Poslovni broj: 19 Gž-1214/2022-2

1

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.Š., OIB: ……., iz R., zastupanog po punomoćniku V.Z., odvjetniku iz R., protiv tuženice Lj.Š., OIB: ……, iz B., zastupane po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D.J. i M.M. iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Povrv-86/2020-32 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba tuženice Lj.Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Povrv-86/2020-32 od 24. listopada 2022. 

 

                                                        r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice Lj.Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Povrv-86/2020-32 od 24. listopada 2022. 

 

                                                        Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.               Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M.I. iz B., posl. br. OVRV224/2020, od 11. ožujka 2020., te se nalaže tuženoj: Lj.Š., R., H., OIB: ……, da isplati tužitelju: odvjetnik Z.Š., R., OIB: …… tražbinu u iznosu od 983.125,00 kn / 130.483,11 eur1 na ime glavnog duga, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku

 

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 46.250,00 kn / 6.138,43 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 46.250,00 kn / 6.138,43 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 46.250,00 kn / 6.138,43 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 57.812,50 kn / 7.673,04 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 156.250,00 kn / 20.737,94 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 312,50 kn / 41,48 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 17.187,50 kn / 2.281,17 eur od dana 23. veljače 2020. godine pa do namirenja

- na iznos od 46.250,00 kn / 6.138,43 eur od dana 23. veljače 2020 godine pa do namirenja

- na iznos od 46.250,00 kn / 6.138,43 eur od dana 23, veljače 2020. godine pa do namirenja

 

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II.              Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 80.343,50 kuna / 10.663,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče na iznos nastalih troškova počevši od dana presuđenja, 21. listopada 2022. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"III. Odbacuje se protutužba."

 

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da se bitna povreda odredaba parničnog postupka očituje u tome što joj nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Argumentirano je i dokumentirano tražila odgodu ročišta kako bi bila saslušana pred sudom, što je sud odbio. Dostavila je pismena i dokumentaciju kojom je potvrdila svoj radnopravni status na poslovima antikorupcije, organiziranog kriminala, pranja novca te činjenicu da zbog radnog odnosa kojeg je netom zasnovala još neko vrijeme ne može napuštati R.A., što je sud prvog stupnja zanemario i održao ročište bez mogućnosti da se očituje o svim tužiteljevim navodima. Nije mogla iskazivati i dokazati kako su se ona i tužitelj dogovorili, jer je tužitelj živio u njezinoj kući i za to nije plaćao nikakvu najamninu te mu je isplatila iznos od 28.000,00 EUR s kojim je novcem gradio kuću. Za vrijeme postupka ukazala je sudu kako je većina tužiteljevih podnesaka identičnog sadržaja, pa smatra da ne može naplatiti sastave tih podnesaka u punom iznosu, jer je njihov sadržaj kopiran više puta. S tužiteljem je imala dogovor glede zastupanja jer je on stanovao kod nje, a ona mu isplatila iznos od 28.000,00 EUR za dovršetak kuće. Između njih je postojao dogovor o plaćanju kompenzacijom koji je realiziran. Stranke su imale drugačiji dogovor: da tužitelj živi kod nje i da to kompenziraju s njegovim radnjama zastupanja te da mu isplaćuje novac za dovršetak kuće. Kako su računi izdani tri godine nakon izvršenih usluga, potraživanje je zastarjelo. Ukoliko je tužitelj sastavljao neke ugovore, na njih je trebalo staviti svoj memorandum ili pečat i bez toga ne bi proizlazilo da je njihov autor, jer ih je mogla sastaviti i druga ugovorna strana. Prvostupanjski je sud pogrešno odbacio njezinu protutužbu i bez obzira kada je ona podnesena, predstavlja određeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud trebao meritorno odlučiti. Zakon o parničnom postupku ne predviđa odbacivanje protutužbe u slučaju da je podnesena nakon pripremnog ročišta. Predlaže pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.  

 

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženice naveo da je njezina žalba u cijelosti neosnovana. Prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tuženica ničim nije dokazala da je spriječena pristupiti na ročišta. Dokumentacija koju je dostavila nije dokaz o njezinoj nemogućnosti pristupanja sudu. Rješenjem prvostupanjskog suda pozvana je dostaviti odgovarajuću dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik, ali to nije učinila.  Sve to ukazuje da je imala namjeru odugovlačiti postupak i utjecati na ekonomičnost postupka. Osim toga, bila je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika pa nema mjesta činjenici da joj nije dana mogućnost raspravljati pred sudom. Nejasno je što bi to tuženica iskazivala i čime bi dokazala nepostojeći dogovor o tome da tužitelj živi kod nje i da mu je isplatila iznos od 28.000,00 EUR. Tuženica mu taj iznos nikada nije isplatila niti je platila odvjetničku nagradu za pravne radnje koje su predmetom postupka. Nije živio u kući tuženice a da za to nije plaćao najamninu. Plaćao je troškove struje, vode, lož ulja za sve stanove u zgradi koja ima 10 samostalnih jedinica / apartmana. To je bilo umjesto plaćanja bilo kakve naknade za korištenje jednog od tih apartmana. Tuženica nikada nije izjavila prigovor radi prebijanja u postupku niti je od tužitelja potraživala bilo koji iznos. Ono što je predmetom postupka je činjenica da je za nju izvršio predmetne radnje, odnosno pružio joj odvjetničke usluge koje nije platila. Zastupao je tuženicu u postupku stečaja što je dokazano tijekom postupka, a račune je izdao nakon otkaza punomoći od strane tuženice. Vjerovao je da će tuženica dobiti novčana sredstva od sina sukladno potvrdi dostavljenoj u spis i da će od navedenoga podmiriti njegove usluge. Eventualna zastara potraživanja u konkretnom slučaju nastupila bi u roku od pet godina, a zastarni rok počinje teći danom otkaza punomoći za pravne radnje zastupanja. Protutužba tuženice nije uopće imala formu propisanu Zakonom o parničnom postupku pa ju je prvostupanjski sud opravdano rješenjem odbacio, jer je podnesena suprotno odredbi čl. 189. Zakona o parničnom postupku. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i rješenje suda prvog stupnja.  

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), odnosno svojim postupanjem nije onemogućio tuženicu u raspravljanju pred sudom kako to u žalbi tvrdi tuženica.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Naime, tuženica u žalbi tvrdi da je argumentirano i dokumentirano tražila odgodu ročišta kako bi pred sudom dala svoj stranački iskaz, što je prvostupanjski sud odbio i zanemario činjenicu da zbog novog radnog odnosa i provjera na tom radnom mjestu nije mogla napuštati R.A.

 

9. Tuženica je svojim podneskom od 27. siječnja 2021. predložila odgodu ročišta zakazanog za dan 5. veljače 2021. slijedom čega ga je prvostupanjski sud i odgodio i zakazao novo za dan 9. travnja 2021. (l.s. 44), na koje ročište nije pristupila. Potom je podneskom od 24. ožujka 2022. zatražila odgodu ročišta za dan 25. ožujka 2022., a potom podneskom od 18. svibnja 2022. i odgodu ročišta zakazanog za 20. svibnja 2022., koje je zakazano radi saslušanja stranaka s obrazloženjem da na raspravu ne može pristupiti "zbog svoje kandidature u U. B.", slijedom čega "ne smije napuštati R.A." (l.s. 448) te je predložila zakazivanje ročišta nakon proteka roka od četiri mjeseca (l.s. 448). Svom prijedlogu odgode priložila je dokumentaciju na engleskom jeziku (l.s. 449).

 

10. Tuženica je na ročištu od 20. svibnja 2022., na koje je pristupila njezina punomoćnica, M.M., odvjetnica iz B. pozvana da u spis dostavi dokumentaciju na hrvatskom jeziku vezanu za njezinu nemogućnost pristupa na ročište od 20. svibnja 2022., budući je dostavljena dokumentacija na stranom jeziku. Na istom ročištu je saslušan tužitelj kao stranka. Ročište je odgođeno i zakazano za dan 9. rujna 2022., na koje je ponovno pristupila punomoćnica tuženice, ali ne i tuženica osobno i u spis nije dostavila prijevod dokumentacije koju je zatražio prvostupanjski sud niti je za to ročište opravdala svoj izostanak. Na ročištu od 9. rujna 2022. saslušani su svjedoci i zaključena je glavna rasprava (l.s. 454).

 

11. Slijedom toga, prvostupanjski sud pozivanjem tuženice na dostavu dokumentacije na hrvatskom jeziku kojom bi potkrijepila svoju tvrdnju o nemogućnosti pristupa na ročište od 20. svibnja 2022. i održavanjem ročišta za glavnu raspravu bez osobne nazočnosti tuženice dana 9. rujna 2022. (l.s. 458), nije nezakonito postupio niti je onemogućio tuženicu u raspravljanju pred sudom, jer je na ročištu od 9. rujna 2022. bila nazočna njezina punomoćnica, odvjetnica M.M. 

 

12. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Z.Š., odvjetnik iz R., kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava, računa, radi naplate iznosa od 983.125,00 kn za izvršene, a neplaćene odvjetničke usluge. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.I. iz B. poslovni broj Ovrv-224/2020 od 11. ožujka 2020. određena je predložena ovrha općenito na imovini tuženice. Protiv tog rješenja ovršenica je izjavila žalbu kojom je u cijelosti osporila tražbinu tužitelja tvrdnjom da je potraživanje ovrhovoditelja podmireno, da je on preplaćen za svoje poslove te da je nastupila zastara njegovog potraživanja.

 

13. Prvostupanjski je sud svojim rješenjem od 29. rujna 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi broj Ovrv-224/2020. od 11. ožujka 2020. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršne radnje (l.s. 30).  

 

14. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao odvjetnika za isplatom troškova zastupanja tuženice nastalih u stečajnom postupku nad dužnikom S. d.o.o. u stečaju, vlasništva tuženice, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu poslovnog broja St-674/16.

 

15. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Z.Š., odvjetnik iz R., ispostavio račune tuženici Lj.Š. za slijedeće odvjetničke usluge:

 

              -  račun R2 9/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St-674/16-04 od 4. svibnja 2017. (l.s. 6),

 

              - račun R2 10/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja istog suda broj St-674/16-95 od 4. svibnja 2017. (l.s. 7),

 

              - račun R2 11/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-96 od 4. svibnja 2017. (l.s. 8),

 

              - račun R2 12/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-97 od 4. svibnja 2017. (l.s. 9),

 

              - račun R2 13/1/1 za sastav podneska s prijedlogom za razrješenje stečajnog upravitelja (l.s. 10),

 

              - račun R2 14/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-114 od 4. srpnja 2017. (l.s. 11),

 

              - račun R2 15/1/1 za zastupanje na sjednici Skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom S. d.o.o. u stečaju 28. rujna 2017. (l.s. 12),

 

              - račun R2 16/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-150 od 20. prosinca 2017.(l.s. 13),

 

              - račun R2 17/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-151 od 20. prosinca 2017. (l.s. 14),

 

              - računa R2 18/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-152 od 20. prosinca 2017. (l.s. 15),

 

              - račun R2 19/1/1 za sastav žalbe protiv rješenja broj St-674/16-153 od 20. prosinca 2017. (l.s. 16),

 

              - račun R2 20/1/1 za zastupanje na sjednici Skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom S. d.o.o. u stečaju 5. srpnja 2018. (l.s. 17),

 

              - račun R2 21/1/1 za sastav revizije protiv rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj St-674/16 i Pž-497/2018 od 7. veljače 2018. (l.s. 18),

 

              - račun R2 22/1/1 za sastav Sporazuma tuženice i E. grupe d.o.o. u rješavanju međusobnih odnosa od 14. lipnja 2018. (l.s. 19),

 

              - račun R2 23/1/1 za sastav zamolbe A. B. d.d., Poslovnica R. od 17. rujna 2018. (l.s. 20),

              - račun R2 24/1/1 za sastav Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 19. rujna 2018. (l.s. 21),

 

              - račun R2 25/1/1 za zastupanje na ispitnom ročištu u stečajnom postupku nad dužnikom S. d.o.o. u stečaju od 19. rujna 2018. (l.s. 22) i

 

              - račun R2 26/1/1 za sastav podneska člana društva S. d.o.o. u stečaju od 27. ožujka 2019. (l.s. 23). 

 

16. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev te održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.I. iz B. poslovni broj Ovrv-224/2020 od 11. ožujka 2020. i naložio tuženici isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 983.125,00 kn (130.483,11 EUR) na ime glavnog duga uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog dugovanog iznosa, pa do isplate.

 

17. Računi koje je ispostavio tužitelj za obavljenu uslugu sukladno odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20) predstavljaju vjerodostojne isprave i u visokom stupnju čine vjerojatnim postojanje tražbine na koju se odnose.  

 

18. Potpisivanjem punomoći, odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu i odvjetnik se obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad. Odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi sa zastupanjem stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno, kada otkaže zastupanje ili mu stranka opozove punomoć.

 

19. Odredbom čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno, dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu se skrbiti o interesima nalogodavca.

 

20. Prema odredbi čl. 776. st. 1. ZOO nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

 

21. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći, temeljem Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21).

 

22. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema citiranoj Tarifi, za pojedine radnje (sastavljanje podnesaka, zastupanje stranaka i sl.) odvjetniku pripada određena naknada. Kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife. Troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj usluge (stranka).

 

23. Isto ne znači da će odvjetnik stranci ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje, već će, sukladno odredbama ZOO koje se odnose na nalog, svoju uslugu obračunati nakon što nalog izvrši, kako je to učinio tužitelj.

