REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 130/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB 38922958547, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7560/2017-2 od 20. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2334/2016 od 16. studenoga 2017., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7560/2017-2 od 20. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2334/2016 od 16. studenoga 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.960,96 Eur/75.050,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke te je rješenjem o troškovima postupka, sadržanim u toč. II. izreke, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 72,99 Eur/550,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a radi se o sljedećem pitanju:

„Ima li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osnovano pravo potraživati od Hrvatskog ureda za osiguranje naknadu štete koja mu je nastala isplatom troškova liječenja osiguranika zdravstvenim ustanovama, a za ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi koju je prouzročio vozač neregistriranog vozila?“

3. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3112/2012 od 4. veljače 2016. i Pž-10563/2013 od 4. listopada 2018. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti obje nižestupanjske odluke te predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno postupanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U revizijskom stadiju postupka sporno je može li tužitelj osnovano potraživati od tuženika iznose koje je isplatio zdravstvenim ustanovama na ime liječenja svog osiguranika, pri čemu tuženik osporava pasivnu legitimaciju smatrajući da je njegova odgovornost isključena prema čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine”, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

8. Na temelju utvrđenja da se 25. srpnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja Nikola Plantaš, kada je tijekom vožnje na improviziranoj platformi traktora pao s platforme na asfaltni kolnik, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede, a tu je nezgodu uzrokovao Vladimir Štetner koji je upravljao tim traktorom s improviziranom platformom bez registarskih oznaka (s time da traktor nije bio niti osiguran) i koji je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj K- 30/14 od 7. srpnja 2014. proglašen krivim zbog te nezgode, a povodom čega je tužitelj troškove liječenja Nikole Plantaša isplatio zdravstvenoj ustanovi u kojoj se Nikola Plantaš liječio, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, primjenom odredbe čl. 44. st. 5. ZOOP.

9. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskoga suda, obrazlažući da je odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP izričito propisano tko je isključen od prava da od tuženika zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od neosiguranih vozila pa, neovisno o tome što tužitelj nije ni na koji način neposredno oštećenom isplatio štetu niti dio štete, već je troškove liječenja isplatio zdravstvenoj ustanovi on, prema navedenoj zakonskoj odredbi, nema pravo na naknadu isplaćenog iznosa na ime liječenja svog osiguranika. Pritom drugostupanjski sud dodaje da su, upravo zbog toga što se u navedenoj zakonskoj odredbi gramatička oznaka zareza (,) nalazi iza riječi „sa subrogacijskim potraživanjima”, na taj način jasno odvojene osobe koje nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda po osnovi potraživanja na ime subrogacije i (fizičkih ili pravnih) osoba koje su neposredno oštećenoj osobi naknadili štetu ili dio štete koja je nanesena uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu iznosa kojeg je isplatio zdravstvenoj ustanovi na ime liječenja svog osiguranika budući da se radi o potraživanju s osnove subrogacije. Ujedno, a budući da tužitelj nije društvo za osiguranje, drugostupanjski sud smatra da se na njega ne primjenjuje niti iznimka iz st. 6. čl. 44. ZOOP, prema kojoj, iznimno od odredbe st. 5. tog čl. društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi nadoknadilo štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva po osnovi obveznih osiguranja u prometu iz čl. 2. st. 1. ZOOP, ima pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Zaključno, drugostupanjski sud smatra da, budući da niti prema odredbama čl. 135. do 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, broj 80/13 i 157/13), važećeg i u vrijeme prometne nezgode i u vrijeme tužiteljeve isplate troškova liječenja nije propisana aktivna građanskopravna legitimacija tužitelja za potraživanje naknade štete prouzročene uporabom neosiguranog vozila, već je samo čl. 141. tog Zakona propisano pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu štete prouzročene na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje i kad je šteta nastala u drugoj državi članici ili trećoj državi u skladu s odredbama Zakona o osiguranju i međunarodnih ugovora, to tužitelj niti prema tom Zakonu nije ovlašten od tuženika potraživati novčani iznos kojeg je isplatio zdravstvenoj ustanovi radi troškova liječenja ozljeda svog osiguranika zadobivenih u prometnoj nezgodi nastalih od neosiguranih prijevoznih sredstava.

10. Pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama ne može se prihvatiti kao pravilno.

11.1. Prema čl. 142. ZOZO Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna.

11.2. Prema čl. 143. ZOZO naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.

11.3. Prema odredbi čl. 44. st. 5. ZOOP zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

12. U vezi revizijskog pitanja, ovaj sud je već, u odluci poslovni broj Rev 1074/2015-2 od 30. siječnja 2019., zauzeo pravno shvaćanje, prema kojemu:

„(...) bez obzira što je šteta tužitelju nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava Zavoda i tužitelj ih je kao osiguratelj oštećenika dužan naknaditi, na strani tužitelja je došlo do štete iz razloga što se radi o troškovima koji oštećeniku, pa tako niti njegovu osiguravatelju tj. tužitelju, ne bi nastali da oštećenik nije stradao u predmetnoj prometnoj nesreći. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 25. veljače 2008. donio pravno shvaćanje prema kojem "Zakon o zdravstvenom osiguranju – ZZO/2001. („Narodne novine“ broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03) daje pravo Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje".

Odredba čl. 115. Zakona o zdravstvenom osiguranju na koju se odnosi navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske glasi:

„Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 110. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje i vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Ako je šteta nastala uporabom nepoznatog motornog vozila Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.”

Jednaka je intencija zakonodavca izražena u odredbi kasnijeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji se primjenjuje u predmetnom slučaju i to u već citiranoj odredbi čl. 126. i čl. 127.

U odgovoru na postavljeno pravno pitanje treba dakle poći od toga da je smisao i svrha odredaba čl. 126. i 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da obveže Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da zahtijeva naknadu štete nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, od Hrvatskog ureda za osiguranje, dok je odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a to pravo oduzeto zavodima za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društvima za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i drugim fizičkim i pravnim osobama koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, pa samo u tom slučaju oni nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.“

13. Imajući na umu izneseno pravno shvaćanje, a kako zbog pogrešnog pravnog pristupa da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom konkretnom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice (u pogledu visine potraživanja i dr.), nema uvjeta za preinaku presude pa je trebalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i odlučiti kao pod I. izreke, u skladu s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP, kako bi se utvrdile sve činjenice na koje je ukazano ovom revizijskom odlukom, i donijela nova, na zakonu osnovana odluka, vodeći osobito računa o utvrđenju da tužitelj nije neposredno oštećenoj osobi naknadio predmetnu štetu.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 18. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085f-e5dfe

Kontrolni broj: 01fb4-5aba7-e8bfb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.