REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice L. Đ. iz V., OIB ... i 2. tužitelja D. Đ. iz V., OIB ..., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & p. j.t.d., V., protiv 1. tuženika B. A. C., SAD, D., OIB ... i 2. tuženika G. A. A., SAD, L. A., OIB ..., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-758/2022-2 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 334/2020-34 od 17. studenoga 2021., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-758/2022-2 od 18. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-334/2020-34 od 17. studenoga 2021.
2. U prijedlogu su postavili dva pravna pitanja za koje smatraju da su važna, u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a ona glase: „1. Može li sud u odnosu na zajmodavca kao ugovornu stranu koja je ispunila svoje obveze iz ugovora sukladno čl. 501. ZOO-a utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 329. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje)? Može li se postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a utvrditi na strani posrednika kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod ugovornih strana?
2. Može li sud isključivo na temelju činjenica koje se odnose na drugi ugovorni odnos između trećih osoba, različit od ugovora koji je predmet spora, utvrditi da je isti ugovor ništetan?“.
2.1. Kao razloge važnosti postavljenim pitanjima navode odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-708/2017-2 od 13. travnja 2017., Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-271/2022 od 17. ožujka 2022., broj Gž-309/2020 od 9. lipnja 2021., te odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž-1002/2018 od 4. srpnja 2019. i Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-272/2022 od 28. lipnja 2022., te predlažu dopustiti im podnošenje revizije i obvezati tužitelje na naknadu troškova postupka, uključujući i trošak revizijskog postupka.
2.2. Tuženici u prijedlogu tvrde da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što je pravo na pravično suđenje i zaštita od arbitrarnog postupanja.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu od 16. studenoga 2009., te povodom istog naknadno sklopljenih pravnih poslova i to Izvansudske nagodbe od 21. listopad 2010. i 13. svibnja 201. te Ugovora o zajmu od 13. svibnja 2011., utemeljen na tvrdnji tužitelja da su isti zelenaški ugovori.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer u odlukama, na koje se tuženici pozivaju, nije izneseno pravno shvaćanje na koje se odnose postavljena pitanja. Uz to i prvim i drugim postavljenim pitanjem (samo drugačije formuliranim), traži se odgovor na to može li sud u odnosu na zajmodavca utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje), pa to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da u odnosu na zajmodavca nisu utvrđene pretpostavke ništetnosti iz članka 329. ZOO.
6. Iznošenjem svojih pravnih shvaćanja o postavljenim pitanjima i ocjenom izvedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima tuženici zapravo osporavaju ocjenu izvedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopustivo u reviziji, pa jednako tako ni u postupku odlučivanja o prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga od odgovora na naznačena pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari te se ne radi o pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava, a niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda (tako i ovaj sud u odluci Revd 4192/2022-2 od 15. prosinca 2022.).
7. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženici u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Naime, činjenica da tuženici nisu uspjeli u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su im ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
11. Kako tuženici nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
