Poslovni broj: 10 Gž-643/2022-3

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) V. V. iz Z., OIB: ..., 2) N. O. iz S. B., OIB: ... i 3) M. H. iz O., OIB: ..., zastupanih po punomoćniku Z. S., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu A. M. & N. M. u Z., radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) V. V., 2) N. O. i 3) M. H. protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-510/2020 od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika pod 1) V. V., 2) N. O. i 3) M. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-510/2020 od 21. travnja 2022.

 

                                                                      Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Utvrđuje se da je pravovaljana usmena oporuka ostavitelja, sada pok. M. B. iz O., (ulica ...) sastavljena dana 25. kolovoza 2020., pred svjedocima B. K. i B. M., kojom je za nasljednika određen tužitelj P. V. (OIB: ...) iz O., (ulica...).

 

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.975,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

2.              Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici pod 1) V. V., 2) N. O. i 3) M. H. (dalje tuženici) iz svih žalbenih razloga u bitnom navodeći da pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje kako pok. M. B. nije mogao pisati, a da i jeste tako, ne bi postojale takve izvanredne okolnosti zbog kojih nije mogao sastaviti oporuku niti u jednom drugom valjanom obliku, pa tako i da su se ispunile pretpostavke za sastavljanje usmene oporuke. Ukazuje da je ostavitelj mogao sačiniti javnu oporuku sastaviti barem pred javnim bilježnikom koji može na lice mjesta izaći i neradnim danom, pa smatra da sama bolest nije bila takva da isti nije mogao sačiniti valjanu oporuku, a što ne potvrđuju niti provedeni dokazi u spisu, posebice što vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da iz medicinske dokumentacije i dokaza odnosno iskaza svjedoka ne može sa potrebnom vjerojatnošću utvrditi da li je pok. M. B. u trenutku sastavljanja usmene oporuke mogao ili ne pisati rukom. Predlaže žalbu uvažiti, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, a na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. istog Zakona.

 

6.              Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

 

6.1.              da je u ostavinskom postupku kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem O-850/20, iza pok. M. B., umrlog 29. kolovoza 2020., tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženika, kao zakonskih nasljednika, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke;

 

6.2.              da u ostavinskom spisu broj O-850/20 postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju između sada pok. M. B. kao primatelj uzdržavanja i P. V. kao davatelja uzdržavanja, sastavljenog 14. kolovoza 2001. kojim je primatelj uzdržavanja ostavio davatelju uzdržavanja nekretnine iz zk.ul. ... k.o. O., u odnosu na koje je ostavinski postupak obustavljen;

 

6.3.              da iz zdravstvenog kartona M. B., medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. F. proizlazi da je stanje M. B. bilo teško, da od vremena prije primanja u (bolnicu...) 27. kolovoza 2020. nema pisanog traga o početku pogoršanja bolesti, ali se od tada rapidno pogoršavalo do smrti koja je nastupila 29. kolovoza 2020. u 4,30 sati, prema otpusnom pismu uzrok smrti je sepsa;

 

6.4.              da prema medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka pok. M. B. je bolovao od akutna leukemija te mu je bila dijagnosticirana pleuropneumonija, upala pluća za vrijeme bolničkog liječenja od 17. do 19. kolovoza 2020. u (centar...) no vještak ne nalazi dovoljno čvrstih dokaza iz kojih bi mogao utvrditi da li je pok. M. B. dana 25. kolovoza 2020. bio sposoban, odnosno mogao pisati;

 

6.5.               da su svjedoci oporuke B. K. i B. M. dana 28. kolovoza 2020., sastavili svoje izjave o usmenoj oporuci M. B. koju je on njima iznio 25. kolovoza 2020. i kojom je ovaj izjavio da svoja novčana sredstva kune i devize koje ima na računu ostavlja P. V., te su je ovjerili kod javnog bilježnika;

 

