REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2007/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv ovršenika ADRIA STAR d.o.o., (OIB: 04305740463, Rijeka, Marije Grbac 26, zastupanog po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu broj Gž Ovr-206/2021-2 od 3. svibnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-192/20 od 9. studenoga 2020., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Čakovcu broj Gž Ovr-206/2021-2 od 3. svibnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-192/20 od 9. studenoga 2020. postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Može li nekretnina koja služi osiguranju tražbine i na kojoj je u svrhu osiguranja tražbine izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva s dužnika (fiducijanta) na vjerovnika (fiducijara) biti predmetom ovrhe radi prisilne naplate dospjele tražbine koja treća osoba ima prema dužniku, ako je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo u korist te treće osobe prije nego je izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva s dužnika na vjerovnika?

2. Ima li fiducijar pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti opterećene nekretnine kada se na nekretnini koja je u njegovom fiducijarnom vlasništvu provodi ovrha po prijedlogu založnog dužnika koji je svoje založno pravo u javnim knjigama upisano prije fiducijareva prava? Ako ima, može li fiducijar uopće onda imati svojstvo ovršenika?

3. Daje li zemljišnoknjižno načelo prava prvenstva pravo da ovrhovoditelj pokrene i provede postupak na predmetu ovrhe i to nekretnini u fiducijarnom vlasništvu uzimajući u obzir odredbu čl. 321. Ovršnog zakona? Ili mu to pravo daje isključivo pravo na prvenstvo naplate iz vrijednosti opterećene nekretnine, ne i pravo provođenja ovršnog postupka u kojem je predmet ovrhe nekretnina u fiducijarnom vlasništvu?"

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010., zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-155/2016 od 12. travnja 2016. i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-260/19 od 3. ožujka 2020., smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda Rev-644/2018-2 od 9. srpnja 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 18. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa