REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 129/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojega zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-878/2020-2 od 7. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-215/2019-22 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-878/2020-2 od 7. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-215/2019-22 od 17. ožujka 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, utvrđena je ništetna odredba glave IV. članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-69700018318/2007 od dana 28. ožujka 2007., zaključenog između stranaka, koja glasi: IV. promjenjivost kamatne stope članak 4. ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom ugovoru. Kaznena kamata: „ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u Slavonskoj banci d.d. Osijek, banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu kamatnu stopu, a sve prema važećoj odluci banke. Zahtjev za smanjenjem ili vraćanjem kamatne stope na prvobitno odobrenu kamatnu stopu moguće je podnijeti najranije po isteku 6 mjeseci od dana kada je korisnik kredita počeo uredno primati svoja osobna primanja na tekući račun i nastavno neprekinutog urednog tekućeg računa u banci. Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom.“ (toč. I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.735,69 kn sa pripadajućim kamatama na način kako je to navedeno u toč. II. izreke i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.350,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 1285/2022-2 od 5. listopada 2022., dopustio tuženiku podnošenje revizije, protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Tuženik predlaže ukinuti nižestupanjske presude te potražuje troškove sastava revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski je sud ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi glave IV. članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-69700018318/2007 od 28. ožujka 2007. i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi.
8.1. U pobijanoj presudi sud se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđeno i u odnosu na pravnog prednika tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, ugovarajući u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. kao nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da je takva ugovorna odredba ništetna.
9. U pobijanoj odluci sud navodi, da s obzirom na učinak presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a ZPP-a, prvostupanjski sud nije trebao provoditi dokaze predložene po tuženiku, na okolnost jesu li stranke u konkretnom slučaju pregovarale o pojedinim ugovornim odredbama s obzirom na činjenično utvrđenje iz tih presuda. Slijedom iznesenoga, pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te u odnosu na kamatu na odredbu čl. 1115. ZOO-a nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev.
10. Osporavajući pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i dr. dalje ZZP) kod donošenja zaključka prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženik predložio, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja, tuženik smatra da je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena njegovo pravo na procesnu ravnopravnost i da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a.
11. Stoga je za odgovoriti, može li sud u situaciji kada se tužitelj poziva na ništetnost spornih ugovornih odredbi u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018., odbiti provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.
12. Iz sadržaja spisa proizlazi, da je tuženik u tijeku postupka na navedene okolnosti predlagao saslušanje djelatnika tuženika ŽZ, a na iste okolnosti predložio je i saslušanje Javnog bilježnika Nike Bagarića koji je tužitelju pročitao ugovor o kreditu i upozorio ga da taj ugovor ima snagu javnobilježničkoga akta.
13. S obzirom na sve navedeno, predložene dokaze je trebalo izvesti, jer okolnost na koju su predloženi nije bila predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini.
13.1. Stoga proizlazi zaključak, da je načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju povrijeđeno - jer je odluka suda utemeljena na zaključku, da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.
14. Revizijski je sud u svojim odlukama poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. i Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti, s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje, s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
14.1. Stoga je, prema tamo izraženom pravnom shvaćanju, tuženik mogao tvrditi da mu je sud morao omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede potrošača na obaviještenost kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pri tome se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci toga suda poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Konačni zaključak revizijskoga suda, u odlukama Rev 120/2023-2, Rev 1279/2020- 2 od 14. veljače 2023. i Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. kao i odgovor na tamo postavljeno pitanje: „protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju u dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji su sudjelovali u sklapanju ugovora o kreditu kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
16. Stoga, a jer su nižestupanjski sudovi odbili provesti predložene dokaze od strane tuženika pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu to su sudovi takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a. Time odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.
17. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u stavku I. izreke.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (stavak II. izreke).
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
