Poslovni broj: Usž-2459/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. G. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2764/22-5 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2764/22-5 od 30. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-141- 06/22-01/03204575183, urbroj: 341-99-05/3-22-3656 od 29. srpnja 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa:
UP/I 141-06/22-01/03204575183, urbroj: 341-25-05/3-22-65087 od 17. svibnja 2022, te je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% (točka I. izreke) i odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka II. izreke).
3. Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj izražava nezadovoljstvo odlukom prvostupanjskog suda te u osnovi smatra da bi joj s obzirom da se radi o teškom tjelesnom oštećenju od 100%, koje u znatnoj mjeri otežava normalnu aktivnost organizma, trebalo priznati pravo na naknadu. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., i 110/21 – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev, odnosno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitom.
8. Odredbom članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.). Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postotci tih oštećenja na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).
9. U vrijeme rješavanja o predmetnoj upravnoj stvari na snazi je Uredba o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" 67/17., 56/18. i 16/22.), koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.
10. Rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju nadležnog tijela Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Z. od 27. srpnja 2022. U obrazloženju nalaza Vijeće je navelo da kod žaliteljice postoji tjelesno oštećenje od 100% (veliko smanjenje vida na oba oka) prema Poglavlju II B točki 7. Liste, koja je sastavni dio naprijed navedene Uredbe, a koje je uzrokovano bolešću.
11. Ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su činjenice relevantne s medicinskog stajališta u odnosu na uzrok tjelesnog oštećenja u potpunosti i pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, a njegovu pravilnost ne dovode u sumnju prigovori žaliteljice koja niti ne osporava ocjenu da je tjelesno oštećenje nastalo zbog bolesti, već u osnovi smatra da joj neovisno o utvrđenom uzroku tjelesnog oštećenja treba priznati pravo na naknadu.
12. Prema jasnom izričaju naprijed citirane odredbe članka 61. stavka 2. ZOMO-a naknada za tjelesno oštećenje se priznaje samo ukoliko je takvo oštećenje utvrđeno radi ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a što kod žaliteljice nije slučaj.
13. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.
