci iz zdravstvenog kartona o ranijim tegobama s kralježnicom;

 

10.5.              da je, prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Ž. R. tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno, kao i da je provedeno liječenje u privatnim zdravstvenim poliklinikama u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (MR vratne kralježnice – 1.200,00 kuna i EMNG ruku – 360,00 kuna), a koje usluge je tužiteljica mogla obaviti i na teret osnovnog osiguranja u sklopu H. z. z. z. o.;

 

10.6.              da je tužiteljica nakon usmenog očitovanja vještaka podneskom od 2. veljače 2022. specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime neimovinske štete po osnovi kvalifikatornih okolnosti pretrpljenih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i radi troškova liječenja ukupan iznos od 31.360,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a tuženik se protivio povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Ž. R., a primjenjujući odredbe članka 19. stavak 2. u svezi s člankom 1100. stavak 1. i stavak 2. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), utvrđuje da je tužiteljica, zbog ozljeda zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći, pretrpjela povredu prava osobnosti i da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade na ime neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kn, na ime imovinske štete radi troškova liječenja iznos od 1.560,00 kn, te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 1.800,00 kn, odnosno sveukupan iznos od 28.360,00 kn, pa utvrđujući da je po odštetnom zahtjevu isplaćen nesporni dio štete u iznosu od 18.000,00 kn, prvostupanjski sud tužiteljici dosuđuje razliku u iznosu od 10.360,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2019., a u preostalom dijelu zahtjev za isplatu iznosa od 29.190,00 kn odbija kao neosnovan, a odluku o troškovima postupka donosi na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, tako da svaka stranka snosi svoj dio troška postupka.

 

11.              U pogledu odluke prvostupanjskog suda o glavnom zahtjevu tužiteljice ovaj drugostupanjski sud se slaže s prednje iznijetim utvrđenjima, kako u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, utvrđenja činjeničnog stanja tako i na primjenu materijalnog prava.

 

12.              Tužiteljica u žalbi problematizira visinu dosuđene naknade neimovinske štete smatrajući da dosuđeni iznosi ne odgovaraju pretrpljenim posljedicama štetnog događaja, odnosno da ih je sud dosudio u preniskom iznosu.

 

13.              Po stavu ovog suda, polazeći od činjenice da kod određivanja naknade neimovinske štete sud odluku donosi na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 19. stavak 2. u svezi s člankom 1100. stavak 1. i 2. ZOO, u skladu s Orijentacijskim kriterijima, pravilno utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti, kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju, pa s obzirom na intenzitet i trajanje fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđenje primjerene novčane naknade u dosuđenim iznosima, a imajući u vidu da sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega temelji na nalazu i mišljenju vještaka koje je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, posebno cijeneći da je vještak svoj nalaz i mišljenje dodatno pojasnio i otklonio prigovore.

 

14.              Stoga se suprotni navodi žalbe tužiteljice ne mogu prihvatiti, niti su njezina shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana  i prihvatljiva jer pojedinačni iznosi istih bi prelazio količinu i intenzitet bolova, straha i dr. kvalifikatornih okolnosti utvrđene nalazom vještaka, a koji se ocjenjuju visinom novčane naknade prema Orijentacijskim kriterijima, a za koje povećanje novčane naknade nema posebnih razloga.

 

15.              Tužiteljica u žalbenim navodima ukazuje na činjenicu što sud prvog stupnja nije odlučivao o tužbenom zahtjevu specificiranog podneskom od 2. veljače 2022., već o preinačenom tužbenom zahtjevu.

 

16.              U tom pravcu treba reći da je tužiteljica podneskom nakon provedenog medicinskog vještačenja i usmenog saslušanja vještaka na ročištu održanom 2. veljače 2022., smanjila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa u visini od 31.360,00 kn, no kako se smanjenju tužbenog zahtjeva, tuženik protivio, sud prvog stupnja je pravilno odlučivao u okviru ranije dopuštenog preinačenog tužbenog zahtjeva na pripremnom ročištu 28. listopada 2020., te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, a djelomično odbio kao neosnovan.

 

17.              Naime, po stavu ovog suda, sud prvog stupnja je u opisanoj procesnoj situaciji pravilno smatrao da smanjenje tužbenog zahtjeva koje je u ovoj parnici učinila tužiteljica ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe koji se ne može učiniti bez pristanka tuženika nakon njegovog upuštanja u raspravljanje, a koji pristanak tuženik u ovom predmetu nije dao, stoga je pravilno sud prvog stupnja presudom odlučivao o tužbenom zahtjevu povećanog preinakom tužbe na ročištu održanom 28. listopada 2020. (tako i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021., pod brojem Su-IV-16/2021-8, a koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

 

18.              Nadalje, tužiteljica u žalbi problematizira činjenicu što sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade na ime neimovinske štete nije uzeo u obzir kvalifikatornu okolnost pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja koji vid štete je utvrđen provedenim medicinskim vještačenjem kao posljedicu koju je tužiteljica D. Č. zadobila u predmetnom štetnom događaju, kao dijela utužene povrede prava osobnosti.

