REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4058/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Republike Srbije, N., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: …, zastupane Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5983/2018-2 od 4. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-253/2015-53 od 19. rujna 2018., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-253/2015-53 od 19. rujna 2018., u toč. I. izreke, odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 31.161,14 Eur/234.783,61 kn na ime naknade štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine koja je upisana kao zk.č.br. 744/3 u zk.ul.br. 726 k.o. D. R. (N.), s pripadajućim zateznim kamatama, pobliže opisanima u izreci presude i za naknadu troškova postupka. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 3.218,53 Eur/24.250,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5983/2018-2 od 4. lipnja 2019., suđeno je:
„I. Odbija se žalba tužiteljice N. S. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj Pn-253/2015- 53 od 19. rujna 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 149.816,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2002.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2003.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2003.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2003.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2003.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2003.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2003.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2003.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2003.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2003.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2003.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2003.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2003.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2004.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2004.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2004.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2004.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2004.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2004.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2004.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2004.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2004.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2004.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2004.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2004.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2005.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2005.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2005.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2005.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2005.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2005.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2005.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2005.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2005.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2005.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2005.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2005.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2006.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2006.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2006.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2006.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2006.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2006.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2006.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2006.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2006.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2006.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2006.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2006.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2007.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2007.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2007.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2007.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2007.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2007.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2007.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2007.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2007.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2007.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2007.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2007.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2008.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2008.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2008.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2008.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2008.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2008.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2008.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2008.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2008.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2008.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2008.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2008.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2009.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2009.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2009.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2009.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2009.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2009.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2009.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2009.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2009.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2009.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2009.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2009.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2010.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2010.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2010.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2010.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2010.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2010.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2010.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2010.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2010.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2010.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2010.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2010.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2011.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2011.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2011.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2011.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2011.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2011.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2011.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2011.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2011.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2011.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2011.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2011.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2012.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2012.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2012.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2012.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2012.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2012.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2012.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2012. i
-848,80 kn od 1. rujna 2012. do isplate i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te u pobijanom dijelu iz stavka II izreke kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 4.645,52 kn.
II Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj Pn-253/2015- 53 od 19. rujna 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu u kojem tuženoj nije dosuđena naknada parničnog troška preko iznosa od 24.250,00 kn. III Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj Pn-253/2015-53 od 19. rujna 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 84.966,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
-424,41 kn od 1. listopada 2012.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2012.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2012.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2013.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2013.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2013.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2013.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2013.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2013.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2013.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2014.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2014.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2014.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2014.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2014.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2014.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2014.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2015.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2015.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2015.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2015.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2015.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2015.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2015.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2016.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2016.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2016.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2016.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2016.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2016.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2016.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2017.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2017.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2017.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2017.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2017.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2017.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2017.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2018.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2018.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2018. i
-509,29 kn od 12. travnja 2018. do isplate i u dijeli uz stavak II izreke u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženoj parnični trošak preko iznosa od 4.645,52 kn do iznosa od 24.500,00 kn ili za iznos od 19.604,48 kn i sudi:
1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici N. S. isplati iznos od 84.966,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
-424,41 kn od 1. listopada 2012.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2012.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2012.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2013.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2013.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2013.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2013.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2013.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2013.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2013.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2013.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2014.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2014.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2014.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2014.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2014.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2014.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2014.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2014.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2015.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2015.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2015.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2015.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2015.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2015.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2015.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2015.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2016.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2016.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2016.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2016.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2016.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2016.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2016.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2016.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2017.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2017.,
-1.273,23 kn od 1. travnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. svibnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. lipnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. srpnja 2017.,
-1.273,23 kn od 1. kolovoza 2017.,
-1.273,23 kn od 1. rujna 2017.,
-1.273,23 kn od 1. listopada 2017.,
-1.273,23 kn od 1. studenog 2017.,
-1.273,23 kn od 1. prosinca 2017.,
-1.273,23 kn od 1. siječnja 2018.,
-1.273,23 kn od 1. veljače 2018.,
-1.273,23 kn od 1. ožujka 2018. i
-509,29 kn od 12. travnja 2018. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
2. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.604,48 kn.
IV Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljici N. S. trošak sastava žalbe u iznosu od 1.413,67 kn, u roku od 15 dana.
V Odbija se tužena Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
VI Odbija se tužena Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“
3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojemu nije uspjela, reviziju je podnijela tuženica, navodeći da istu podnosi zbog materijalnopravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženice nije osnovana.
6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u razdoblju od 1. prosinca 2002. do 12. travnja 2018. radi nemogućnosti korištenja u izreci opisane nekretnine koja je bila dana na privremeno korištenje izbjeglicama, nakon što je prednik tužiteljice 1991. uslijed ratnih zbivanja odselio u Republiku Srbiju.
