REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3116/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Z. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. d.o.o., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1104/2022-2 od 12. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-305/21-17 od 22. rujna 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1104/2022-2 od 12. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-305/21-17 od 22. rujna 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Uživa li pravo vlasništva koje je stečeno odlukom suda ili druge vlasti veću pravnu zaštitu u odnosu na stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva u vrijeme kada nekretnina više nije bila upisana kao društveno vlasništvo, iako je to bila ranije odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
2. Je li svrha instituta odgode povjerenja u zemljišne knjige bila zaštititi vlasnike koji nisu upisali svoje pravo vlasništva ili vlasnike koji su povjerenjem u zemljišne knjige stekli nekretninu?
3. Jesu li građani Republike Hrvatske prilikom stjecanja nekretnina za vrijeme trajanja odgode načela povjerenja u zemljišne knjige temeljem čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima bili dužni istraživati izvanknjižno stanje nekretnina i na koji način?
4. U kontekstu odredbe čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je li sud bez obzira na istu ipak dužan utvrđivati savjesnost i poštenje svih sudionika u postupku i okolnosti svakog pojedinog slučaja?
5. Jesu li stjecatelji nekretnina temeljem pravnog posla stavljeni u nepovoljniji položaj od onih koji nekretninu steknu temeljem odluke suda ili druge vlasti, a obzirom da člankom 129. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije propisana obveza upisa tako stečenog prava u zemljišne knjige?“
1.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-861/2017 od 12. rujna 2017., te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1830/2007 od 22. travnja 2009., broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. i broj U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014.
1.2. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije podnesen pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a postupajući temeljem odredbe članka 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je tužitelj, 1. siječnja 1997. (kao dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) bio nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, te da je stupanjem na snagu ZVDSP ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine, da S. Š. i M. K. nisu mogli na pravnog prednika tuženika (društvo S. d.o.o.) prenijeti više prava nego što su imali (…), da je tuženik svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine upisao temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je sklopio s društvom S. d.o.o., 6. svibnja 2017., iz kojeg Ugovora proizlazi da su stranke Ugovora konstatirale da su upoznate sa činjenicom da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama (broj Z-18872/2015) upisana zabilježba spora koja se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu između Grada Z. kao tužitelja i društva S. d.o.o. kao tuženika, da kupac prihvaća sve konsekvence koje mogu proizaći iz tog spora (…) te da je tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji za predmetnu nekretninu postupao nesavjesno (…).
3.2. Stoga, pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
4. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Pri tome, valja reći da je odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-861/2017 od 12. rujna 2017., na koju se podnositelj prijedloga poziva, ukinuta odlukom revizijskog suda broj Rev-x 90/2018-3 od 30. listopada 2018. povodom revizije ovdje tužitelja protiv pravnih prednika ovdje tuženika (…) u kojoj je izneseno shvaćanje da za nekretninu koja je 1. siječnja 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo u zemljišnim knjigama (…) ne uživa zaštita povjerenja u zemljišne knjige (…).
5. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
