REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2772/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, vl. obrta u.o. [obrt] iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, protiv prvotuženice Općine Kolan, Kolan, Trg kralja Tomislava 6, OIB 63577538914, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu i drugotuženika HA, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević odvjetničko društvo d.o.o. u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlozima prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-746/2023-2 od 29. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-36/2016-64 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika Općine Kolan.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika HA, vl. obrta "[obrt]" u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika HA, vl. obrta „[obrt]“ u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvo i drugotuženici su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-746/2023-2 od 29. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 36/2016-64 od 29. prosinca 2022.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika
2. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga što su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Smije li sud u parničnom postupku spojiti parnične postupke kada su ispunjene pretpostavke za spajanje propisane člankom 313. Zakona o parničnom postupku, ako bi to spajanje dovelo do subjektivne preinake tužbe iz članka 192. i 196. istog zakona, koja preinaka u konkretnom slučaju nije dopuštena iz razloga što je parnica u koju se spajaju postupci u fazi glavne rasprave?
2. Je li prema članku 20. stavku 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine" broj 143/21, u daljnjem tekstu – ZSSI), državno odvjetništvo isključivo nadležno postupati u postupcima radi utvrđenja ništetnosti pravnih poslova i pravnih akata?“.
3. Tužiteljica i drugotuženik nisu podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije prvotuženika.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na ista prvotuženik nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, niti prvotuženik u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih- žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
4.1. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s pobijanom presudom i iznesenim shvaćanjem drugostupanjskog suda, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženik predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud dužan odgovoriti na sve žalbene razloge stranaka ili je dovoljno da ih paušalno otkloni bez navođenja konkretnih razloga?
2. Smije li drugostupanjski sud u fazi glavne rasprave spojiti parnice koje se vode između različitih stranaka i koje se nalaze u različitim stadijima postupka?
3. Smije li sud spojiti parnice koje teku između različitih stranaka i to iz razloga koji se ne odnosi na ekonomičnost postupka, već na otklanjanje pasivne legitimacije?“.
6.1. Drugotuženik u prijedlogu ističe da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Drugotuženik se kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja poziva na revizijske odluke Revr-188/2009 od 12. svibnja 2020., Revr 1829/2009 od 7. travnja 2010. i Rev 764/2010 od 30. studenoga 2011., a u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje drugotuženik se pozvao na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-804/06-2 od 29. kolovoza 2006.
8. Nadalje, drugotuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje a koje uključuje obvezu sudova da pruže dostatno obrazloženje svoje odluke, kao i da mu je zbog spajanja parnica povrijeđeno pravo na pristup sudu.
9. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika.
9.1. Prvotuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika predložio da revizijski sud dopusti podnošenje revizije drugotuženiku.
10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10.1. To stoga što u odnosu na drugo i treće postavljena pitanja (koja se u suštini svode na pitanje ovlaštenja suca pojedinca o donošenju rješenja o spajanju parnica, odnosno rukovođenja glavnom raspravom) odgovor daje odredba čl. 313. ZPP, pri čemu odgovori na ta pitanja ovise i o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
10.2. Osim toga, drugo i treće postavljena pitanja nisu važna ni zbog toga što u odnosu na navedena pitanja drugotuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odluci koju drugotuženik navodi kao razlog važnosti postavljenih pitanja, drugostupanjski sud nije izražavao pravno shvaćanje u vezi postavljenih pitanja (glede ovlaštenja suda donijeti rješenje o spajanju parnica).
10.3. Dakle, iz drugostupanjske odluke na koje ukazuje predlagatelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.
10.4. Osim toga ni prvo postavljeno pitanje nije važno jer odgovor na to pitanje daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP koja odredba je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različite interpretacije, time da ocjena valjane primjene odredbe čl. 375. st. 1. ZPP ovisi od slučaja do slučaja jer je sud dužan odgovoriti na one žalbene navode o kojima ovisi odluka u sporu.
10.5. U takvoj situaciji neodlučno je ukazivanje predlagatelja na odluke ovog suda, a kako su navedene u prijedlogu za dopuštenje revizije.
11. Konačno, ocijenjeno je da drugotuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje a koje uključuje obvezu sudova da pruže dostatno obrazloženje svoje odluke, kao i pravo na pristup sudu, a kako to drugotuženik tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. i III. izreke.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