8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je u zk.ul.br. 726 k.o. D. R. Zemljišno knjižnog odjela N. kao vlasnik bio upisan S. G., prednik tužiteljice, koji je uslijed ratnih događanja u Republici Hrvatskoj, napustio posjed predmetnih nekretnina krajem 1991. te odselio u Republiku Srbiju,
- da stambena površina premetne nekretnine iznosi 181,89 m2, a cijela nekretnina u naravi predstavlja poljoprivredno dobro sa stambenim objektom, garažom, pušnicom i štalom,
- da je Komisija za privremeno preuzimanje i korištenje imovine na području Grada N. dala trećim osobama privremeno u posjed i na korištenje predmetnu nekretninu rješenjem od 27. siječnja 1998., koje rješenje je, nakon što je prednik tužiteljice, S. G. podnio zahtjev za povrat i uvođenje u posjed svoje imovine, Stambena komisija Grada N. ukinula rješenjem od 27. lipnja 2002.,
- da je obitelj L. u statusu izbjeglica iz S. M., Republika Bosna i Hercegovina, bila korisnik predmetne nekretnine do 1. rujna 2005.
- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica navedenih nekretnina od 2004. do 2012. bila upisana tuženica, i to na temelju ugovora o kupoprodaji broj Ur.br. … od 19. ožujka 2004. sklopljenog između prednika tužiteljice zastupanog po K. V. i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama,
- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5556/2011-2 od 15. svibnja 2012. preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3108/2006 od 21. listopada 2010. tako da je utvrđeno da je navedeni kupoprodajni ugovor ništetan, jer je punomoć na temelju koje je K. V. zastupala prednika tužiteljice bila krivotvorena te je uspostavljeno zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, upisom prava vlasništva prednika tužiteljice, S. G.,
- da je po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Kutini poslovni broj O- 187/2013 uknjiženo pravo vlasništva tužiteljice kao slijednice svog pok. oca i prethodno upisanog vlasnika, S. G.,
- da tuženica nije dokazala činjenicu prestanka svog posjeda.
9. Polazeći od tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, obrazlažući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara, kao i da je riječ o naknadi štete uzrokovanoj krivnjom treće osobe (K. V.) u smislu odredbe čl. 1045. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), a imajući u vidu i to što tuženica nije u posjedu predmetne nekretnine u smislu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).
10.1. Ocjenjujući da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, drugostupanjski je sud, primjenom čl. 373.a ZPP, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu. Pritom navodi da za ostvarenje prava na naknadu štete zbog ograničenja u korištenju nekretnine nije dovoljna činjenica da je nekretnina u posjedu tuženice, već da je ostvarena i čl. 165. st. 1 ZVDSP propisana pretpostavka nepoštenog posjedovanja. Kako je predmetna nekretnina stavljena pod privremenu upravu Republike Hrvatske na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03 - dalje: ZPPDS) kao mjera učinjena s legitimnim ciljevima, u skladu sa općim interesom da se zaštiti napuštena imovina od propadanja i devastacije i radi rješavanja stambenog pitanja raseljenih osoba i osoba koje su ostale bez domova uslijed rata, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala odlučnu činjenicu nepoštenog posjeda tužene u razdoblju od 1. studenoga 2002. do 19. rujna 2012., jer u razdoblju do uknjižbe prava vlasništva tuženice na temelju kupoprodajnog ugovora od 19. ožujka 2004. nije došlo do lišenja prava vlasništva odlukom javne vlasti, a niti je narušena pravična ravnoteža i nametnut prekomjeran teret time što je nekretnina tada bila u posjedu tuženice, odnosno u neposrednom posjedu korisnika, u skladu s navedenim legitimnim ciljevima. Tuženica je postala nepošteni posjednik od trenutka saznanja za utvrđenje ništetnosti pravog posla na temelju kojeg je bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a to je 19. rujna 2012. te je od tada dužna platiti tužiteljici traženu naknadu, a budući da je prethodno bila pošteni posjednik nekretnina, u smislu čl. 165. st. 6. u vezi čl. 18. st. 3. ZVDSP, i nema obvezu naknade štete tužiteljici kao vlasnici predmetne nekretnine do 19. rujna 2012. te je taj dio zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan.
10.2. Dakle, drugostupanjski sud smatra da su od 19. rujna 2012. na dalje ostvarene zakonom propisane pretpostavke za naknadu štete zbog ograničenja u korištenju nekretnine, jer se tuženica od toga dana, kao dana saznanja da joj posjed predmetne nekretnine ne pripada, smatra nepoštenim posjednikom. Stoga je drugostupanjski sud, na temelju čl. 165. st. 1 ZVDSP, prihvatio tužbeni zahtjev za razdoblje nepoštenog posjeda tužene od 20. rujna 2012. do 12. travnja 2018. jer tuženica, unatoč saznanju da joj posjed ne pripada, u navedenom razdoblju nije predala posjed predniku tužiteljice ili (od uknjižbe prava vlasništva tužiteljice 4. prosinca 2013.) tužiteljici. Pri navedenom je otklonjen prigovor zastare, jer da tuženica, pri isticanju prigovora zastare, nije dokazala da je stvar predala tužiteljici, iz čega bi proizlazilo da zastarni rok u ovom slučaju nije ni počeo teći.
10.3. U odnosu na visinu štete, shvaćanje je drugostupanjskog suda da tužiteljici pripada naknada štete i to u visini od 0,93 Eur/7,00 kn po m2 stambene površine prema odluci Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu ("Narodne novine", broj 68/03) u razdoblju tuženičinog nepoštenog posjeda od 20. rujna 2012. do travnja 2018., računajući stambenu površinu od 181,89 m2, bez štale i pušnice. Stoga je drugostupanjski sud prihvatio kao osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu u iznosu od 168,99 Eur/1.273,23 kn mjesečno pa joj za deset dana rujna 2012. dosuđuje 56,33 Eur/424,41 kn naknade i dalje od listopada 2012. do kraja ožujka 2018. po mjesecima 168,99 Eur/1.273,23 kn te za dvanaest dana travnja 2018. 67,59 Eur/509,29 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od prvog dana u mjesecu za svaki mjesec za koji je dosuđena naknada pa sve do isplate, u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.
11. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci prihvaća i ovaj sud.
12.1. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odlukama Rev 1038/08 od 21. siječnja 2010., Rev-x 1179/17-2 od 3. siječnja 2018. i dr. te shvaćanju Ustavnog suda u odluci broj U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008. jasno proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu zbog nekorištenja nekretnine od dana podnošenja zahtjeva za njezino vraćanje pa do trenutka stupanja u posjed. U tom smislu je i Europski sud za ljudska prava u slučaju Radanović protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 9056/02) izrazio shvaćanje u presudi od 21. prosinca 2006.
12.2. K tome, u situaciji kada je prednik tužiteljice, S. G. bio podnio zahtjev za povrat i uvođenje u posjed svoje imovine te kada je tuženica zadržala predmetnu nekretninu pod privremenom upravom i nakon donošenja pravomoćne presude u predmetu utvrđenja da kupoprodajni ugovor od 19. ožujka 2004. nije sklopljen, tuženica je ograničila tužiteljičino pravo vlasništva isključivo radi ispunjenja svoje obveze zbrinjavanja naseljenika na području državne skrbi, iako je u trenutku podnošenja zahtjeva prestala potreba da tu imovinu država štiti od propadanja i devastacije, a ostao je samo interes tuženice da stambeno zbrine osobe kojima je nekretnina dana na privremeno korištenje (taj interes tuženice ne može imati značenje javnog interesa), slijedom čega visina naknade za štetu koju tužiteljica zahtijeva u predmetnom sporu mora biti utvrđena na način da se uspostavi poštena ravnoteža između općeg interesa zajednice i zaštite prava tužitelja, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako, između ostalog i razdoblje u kojem je tužiteljica bila onemogućena koristiti cijelu nekretninu ili njezin dio, a sve s obzirom na područje na kojim se nekretnina nalazi (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-x 279/2016-2 od 15. siječnja 2020.). Ta visina pravilno je utvrđena prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu u visini od 0,93 Eur/7,00 kn po m2 stambene površine.
12.3. Vezano za navode tuženice u pogledu utvrđene visine dosuđene naknade, valja reći da neosnovano tuženica ističe da bi drugostupanjski sud predmetnu naknadu računao prema površini koja nije stambena, jer je u obrazloženju drugostupanjske presude jasno naznačeno da se naknada odnosi samo na stambenu površinu, bez štale i pušnice, a sama kvadratura tog stambenog prostora od 181,89 m2 predstavlja utvrđenu činjenicu, koju ovaj sud, u smislu čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten preispitivati. U vezi toga valja reći i da je pravilno drugostupanjski sud tijek zateznih kamata računao od prvog u mjesecu za svaki mjesec za koji je dosuđena naknada do isplate, jer se ne radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, kao što to smatra tuženica, već o novčanoj imovinskoj šteti.
13. Kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno (a na što se revizija tuženice suštinski svodi), na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci ove presude.
14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