6.6.              da svjedokinja V. V. u bitnom navodi da se pokojni M. B. dana 19. kolovoza 2020. vratio iz bolnice u O. s dijagnozom akutne leukemije, da ga je 24. kolovoza 2020. u popodnevnim satima zaboljela noga, sve mu je buknulo vozili su ga u hitnu u O., a onda je otišao u N. u bolnicu na hitni prijem, doktorica je pogledala nalaze i rekla je da je M. u jako lošem i teškom stanju i da možemo očekivati najgore, vratili su ga kući nisu nudili opciju ostanka u bolnici, istog dana su još došli iz hitne i dali mu injekciju protiv bolova, tvrdi da je toga dana M. bio priseban, ali u jako lošem i teškom fizičkom stanju, a od 25. pa do smrti M. B. nije ništa mogao rukama i morali su ga hraniti, htjeli su ostati s njim u kući što je on odbio htio je biti sam;

 

6.7.              da svjedokinja M. V. u bitnom navodi da je M. B. bio stric od njenog oca, odnosno tužitelja, da su se njeni roditelji i ona brinuli za njega, ona ga je u kritično vrijeme također obilazila svakodnevno, 25. kolovoza bila je kod M. ujutro u 8 sati, tada je bio u teškom stanju i nije mogao na noge, a ni rukama nije mogao micati, nahranila ga je i dala mu je i lijekove protiv bolova, njeni roditelji su ujutro radili, ponovno ga je obišla u popodnevnim satima, negdje oko 15 sati i bila negdje do 17 ili 18 sati, tada je s njom bio tužitelj i ona ga je nahranila i dala mu lijekove jer nije mogao micati ruke, niti je mogao na noge, stalno je jaukao jer su ga boljele noge, a u glavi je bio razborit, navodi da su negdje oko 16 sati, došli su B. K. i B. M., nju je stric poslao u sobu po fascikle te je čula kada je M. B. pred B. i B. izjavio da ostavlja tužitelju sve ono što je u fasciklu, a tamo su bili devizni računi i knjižice, nakon 25. M. je bilo sve gore i gore, međutim, u glavi je bio razborit, ponavlja da se njena obitelj skrbila o M., tuženici nisu ni dolazili, navodi da se ona i B. K. zabavljaju, ali nisu u nekoj ozbiljnoj vezi, navodi da je tužitelj pozvao svjedoke B. i B., nakon što mu je M. rekao da želi izjaviti svoju posljednju volju i nakon što je zvao odvjetnika B. J. koji mu je savjetovao da pozove svjedoke, a njih je pozvao jer ih je poznavao i M., ne sjeća se koji je to bio dan u tjednu, nakon izjave o posljednjoj volji B. i B. su bili još 10-tak minuta i otišli;

 

6.8.              da svjedok B. K. u bitnom navodi da je s tužiteljem u prijateljskim odnosima, a s M. B. bio je poznanik, kritične zgode 25. kolovoza 2020. tužitelj ga je pozvao da dođe kod M. da bi bio svjedok oporuke, došao je oko 16 sati, tu su bili prisutni tužitelj, B. M. i M., M. B. je bio u teškom stanju, sjedio je i nije mogao micati rukama, a žalio se da ga sve boli, najviše noge, M. ga je prepoznao i misli da je bio razborit u glavi, odnosno sigurno je bio razborit, samo je bio slab, tužitelj rekao M. V. da donese crveni fascikl, misli da je od (banke...) bio, gdje su bili papiri od banke, štedne knjižice i drugo, nije zagledao što je unutra, no M. je tada rekao da sve što je u tom crvenom fasciklu ostavlja tužitelju, kratko je još ostao kod M. i poslije toga ga više nije ni vidio, M. živi sa svojim roditeljima, a on sa svojim ocem B. M., u vezi je sa M. ali ne živi sa njom;

 

6.9.              da svjedok B. M. u bitnom navodi da ga je 25. kolovoza 2020. negdje oko 16 sati tužitelj pozvao da dođe kod M. B. jer on želi iskazati svoju posljednju volju, s tužiteljem je inače susjed i tada su došli njegov sin i on kod B., a tamo su zatekli P. V. i M., P. je rekao M. da ponovi ono što je rekao prethodno i tada je M. B. rekao da ima na štednji kuna i deviza i da to ostavlja P. V., poslije je M. donijela fascikl i tada je B. ponovio da su tamo štedne knjižice i neko oročenje i da to ostavlja P. V., odnosno rekao je "to je tvoje" i to stoga jer je P. i njegova obitelj brinula o njemu, koliko se sjeća M. B. je sjedio na fotelji i žalio se da ga bole noge, a ne zna je li mogao micati ruke, s M. je od prije bio u dobrim odnosima, u odnos B. i M. se ne miješa, a oni su malo skupa, malo nisu, M. nije nikada živjela s njim i B. u kući;

 

6.10.              da svjedok B. Đ. u bitnom navodi da poznaje M. i B. i zna da su oni u vezi već 10 godina, žive zajedno kod B. već 10 godina, ali nije siguran, ide kod P. V., prošle godine je bio samo jednom, nikad nije bio u kući B. M., a ni ne zna osobno da B. i M. žive zajedno, jer to nije vidio, to je samo čuo od M. brata M., a on je u N. već dvije godine, pričalo se da B. i M. žive zajedno, ali ne zna točno tko je to pričao., nakon smrti B. vidio je da M. i B. kose oko njegove kuće i da se nešto zidalo, M. pet – šest dana prije smrti nije vidio;

 

6.11.              da tužitelj P. V. u bitnom navodi da je s pokojnim M. B. imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji ugovor je sklopljen prije 20-ak godina, M. mu je bio daljnji rođak, odnosno daljnji stric, živio je u svojoj kući, a oni su brinuli o njemu, 24. kolovoza  je M. bio u bolnici u N., sutradan 25. kolovoza 2020. stanje mu se pogoršalo kad se vratio s posla M. mu je rekao da mu želi ostaviti i pokretnu imovinu, odnosno oročeni novac i rekao mu je da donese fascikl gdje su bili ti ugovori, pitao ga je da li može potpisati, a on mu je rekao da ne može ništa potpisati pa je zvao odvjetnika koji ga je savjetovao da sačini usmenu oporuku pa su to i napravili pa je M. pred svjedocima ponovio da oročene novce ostavlja njemu, jer brine o njemu, tuženici s njim nisu bili u nikakvim odnosima nisu dolazili kod njega u zadnjih 30 ili 35 godina, nakon toga 26. kolovoza mu se stanje ponovno pogoršalo i tada su zvali hitnu pomoć i on je otišao u bolnicu u N. gdje je umro 29. kolovoza 2020. u jutarnjim satima, koliko zna M. i B. su u poslovnom odnosu, znaju se od mladosti, ne zna točno jesu li se zabavljali, ali ne žive niti su ikad živjeli zajedno;

 

6.12.              da tužena N. O. u bitnom navodi da joj je pokojni M. B. bio ujak, odnosno brat od njene pokojne majke, koja je bila u zavadi s M., odnosno M. nije htio kontaktirati s njenom majkom, pa tako onda ni ona s njim nije kontaktirala, nije kod njega u kući nikad bila, nije ga zvala telefonski, niti mu slala čestitke niti pismena, ali kad bi se vidjeli pozdravili bi se, ne zna u kakvom je stanju bio prije smrti, navodi da je pok. M. B. živio dugo u inozemstvu u N. i u A., bio je i L.s., negdje 80-ih godina prošlog stoljeća iznenada je došao kod njene majke dok je ona još živjela u O. i bio je tamo negdje oko 3 mjeseca, a onda mu je njena mati rekla neka ide jer ima kuću od svoje bake, što je on učinio te se naljutio na njenu majku, te s njima više nije kontaktirao, nema nikakva neposredna saznanja o odnosu M. V. i B. K., sve što zna čula je od drugih, a najviše od svog brata M. H.;

 

6.13.              da tuženik M. H. u bitnom navodi da mu je pokojni M. B. bio ujak, znao ga je vidjeti u O. i popričati s njim znao mu je platiti pivo i odvezao ga nekad no nikad nije bio kod njega u kući, ne zna u kakvom je stanju pokojni M. bio prije smrti, zadnji puta ga je vidio negdje dvije godine prije smrti, bio je samo na sahrani, dolazi kod B. M., dovezi mu drva, a nešto i pomogne, M. živi kod tamo, ne zna točno s kim ona živi, valjda s B., ne zna koliko dugo, nakon smrti M. B. njegovu kuću su M. i B. uređivali, on im je pomagao kad su radili kupatilo i još neke građevinske radove, P. V. nije vidio tada tamo, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaze svjedoka V. V., M. V., B. K., B. M. i tužitelja, koji su međusobno suglasni, te se podudaraju i sa medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka, utvrđuje da je kod oporučitelja M. B., naglo nastupilo pogoršanje njegove bolesti zbog čega nije mogao pisati zbog fizičke slabosti, a na što ukazuje i činjenica da je oporučitelj preminuo u bolnici 29. kolovoza 2020., pa primjenjujući odredbe članka 37. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje ZN), prvostupanjski sud zaključuje da su se ispunile pretpostavke izvanredne situacije za sastavljanje usmene oporuke, a prihvaćajući iskaze svjedoka oporuke, koji su suglasni sa sastavljenim i po javnom bilježniku ovjerenim pismenim izjavama usmene oporuke, kao i iskazima svjedoka M. V. i tužitelja, koji su bili prisutni prilikom sačinjavanja ove oporuke, primjenjujući odredbe članka 36., članka 37. stavak 2., članka 38. članka 39. i članka 40. ZN, zaključuje da je usmena oporuka dana pred svjedocima B. K. i B. M. valjana, da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na nepodobnost svjedoka oporuke, kao niti na ništetnost iste, kao i da su svjedoci oporuke pravodobno i pravilno izvršili svoju dužnost polaganja sadržaja usmene oporuke javnom bilježniku, pa prvostupanjski sud zaključuje da je usmena oporuka sada pok. M. B. pravovaljana pa tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovanim, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12.,103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje: Tarifa).

 

7.               Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.              Po stavu ovog suda nisu prihvatljive žalbene tvrdnje da bi pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako su u konkretnom slučaju postojale izvanredne okolnosti koje opravdavaju sačinjenje usmene oporuke, odnosno da sada pok. ostavitelj nije mogao sačiniti neku drugu oporuku.

 

9.              Naime, izvanredna okolnost ne mora biti uvjetovana i izazvana samo elementarnim nepogodama ili situacijama u kojima je ostavitelj doveden zbog djelovanja prirodnih sila ili drugih osoba (poplave, potresi, rat, prometne nezgode i sl.) već to može biti i stanjem same osobe ostavitelja, kao što je to u konkretnom slučaju, uslijed teške progresivne bolesti koja je do smrtnog ishoda dovela u samo 5 dana od konstatiranja tog teškog zdravstvenog stanja, a u kojem periodu je zdravstveno i fizičko stanje ostavitelja, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka, a što potvrđuju i saslušani svjedoci, te pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, drastično svakodnevno padalo, tako da je isti fizički oslabio u tolikoj mjeri da je usmena oporuka bila oportuna i očigledno jedino moguća, što potvrđuje i činjenica da je isti nakon njenog sastavljanja, za samo tri i pol dana, preminuo u bolnici.

 

10.              Tuženici u žalbi negiraju ovakvu bolest i stanje ostavitelja u vrijeme sastavljanja usmene oporuke smatrajući kako je isti mogao svoju posljednju volju iskazati i na neki drugi zakonom propisan način, posebice navodeći oblik javne oporuke pred sudom ili javnim bilježnikom koji ureduje i izvan javnobilježničkog ureda, no međutim u tom pravcu treba reći da je općepoznata stvar da od pokretanja postupka sastavljanja javne oporuke pred sudom, pa do sastavljanja javne oporuke prema članku 32. ZN, traje više dana, svakako više od tri dana, a nije niti realno za očekivati da i javni bilježnik, posebice ako mu je sjedište u drugom mjestu, može interventno za dan ili dva provesti postupak uzimanja javne oporuke, sve da su i pokušali pokrenuti takav postupak, stav je ovog suda da to vjerojatno ne bi realizirali, pa je stoga opravdano bilo reagirati odmah i oporuku sačiniti kao usmenu, a što potvrđuje i činjenica da je doista oporučitelj vrlo kratko vrijeme nakon iskazivanja svoje posljednje volje hitno odvezen u bolnicu gdje je i preminuo.

 

11.              Dakle, suprotno žalbenim navodima i po stavu ovog suda, situacija progresivne nagle bolesti, kao i situacija brzine pogoršanja zdravstvenog i fizičkog stanja ostavitelja M. B. čini izvanrednu situaciju koja opravdava očitovanje posljednje volje ostavitelja usmenom oporukom.

 

12.              Tuženici u žalbi problematiziraju utvrđenje vještaka da se iz dokaza i dokumentacije u spisu ne može sa sigurnošću utvrditi da li je ili ne oporučitelj u vrijeme sastavljanja usmene oporuke mogao pisati, kao i činjenicu da na te okolnosti vještačenje nije bilo niti predloženo, no ovdje treba reći da, iako doista u tužbi niti do zaključenja pripremnog ročišta na te okolnosti nije predlagano vještačenje, niti je takav nalog dat vještaku, to utvrđenje odnosno mišljenje vještaka nije niti bilo odlučno u donošenju pobijane presude, jer je postojanje izvanrednih okolnosti, kako je naprijed obrazloženo, utvrđeno iz iskaza svjedoka, te medicinske dokumentacije te vremenu smrti, odnosno nespornim okolnostima bitnim za utvrđenje okolnosti hitnosti i izvanredne okolnosti.

 

13.              Tuženici u žalbi problematiziraju navodnu izvanbračnu zajednicu između M. V., kćerke tužitelja i B. K., jednog od svjedoka oporuke, tvrdeći da su isti u vrijeme sastavljanja usmene oporuke bili u izvanbračnoj zajednici pa da takva oporuka nije valjana.

 

14.              Odredbom članka 38. ZN je propisano da svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati.

 

15.              Odredbom članka 40. ZN je propisano da su ništave odredbe usmene oporuke kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njezinom sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim prednicima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

 

16.              Jednako tako je odredbom članka 36. ZN propisano da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinom sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim prednicima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

 

17.              Dakle, u konkretnom slučaju oporučitelj M. B. je predmetnom usmenom oporukom svojom pokretnom imovinom (novčanim sredstvima) raspolagao u korist ovdje tužitelja, a svjedoci predmetne oporuke su bili B. K. i B. M., koji nisu u nikakvom krvnom srodstvu sa nasljednikom, a niti u tazbinskom, pa se dakle u odnosu na ove svjedoke ne odnose odredbe eventualne ništetnosti iz članka 36. ili članka 40. ZN, pa sve i da jeste, a to ne proizlazi iz sadržaja spisa, da bi kći tužitelja M. V. bila u nekakvoj ljubavnoj vezi sa svjedokom oporuke B. K., jer takav odnos ne utječe na valjanost usmene oporuke.

 

18.              No u svakom slučaju treba reći da, suprotno žalbenim tvrdnjama, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi M. V. i B. K. bili u izvanbračnoj zajednici barem tri godine, a koja bi tada bila izjednačena sa bračnom zajednicom, jer iskazi svjedoka i tuženika nisu, kako to valjano utvrđuje i prvostupanjski sud, uvjerljivi niti su saznanja o tome dana iz vlastitih opažanja, već nekih „priča“ iz sela i drugih osoba, bez navoda točnog imena i prezimena, pa niti konkretno vremena i načina zajedničkog života, a činjenica da se isti poznaju, pa i ako se povremeno nalaze ili posluju ne potvrđuje da je među njima zasnovana izvanbračna zajednica.

 

19.              Dakle, neosnovano se u žalbi tvrdi da bi predmetna oporuka bila nevaljana iz razloga što bi svjedoci oporuke B. K. i B. M. bili nepodobni svjedoci oporuke.

 

20.              Zaključno treba reći da i ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav i zaključak prvostupanjskog suda da pretpostavka za valjanost usmene oporuke jest postojanje ostaviteljeve svijesti i volje da se oporučuje, a što je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka, pa i samog tužitelja, te je logično i uvjerljivo da oporučitelj i svoju preostalu pokretnu imovinu ostavi tužitelju koji brine o njemu i sa kojim je imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a da tuženima kao zakonskim nasljednicima ništa ne ostavi, uzimajući u obzir okolnost da isti o njemu nisu marili i s kojima nije imao gotovo nikakve odnose niti kontakte za vrijeme svoga života.

 

21.              Tuženici žalbom pobijaju i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka iako isti ne konkretiziraju koje troškove i iz kojega razloga pobijaju, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, kada je troškove postupka dosudio tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da je istom dosudio trošak suprotno odredbi članka 155. ZPP ili u visini suprotno odredbama Tarife.

 

22.              S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda odnosno presuditi kao u presudi.

 

U Zadru 6. veljače 2024.

 

 

                            Predsjednica vijeća

 

                            Katija Hrabrov, v.r.