 

19.              Naime, u odnosu na ovaj žalbeni navod, treba istaći da se u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih neimovinskih prava i interesa, koju štetu, prema objektivnoj koncepciji, koju je prihvatio ZOO, čini već sama povreda prava osobnosti (članak 19. stavak 1. ZOO), a pretrpljeni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti  i uzimaju se u obzir, uz druge relevantne okolnosti, pri utvrđenju ima li oštećeni pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog pretrpljene povrede prava osobnosti, odnosno ukoliko oštećeni ima pravo na isplatu iste, pri utvrđivanju visine te pravične novčane naknade, na što točno ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima.

 

20.              Međutim, u konkretnom slučaju, treba dalje reći da je u tijeku postupka, a radi utvrđivanja sporne okolnosti i to visine imovinske i neimovinske štete, sud prvog stupnja odredio provođenje medicinskog vještačenja i naložio vještaku da pregledom tužiteljice, liječničke dokumentacije koja prileži spisu, kao i uvidom u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice D. Č., utvrdi je li povreda tjelesnog i duševnog zdravlja posljedica štetnog događaja te ukoliko je da utvrdi opseg trajanja, intenzitet i stupanj kvalifikatornih okolnosti istaknutih u tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i potrebu pružanja tuđe pomoći i njege i očitovanje u odnosu na liječenje u privatnim poliklinikama.

 

21.              Vještak prof. dr. Ž. R. je u sklopu danog nalaza i mišljenja dao i ocjenu stupnja naruženja, a na ročištu održanom 2. veljače 2022., povodom prigovora tuženika naveo da nije trebao cijeniti naruženje jer isto prema nalogu suda nije bio zadatak.

 

22.              Tužiteljica D. Č. je potom, podneskom od 2. veljače 2022., iako je nominalno snizila tužbeni zahtjev, tužbu proširila na način da uz zahtjev za naknadu neimovinske štete koji je do tada temeljila na kvalifikatornim okolnostima (pretrpljenih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti), potražuje naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio, a zbog čega je sud prvog stupnja opravdano, iz prednje iznijetih razloga, odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je postavljen na pripremnom ročištu (u iznosu od 39.550,00 kn).             

 

23.              Stoga, u vezi navedenog, po stavu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je vještak danim nalazom i mišljenjem u dijelu u kojem je cijenio stupanj naruženosti kao posljedicu ozljeđivanja tužiteljice D. Č. u štetnom događaju postupao izvan okvira naloga suda i samim time i izvan okvira tužbenog zahtjeva tužiteljice o kojem je sud prvog stupnja presudom odlučivao, a sukladno kojem tužiteljica nije utužila i dokazala u ovom postupku pretrpljene duševne boli zbog naruženja, a imajući u vidu da sud u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dalje upućuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, da prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade na ime neimovinske štete nije cijenio ovaj kvalifikatorni oblik štete.

 

24.              Tužiteljica u žalbi ukazuje kako u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nedovoljno kritički obrazlaže razloge zašto nije cijenio naruženost kao kvalifikatornu okolnost koja spada pod povredu prava osobnosti, a to iz razloga što ona nije predložila provođenje dokaza svojim saslušanjem radi neposrednog opažanja suda prvog stupnja koji bi mogao utvrditi je li opisani ožiljak od strane vještaka takav da se po svojoj prirodi može reflektirati u psihičkoj sferi tužiteljice zbog kojih bi ista trpjela duševne boli, međutim, unatoč navedenom, iz drugih, prednje izloženih razloga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo na konkretno činjenično stanje i utvrdio kriterije i mjerila za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, odnosno pravilno je utvrdio da u konkretnom slučaju kvalifikatorna okolnost pretrpljenih duševnih boli zbog naruženija nije utužena, već je tijekom postupka, odnosno već na njegovom kraju, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, ove činjenice i razlog isticao, a zbog čega o istoj sud prvog stupnja nije ni mogao valjano odlučivati.

 

25.              Slijedom navedenog, u tom pogledu se žalbeni navodi tužiteljice u cijelosti ukazuju neosnovanima.

 

26.              Tuženik u žalbenim navodima osporava dosuđenu naknadu imovinske štete (troškova liječenja) osporavajući opravdanost navedenih troškova koje je tužiteljica mogla obaviti i na teret H. z. z. z. o.

 

27.              Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

28.              Po stavu ovog suda, činjenica što je tužiteljica izabrala put zdravstvene zaštite izvan sustava H. z. z. z. o., a posebice uzimajući da se radi o uslugama za koje se u ovom sustavu čeka više mjeseci, po shvaćanju ovog suda nije zapreka priznavanju tih troškova, pod uvjetom da su bili potrebni i korisni, što ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

 

29.              U ovom slučaju, pravilno je sud prvog stupnja, s obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da se troškovi pretraga MR vratne kralježnice i EMNG ruku obavljene u privatnim poliklinikama ukazuju nužnim i svrsishodnim za liječenje tužiteljice i u uzročno posljedičnoj vezi su s predmetnim štetnim događajem.

