1                Poslovni broj: 19 Gž -1235/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D. S. OIB: … i 2) mlt. A. S., OIB: …, zastupane po ocu i zakonskom zastupniku D. S., oboje iz iz M. D., …, zastupani po punomoćniku B. G., odvjetniku iz O. u. B. G., K. B., M. M. iz R., …, protiv tuženika A. o. d.d., P. R., OIB: …, …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici N. M. S., odvjetnici iz O. d. G. i p. iz R., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-305/2020-28 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se djelomično žalba tuženika A. o. d.d., P. R., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-305/2020-28 od 22. ožujka 2022. u toč. I., izreke u dijelu preko iznosa od 12.490,00 kn i u toč. II. izreke preko iznosa od 10.090,00 kn te u toč. V. izreke.

 

II Uvažava se žalba tužitelja pod 1) D. S. i 2) A. S., preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-305/2020-28 od 22. ožujka 2022. u toč. IV. izreke (odluci o troškovima postupka koja se smatra rješenjem po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku) i sudi:

 

III Nalaže se tuženiku A. o. d.d., P. R. naknaditi tužitelju pod 1) D. S. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 699,02 EUR (5.266,80 kn), a tužiteljici pod 2) A. S. trošak u iznosu od 1.165,04 EUR (8.778,00 kn), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da prvotužitelju D. S. isplati iznos od 15.450,00 kn (petnaesttisućačetristopedesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 23. svibnja 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da drugotužiteljici A. S. isplati iznos od 16.450,00 kn (šesnaesttisućačetristopedesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 23. svibnja 2020., sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosvnovan preostali dio tužbenog zahtjeva prvotužitelja D. S. za isplatu do zahtjevanog iznosa od 25.650,00 kn te preostali dio tužbenog zahtjeva drugotužiteljice mlt. A. S. do zahtijevanog iznosa do 16.850,00 kn te preostali dio zahtjeva prvo i drugo tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate.

IV. Nalaže se prvotužitelju D. S. i drugotužiteljici A. S. da tuženiku A. o. d.d. nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.278,75 kn, s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od presuđenja 22. ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

2. Protiv citirane presude u odnosu na troškove postupka u toč. IV. izreke žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2) (dalje: tužitelji) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je u pobijanoj presudi došlo do nedostataka nastalog zbog neusklađenosti matematičkog obračuna uspjeha tužitelja u odnosu na uspjeh tuženika, obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojeg su postavili i usvojeni tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Kako je bila sporna samo visina njihova zahtjeva prvostupanjski je sud ispravno u obračun morao uračunati zbroj konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u visini od ukupno 42.500,00 kn i konačno dosuđeni iznos za oboje tužitelja u visini od 31.900,00 kn, što daje uspjeh oba tužitelja u visini od 75,1%, a ne kako to pogrešno matematički izračunava prvostupanjski sud od 40,2%. U većoj su mjeri uspjeli u sporu i od njihovog se uspjeha oduzima postotak one stranke, ovdje tuženika koji je u manjoj mjeri uspio, kada se tako oduzme dobiveni postotak uspjeha u sporu dolazi se do uspjeha tužitelja od 50,2%, a ne 18,6%,  kako to utvrđuje prvostupanjski sud. Predlažu da se njihova žalba uvaži i pobijana presuda u toč. IV. izreke preinači u pogledu troškova parničnog postupka.

3. Protiv citirane presude u toč. I., II. i V. izreke žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga i to preko iznosa od 12.490,00 kn (za iznos od 2.960,00 kn) te preko iznosa od 10.090,00 kn (za iznos od 6.360,00 kn), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da pobijana presuda nije zakonita i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini dosuđene naknade neimovinske štete. Isto je tako pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini dosuđene naknade za tuđu pomoć, odnosno cijenu sata. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 23. svibnja 2020. te početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 23. svibnja 2020. (za tuđu pomoć, troškove lijekova i prijevoza te uništene stvari). Tužiteljima je dosuđena naknada u iznosu koji premašuje iznose naknade koji su dosadašnjom sudskom praksom dosuđivani za istu težinu povrede i stupanj trajnih posljedica u istim pravnim i činjeničnim predmetima. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prilikom utvrđivanja visine naknade po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova i straha, s obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Utvrđenom naknadom cjelokupne neimovinske štete tužitelju pod 1) u iznosu od 26.000,00 kn, bez umanjenja već isplaćenog iznosa od 14.000,00 kn te tužiteljici pod 2) u iznosu od 35.000,00 kn, bez umanjenja i sporno isplaćenog iznosa od 24.900,00 kn, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo i dosudio im previsoku naknadu neimovinske štete. Pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je utvrditi visinu pravične naknade s naslova neimovinske štete tužitelju pod 1) u iznosu od 24.000,00 kn, bez umanjenja za nesporno isplaćeni iznos od 14.000,00 kn a tužiteljici pod 2) u iznosu od 30.000,00 kn (bez umanjenja za nesporno isplaćeni iznos od 24.900,00 kn). U pogledu dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu pobijana je presuda također nezakonita, jer sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje i dosuđuje tužitelju pod 1) na ime naknade za nestručnu tuđu pomoć iznos od 3.600,00 kn a tužiteljici pod 2) iznos od 5.100,00 kn, polazeći od pogrešnog utvrđenja da cijena sata nestručne tuđe pomoći iznosi 30,00 kn, jer se sukladno važećoj sudskoj praksi cijena jednog sata tuđe pomoći i njege uobičajeno utvrđuje u iznosu od 20,00 do 25,00 kn. U konkretnome je trebalo utvrditi visinu od 22,00 kn, po satu, što predstavlja visinu koja se uobičajeno plaća za pružanje nestručne pomoći. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo kada je tužiteljima dosudio zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete dosuđene na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje od 23. svibnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Neimovinska šteta ne nastaje danom štetnog događaja već završetkom liječenja i stabiliziranjem zdravstvenog stanja i tada se može utvrditi visina i opseg štete, s tim da naknada neimovinske štete dospijeva tek nakon 60 dana od primitka dokumentacije, odnosno tek u sudskom postupku nakon što se medicinskim vještačenjem konačno utvrde sve posljedice štetne radnje i opseg štete. U predmetnoj pravnoj stvari visina neimovinske štete konačno je utvrđena tek u odluci prvostupanjskog suda, pa je tek tada i dospjela. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio i materijalno pravo prilikom odlučivanja o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete i to za tuđu pomoć, naknade za troškove odlazaka na liječničke preglede, troškove lijekova i naknade za uništene stvari koje je dosudio tužiteljima također od 23. svibnja 2020., dakle prije dana presuđenja. Radi se o nerepariranoj nenovčanoj šteti čija je visina utvrđena tek presudom suda, slijedom čega je sud prvog stupnja zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos naknade za te vidove štete mogao dosuditi jedino od dana presuđenja. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužitelje sa zatraženim i dosuđenim zateznim kamatama na dosuđene iznose imovinske štete s osnova tuđe pomoći, troškova lijekova i prijevoza, te za uništene stvari za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude, odnosno odbiti njihov zahtjev za zatraženim i dosuđenim zateznim kamatama za period od 23. svibnja 2020. do dana presuđenja 22. ožujka 2022. Prigovara odluci o parničnim troškovima u toč. V. izreke. Smatra odluku o parničnim troškovima pogrešnom te predlaže da sud obveže tužitelje da mu nadoknade i daljnje parnične troškove pored onih dosuđenih u toč. IV. izreke, u iznosu od 1.278,75 kn.    

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) D. S. i 2) A. S. (dalje: tužitelji) radi isplate naknade neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi od 5. rujna 2019., koju je naknadu tužitelj pod 1) zatražio u iznosu od 25.650,00 kn a tužiteljica pod 2) u iznosu od 16.850,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2020. pa do isplate (l.s. 182).

 

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja pred sudom prvog stupnja:

 

              - da je dana 5. rujna 2019. u mjestu N. na O. L. došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj pod 1) stradao kao vozač motocikla reg. oznake …, a tužiteljica pod 2) kao putnica na motociklu,

 

              - da je predmetnu prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom marke  D. S. reg. oznake …, slijedom čega u postupku nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja te njegova odgovornost za prouzročenu štetu tužiteljima,

 

              - da je u prometnoj nezgodi tužitelj pod 1) D. S. zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu multiple ekskoracije lijeve podlaktice i potkoljenice, prijelom dva lijeva rebra i lijevog stopala, dok je tužiteljica pod 2) također zadobila tešku tjelesnu povredu u vidu otvorene rane lijeve potkoljenice i potres mozga,

 

              - da je, sukladno nalazu vještaka prof. dr. sc. N. B.., dr. med., tužitelj pod 1) bol jakog intenziteta trpio tri dana, srednjeg 20 dana, a potom bolove slabijeg intenziteta 30 dana, sve kod pomicanja tijela i noge; trpio je primarni strah desetak minuta povezan s prometnom nezgodom, a potom i sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenje. Sekundarni strah jakog intenziteta kod njega je trajao jedan dan, srednjeg do dvadeset dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta oko četiri tjedana. Ozljede koje je zadobio (više prijeloma u lijevom stopalu i brojne oguljotine po tijelu te prijelom dva lijeva rebra - treće i sedmo) kod tužitelja pod 1) prouzročili su umanjenje njegove životne aktivnosti od 5%. Nastupilo je naruženje lakog stupnja u vidu ožiljaka na ekstremitetima. Tužitelju pod 1) je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to dvadeset dana po tri sata na dan i trideset dana po dva sata na dan,

 

              - da je tužiteljica pod 2) A. S. nakon štetnog događaja trpjela boli jakog intenziteta dva dana, srednjeg tijekom 14 dana, a bolove slabijeg intenziteta još trideset dana, sve kod pomicanja i opterećenja lijeve noge. Pretrpjela je primarni strah od deset minuta, a potom sekundarni u vidu brige za ozdravljenjem i to jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, a potom i sekundarni strah slabijeg intenziteta od četrdesetpet dana prilikom odlaska na kontrole, previjanja i stavljanja šavova. Tužiteljici pod 2) je smanjena životna aktivnost od 7% (zbog ozljede lijeve noge 5% i potresa mozga 2%). Naruženje u vidu ožiljaka od operacijskog zahvata lijeve potkoljenice je naruženje lakog stupnja. Tužiteljica pod 2) je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom i to u vremenskom periodu od dvadeset dana po četiri sata na dan i četrdesetpet dana po dva sata na dan,

 

              - da je liječenje tužitelja pod 1) završeno 27. studenog 2019.

 

              - da je tuženik tužitelju pod 1) na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uplatio iznos od 14.000,00 kn; na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.600,00 kn te na ime uništenih stvari iznos od 750,00 kn, odnosno sveukupno 16.350,00 kn i to dana 21. srpnja 2020. i

 

              - da je tuženik tužiteljici pod 2) 21. srpnja 2020. na ime neimovinske štete uplatio iznos od 24.900,00 kn, a na ime imovinske štete, uništenih stvari, iznos od 750,00 kn.

 

8. Prvostupanjski je sud zaključio da utvrđena težina povreda iz nalaza vještaka i druge okolnosti slučaja (tijek liječenja te utvrđene trajne posljedice) opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju pod 1) zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i tužiteljici pod 2), slijedom čega je obvezao tuženika da tužitelju pod 1) D. S. isplati iznos od 15.450,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2020. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) pa do isplate. Isto je tako zaključio da utvrđena težina povreda tužiteljice pod 2) opravdava dosuđenje pravične novčane naknade od 16.450,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2020. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku), pa do isplate.

 

9. Što se tiče visine naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da primjerena pravična novčana naknada tužitelju pod 1) predstavlja upravo dosuđeni novčani iznos, vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 29. studenog 2002. izmijenjenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojima se iznosi utvrđeni Orijentacijskim kriterijima iz 2002. povećavaju za 50%  na obvezne  odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

 

10. Odredbom čl. 19.st.1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

 

11. Prema odredbi čl. 1100. st.1.ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. istog čl. ZOO).

 

12. Nije sporno u predmetnoj pravnoj stvari da se radi o potraživanju naknade štete oboje tužitelja temeljem police obveznog osiguranja u prometu, slijedom čega se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO.

 

13. Odredbom čl. 11. st. 1. ZOOP odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz čl. 2. st. 1. istog Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

 

14. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP određeno je da za štete nastale u prometu, a u slučaju neizvršenja obveze isplate iz čl. 12. st. 1. ZOOP, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske takvo je pravno shvaćanje izrazio u nizu svojih odluka: broj Rev-747/17 od 27. lipnja 2019., Rev-2767/18 od 30. lipnja 2020., Rev-1156/2022-2 od 17. studenog 2022.

 

16. Neimovinska šteta je nastala već samom povredom prava osobnosti, a navedene daljnje posljedice kao što su fizičke boli, strah, naruženost, smanjenje životne aktivnosti mjerila su težine povrede prava osobnosti u svakom konkretnom slučaju.

 

17. Počinje li teći zakonska zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i nastaje li obveza tuženika na plaćanje kamate u trenutku predaje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, u slučaju kada se oštećena osoba obratila osiguravajućem društvu u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnove i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili pak, tek donošenjem prvostupanjske odluke, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na tako postavljeno pitanje odgovorio u svojoj revizijskoj odluci broj Revx-747/2017-2 od 27. lipnja 2019. na način da je shvaćanje tog suda da se na tijek zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete također treba primijeniti ZOOP te da oštećeniku pripada i pravo na zateznu kamatu u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

18. Ovdje je za kazati i to da je, suprotno žalbenim prigovorima tuženika na visinu cijene sata tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi cijena jednog sata tuđe pomoći i njege koju pruža nestručna osoba bio iznos ne manji od 30,00 kn. Iako se tuženik u svom žalbenom prigovoru da se visina naknade za pružanje tuđe pomoći nestručne osobe trebala utvrditi u visini od 22,00 kn po satu, pri čemu se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske te odluku Županijskog suda u Zagrebu riječ je o odlukama iz 2005. odnosno 2011., koje odluke su donesene prije gotovo dva desetljeća, odnosno prije 13 godina, pa je svakako ta naknada viša od one na koju tuženik ukazuje i nije manja od utvrđene u visini od 30 kn, po satu pružene pomoći i njege.     

 

19. Slijedom toga, prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete dosuđene na ime povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a isto tako i naknada dosuđene imovinske štete.

 

20. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kada je obvezao tužitelje da tuženiku naknade troškove predmetnog  postupka.

 

21. Tužiteljima je na ime parničnih troškova trebalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), podnesaka od 16. prosinca 2020. i 19. srpnja 2021. sukladno Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, podnesaka od 10. rujna 2020. i 10. rujna 2021. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima od 25. veljače 2021., 3. svibnja 2021., 5. listopada 2021. i 15. prosinca 2021., što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), povećanje stavke za 10%, s obzirom na zastupanje dvije osobe (Tbr. 36. toč. 1. Tarife) te porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife) uz plaćenu sudsku pristojbu na tužbu od 400,00 kn te plaćeni predujam za medicinsko vještačenje čini sveukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 17.556,25 kn.  

 

22. Tužitelj pod 1) je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu 25.650,00 kn, a uspio s iznosom od 15.450,00 kn. S osnovom svog zahtjeva je uspio 100%, a visinom 60%, odnosno uspjeh tužitelja pod 1) u sporu je 80%, dok je tuženikov uspjeh glede zahtjeva tužitelja pod 1), 20%. Obračunom postotaka njihova uspjeha dolazi se do iznosa od 60% uspjeha tužitelja pod 1) u sporu.

 

23. Tužiteljica pod 2) je zatražila isplatu iznosa od 16.850,00 kn, a uspjela s iznosom od 16.450,00 kn. S osnovom zahtjeva njezin je uspjeh 100%, a visinom 98,50%, dakle ona je gotovo u cijelosti uspjela u sporu. Slijedom toga, tužitelju pod 1), sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP, tuženik je dužan platiti parnični trošak u iznosu od 5.266,80 kn (s obzirom da na njega otpada polovica parničnih troškova) odnosno 60% iznosa od 8.778,00 kn, a tužiteljici pod 2) iznos od 8.778,00 kn, s obzirom da je njezin neuspjeh u parnici tek neznatan.

 

24. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i djelomično potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. I., II. i V. izreke.

 

25. Isto je tako trebalo po čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja, djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. IV. izreke (odluci o troškovima postupka) i odlučiti kao u izreci u toč. III presude ovog drugostupanjskog suda.  

 

26. U nepobijanom dijelu u toč. III. izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.       

 

U Zadru, 6. veljače 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.