 

24. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika se temelji na sustavu bodova za obavljanje pojedinih radnji prema tome u kojoj se vrsti postupka pruža pravna pomoć i o kojoj se pravnoj radnji radi. Konačni iznos koji je stranka dužna podmiriti odvjetniku za poduzete pravne radnje, dobiva se zbrajanjem bodova svake radnje i množenjem takvog dobivenog broja s iznosom od 10,00 kuna, koliko je tada iznosila vrijednost boda, sukladno Tbr. 50. Tarife.

 

25. Tuženica je još u žalbi na rješenje o ovrsi navela da su računi koje je izdao tužitelj sačinjeni šest mjeseci nakon otkaza punomoći te da je tužitelju sve platila. Istakla je i prigovor zastare te prigovorila da računi nisu vjerodostojne isprave. Tijekom postupka je navela da je potraživanje tužitelja podmirila kompenzacijom, jer je tužitelj bio u najmu njezine kuće i nije plaćao najamninu te gotovinskom isplatom iznosa od 28.000,00 EUR kojim je novcem tužitelj gradio kuću.

 

26. Tuženica u postupku, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud svoje tvrdnje nije dokazala niti jednim materijalnim a ni drugim dokazom, niti je predložila dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje.

 

27. Glede pitanja početka i tijeka zastare na troškove zastupanja, mjerodavna je odredba čl. 215. i čl. 225. ZOO, kao i odredba čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, te odredbe Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

 

28. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 225. ZOO propisano da potraživanja zastarijeva za pet godina, ako zakonom nije određen neki drug rok zastare.

 

29. Zastarijevanje zahtjeva odvjetnika za obavljanje radnje zastupanja počinje teći od kada su te radnje obavljene, odnosno odvjetnik ima pravo zahtijevati plaćanje naknade, jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljene odvjetničke usluge nešto drugo propisano.

 

30. Kraj činjenice da je tužitelj za određene pravne radnje koje je izvršio 2018. ispostavio račune 14. veljače 2020., a tužbu u predmetnom postupku podnio 5. ožujka 2020., njegovo potraživanje nije zastarjelo, odnosno tužba je podnesena sukladno odredbi čl. 225. ZOO,  unutar roka od pet godina.  

 

31. Stoga žalba tuženice u odnosu na presudu nije osnovana.

 

32. Iz spisa predmeta proizlazi da je tijekom postupka podneskom od 6. lipnja 2021. tuženica u predmetnom postupku podnijela protutužbu protiv tužitelja radi isplate tražbine od 200.000,00 EUR.

 

33. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbacio protutužbu u predmetnoj pravnoj stvari s obrazloženjem da je protutužba podnesena suprotno odredbi čl. 189. ZPP, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, čime je zauzeo stav da podnošenje protutužbe nakon zaključenja prethodnog postupka nije dopušteno.

 

34. Točno je da se nakon zaključenja prethodnog postupka protutužba ne može podnijeti, odnosno ista se može podnijeti do zaključenja prethodnog postupka, ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.

 

35. Odredbu čl. 189. st. 1. ZPP valja tumačiti, s obzirom na pravnu narav protutužbe kao samostalne procesne radnje i zaključiti da se protutužba ne može podnijeti, a ne da je nedopuštena. To iz razloga jer je protutužba samostalna tužba o kojoj sud mora odlučiti ako je nadležan u odnosu na spor zbog kojeg se podnosi (razdvojiti postupak u odnosu na protutužbu ili pak o njoj meritorno odlučiti).

 

35.1. Takav je pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-501/2021 od 5. svibnja 2021.

 

36. Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja svojim rješenjem broj Povrv-86/2020-20 od 3. ožujka 2022. vratio tuženici podnesak naslovljen kao "Rješenje ništavnost", s protutužbom, kojeg je ocijenio nerazumljivim i pozvao je da točno postavi svoj protutužbeni zahtjev i određeno navede što je njezin sadržaj, jer je isti ocijenio nerazumljivim, upozoravajući je na posljedice nepostupanja po tom rješenju predviđene odredbom čl. 109. st. 4. ZPP, odnosno da ako podnesak ne bude ispravljen, odnosno dopunjen u ostavljenom roku ili sudu bude vraćen bez ispravka ili dopune, bit će odbačen.

 

37. Kako tuženica nije postupila po rješenju prvostupanjskog suda od 3. ožujka 2022. ispunile su se pretpostavke da se njezin podnesak od 18. lipnja 2021. odbaci sukladno odredbi čl. 109. st. 4. ZPP, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.

 

38. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

 

39. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i rješenje prvostupanjskog suda, po čl. 380. toč. 2. ZPP.       

 

 

 

U Zadru, 6. veljače 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov