Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-829/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ksenije Dimec kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić. kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. P. iz P. B., OIB:…., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima V. A. i I. A. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …..zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2426/2021-23 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2426/2021-23 od 24. svibnja 2023., u točkama I, II i dijelu točke III. izreke za naknadu troška od 1.637,46 eur[1] / 12.337,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana presuda u dijelu točke III. izreke za naknadu troška od 435,50 eur / 3.281,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama te sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška od 435,50 eur / 3.281,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnost odredbe ugovora o kreditu broj 029-50-3979234 koji su 20. ožujka 2007. sklopili tužitelj i tuženik, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te je tuženiku naloženo tužitelju isplati iznos od 4.230,27 eur / 31.873,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu trošak postupka od 2.072,96 eur / 15.618,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule te isplate po osnovi djelomične ništetnosti.
6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a prvostupanjski je sud proveo sve dokaze koji su bili relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Niti pravno stajalište prvostupanjskog suda o vezanosti za utvrđenja iz kolektivnog spora "potrošač" u konkretnoj pravnoj situaciji i imajući u vidu dokazne prijedloge stranaka kao i žalbene navode tuženika nije dovelo do propusta u iznošenju odlučnih činjenica sve to imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III- 5457/21 od 5. rujna 2022. Pri tom posebno valja naglasiti da je tuženik, iako je predložio provođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke koji je neposredno sudjelovao u postupku sklapanja predmetnog ugovora, odustao od provođenja tog dokaza te u tom kontekstu neosnovano ističe da bi tuženiku postupanjem suda bilo uskraćeno pravo na ravnopravnost oružja u postupku.
7. Suprotno stavu tuženika ovaj sud nalazi da tužitelj ima položaj potrošača jer je tužitelj fizička osoba, a čl 4. ZZP-a propisano je da je potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a koju je činjenicu tužitelj dokazao dostavom predmetnog ugovora. Tuženik nije dokazao da bi predmetni ugovor o kreditu tužitelj realizirao za potrebe trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a ni iz jedne isprave i ni jednog dokaza ne proizlazi da su sredstava kredita namijenjena za poslovne svrhe, već za kupnju automobila.
8. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu za iznos od 23.130,86 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Budući da je odredba o
valutnoj klauzuli nerazumljiva pa ujedno imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
1401/2012 od 4. srpnja 2013. u smislu odredbe čl. 502. a. ZPP-a, pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača/03 i 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07), prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev.
10. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio iznos od 4.230,27 eur / 31.873,00 kn po osnovi valutne klauzule pa zauzima stav da mu pripada pravo na povrat tog iznosa, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.
11. Pri tome, prvostupanjski sud odbija tuženikov prigovor zastare pozivom na čl. 215. i 225. st.1. ZOO-a, cijeneći da od pravomoćnog okončanja kolektivnog spora u odnosu na valutnu klauzulu s danom 14. lipnja 2018. do dana podnošenja tužbe 10. prosinca 2021. nije protekao opći zastarni rok. Valja dodati da zastarni rok, a primjenom istih zakonskih odredbi, nije protekao niti u odnosu na preinačen tužbeni zahtjev.
12. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.
13. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj i utvrđenja presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17, da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije
pojedinačno pregovaralo, a da se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača te je ništetna odredba predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. 14. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, dakle pravo na povrat zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.
15. Prvostupanjski je sud pravilno naložio plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja anuiteta. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa.
16. Suprotno stavu tuženika pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tuženikove navode o negativnoj razlici vezanoj uz valutnu kaluzulu jer je, i prema stavu ovog suda, u tom slučaju tuženik bio u obvezi postaviti bilo prigovor radi prijeboja, bilo protutužbeni zahtjev, a što nije učinio već jedino ističe da je sud dužan uzeti u obzir iznose kad je tužitelj plaćao manje anuitete jer je tečaj CHF bio niži od početnog.
17. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Naime, prema pravnom shvaćanju
Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari, budući da od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule, a koja je potvrđena
presudom Visokog trgovačkog suda, posl.br. Pž6632/17 od 14. lipnja 2018. do dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa nije nastupila zastara tražbine tužitelja.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, međutim u odnosu na dosuđen trošak sastava podneska od 19.09.2021. (odnosno zbog greške u pisanju valja navesti da se radi o podnesku od 15.05.2021.) pogrešno je prvostupanjski sud primijenio čl. 155. ZPP-a. Naime tužitelj se podneskom od 25.05.2021. očitovao na navode odgovora na tužbu kojim se mogao očitovati i na u odgovoru na tužbu istaknutom prigovoru zastare te se po ocjeni ovog suda radi o neporebnom trošku i u cijelosti je valjalo odbiti zahtjev za naknadu tog troška, zajedno s dosuđenim PDV- om.
19. Suprotno stavu tuženika, a obzirom na promjenu domicilne valute, osnovano je dosuđen trošak sastava podneska kojim se u skladu s izmijenjenom valutom uređuje tužbeni zahtjev, međutim pogrešno je sud visinu utvrdio primjenom Tbr.8.t. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 64/18, 67/19 i 81/22 dalje Tarifa). Naime radi se o podnesku na koji se primjenjuje Tbr.8.t.3. Tarife te tužitelju pripada pravo na naknadu troška u visini 25% pune vrijednosti uz PDV.
20. Obzirom na odredbu čl. 48. toč. 3. Tarife kojom je propisano '' Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka'', neosnovani su navodi tuženika o visini boda od 15,00 kn. Obzirom na iznesene razloge o dosuđenim troškovima djelomično je preinačena odluka o troškovima.
21. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u točkama I i II izreke ove presude.
22. Budući da tuženik, osim u neznatnom dijelu sporednog potraživanja, nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije mu priznat trošak sastava žalbe.
U Rijeci 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