 

30.              Dakle, u tom pogledu treba reći da je općepoznata pojava da su se ozljeđenici nakon bilo koje vrste štetnih događaja prinuđeni sami pobrinuti za svoj oporavak i zdravstveni status kako bi se što prije oporavili i mogli biti u kvalitetnom životnom ciklusu, a navedeno iz razloga dužine liste čekanja pretraga na teret H. z. z. z. o., stoga, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se korištenje usluga privatne zdravstvene zaštite ukazuje opravdanim i svrsishodnim, pa posljedično navedenom, dosuđuje tužiteljici naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u visini od 1.560,00 kuna, te se suprotni žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanim u cijelosti.

 

31.              U odnosu na odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka, osnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno da je sud prvog stupnja konkretno trebao primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP, umjesto odredbe članka 154. stavak 4. istog Zakona.

 

32.              Naime, prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela i to uzimajući uspjeh prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zatim će od postotka one stranke koja je u većem dijelu uspjela oduzeti postotak one koja je u manjoj mjeri uspjela, te utvrditi ukupan iznos potrebnih troškova stranke koja je u većem dijelu uspjela u parnici i dosuditi joj iznos troška koji odgovara postotku razlike većeg uspjeha u sporu.

 

33.              Vrijednost predmeta spora, prema konačnom tužbenom zahtjevu, jeste 5.249,19 eura, odnosno 39.550,00 kuna, tužiteljici je na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 1.375,01 eura (10.360,00 kuna), a što daje uspjeh, po osnovi visine tužbenog zahtjeva, od 26,2 %, pa kada se uzme da u ovom postupku tuženik nije osporavao pravnu osnovu tužbe, tada se može zaključiti da je tužiteljica uspjela u sporu sa 26,2 %, a tuženik sa 73,8 %.

 

34.              Kada, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, uspjeh tužiteljice odbijemo od uspjeha tuženika, ostaje konačni uspjeh tuženika u sporu sa 47,6 %, a u kojem postotku isti ima pravo na naknadu opravdano učinjenih troškova postupka, s time da se tužiteljici treba priznati i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 298,63 Eur (2.250,00 kn).

 

35.              Tuženiku je trebalo priznati trošak odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 Eur ili 1.000,00 kn na temelju Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima dana 28. listopada 2020., 14. prosinca 2021. i 2. veljače 2022. po 132,72 Eur ili 1.000,00 kn za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, sastav podnesaka od 19. siječnja 2021. i 1. rujna 2021. svaki po 132,72 Eur ili 1.000,00 kn, prema Tbr. 8/1 Tarife, trošak plaćene pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 325,00 kn (43,13 Eur), trošak sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 41,48 Eur ili 312,50 kn, koliko je isti u svom troškovniku i potraživao, te trošak PDV u iznosu od 209,45 Eur (1.578,10 kn), odnosno sveukupni trošak od 1.090,39 Eur ili 8.215,54 kn, pa kada se uzme da je tuženik u sporu uspio sa 47,6 % proizlazi da mu je trebalo priznati ukupan trošak postupka u visini od 519,03 Eur ili 3.910,60 kn, no kada se od tog iznosa odbije trošak vještačenja koji je priznat tužiteljici u iznosu od 298,63 Eur (2.250,00 kn), za zaključiti je da tuženiku pripada pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 220,40 Eur ili 1.660,57 kn, koliki iznos je tuženiku i priznat u točki II. izreke.

 

36.              Dakle, suprotno stavu suda prvog stupnja koji je zaključio da su stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u sporu pa da svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu, te opravdane troškove postupka, trebalo je tuženiku priznati trošak u visini od od 220,40 Eur ili 1.660,57 kn, a suprotno tome zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao i tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovan.

 

37.              Slijedom iznesenog, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužiteljice te djelomično i žalbu tuženika, odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u pobijanom dijelu isplate iznosa preko 8.800,00 kn, sada 1.167,96 Eur, pa do ukupno dosuđenog iznosa od 10,360,00 kn, sada 1.375,01 Eur, odnosno za iznos od 1.560,00 kn, sada 207,05 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i točku II. izreke u cijelosti, odnosno presuditi kao u točki I. izreke, a temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, uvažiti djelomično žalbu tuženika i preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude (u naravi rješenje o trošku postupka) na način kako je to odlučeno u točki II. izreke. 

 

40.              U preostalom, a nepobijanom dijelu, točka I. izreke presude prvostupanjskog suda do iznosa od 8.800,00 kn, sada 1.167,96 Eur, kao i rješenje ostaju nepromijenjeni.

 

Zadar, 6. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.