REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3144/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F., OIB … , iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. M.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 380/2022-2 od 26. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4456/16-63 od 12. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Osijeku poslovni broj Gž 380/2022-2 od 26. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4456/16-63 od 12. siječnja 2022.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„(i) Predstavlja li djelomični neuspjeh tužitelja u sporu u pogledu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, razmjerni uspjeh tuženika u sporu, a koji je potrebno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka u smislu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku? odnosno
Je li sukladno čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u slučaju kada su mu nižestupanjski sudovi dosudili isplatu iznosa od 39.886,78 kuna, dok je u tužbi kondemnatorni dio tužbenog zahtjev glasio na isplatu iznosa u visini od 54.485,03 kuna? odnosno
Smatra li se u smislu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku da tužitelj nije uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva kada isti nije uspio u 26,79% kondemnatornog dijela svojega tužbenog zahtjeva?
(ii) Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove? odnosno
Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva? odnosno
Je li tužitelj sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva kada je tijekom postupka smanjio iznos koji potražuje u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, a tuženik pristao na smanjenje tužbenog zahtjeva te u odnosu na smanjeni dio zatražio razmjerni parnični trošak?
(iii) Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga Potrošač“), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g. radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(iv) Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g. a tužena banka istaknula prigovor zastare, u svijetlu primjene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. g te smisla odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) (ranije čl.371. Zakona o obveznim odnosima)?
(v.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(vi) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom, u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po kamatnoj stopi u skladu s objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U prvom i drugom pitanju predlagatelj osporava odluka o parničnom trošku u konkretnom predmetu, odnosno primjenu odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a. Postavljenim pitanjima izražava nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Osporena presuda je u odnosu na preostala postavljena pitanja (treće, četvrto, peto i šesto) utemeljena na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženoj u odlukama Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga treće, četvrto, peto i šesto pitanje iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obzirom kako su formulirana i situaciju u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna praksa.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
