1                            Poslovni broj:13 Gž-864/2023-2

        Poslovni broj: 13 Gž-864/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u O., …, …, protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u Z., …, radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5330/2021-16 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja M. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5330/2021-16 od 24. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja M. R., …, Z., OIB: …, na temelju Zadužnice izdane od strane javnog bilježnika S. Š. iz Z. broj OV-2627/2009 od 9. lipnja 2009., koja je zatražena od strane tuženika R. H., OIB: … dana 23. travnja 2021. godine zahtjevom za izravnu naplatu F. a., te se obustavlja izvan sudska ovrha i ukidaju se sve provedene ovršne radnje.

II Nalaže se F. a. da odmah po primitku odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, vrati sva zaprimljena sredstva po računima tužitelja M. R., …, Z., OIB: …, a na njegove račune prije provedbe zapljene.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju M. R., …, Z., OIB: … da tuženiku R. H., OIB: …, na ime parničnog troška isplati iznos od 995,40 eur1 / 7.499,84 kn u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu i naloži tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je obrazloženje presude konfuzno i u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu. Posebno sud prvog stupnja donosi zaključke koji su u suprotnosti s pravnim poslom, osnovom kojeg je pokrenuta izravna naplata i u odnosu na koji je tužitelj i prigovorio zastari. Pogrešno je ocijenjen i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja, ovdje tuženice, da pokreće postupak izravne naplate temeljem zadužnice, budući da je u ugovoru o kreditu jasno i nedvojbeno navedena banka, kao kreditor, a ne F. za razvoj i zapošljavanje. Predmetni postupak je pokrenut temeljem zadužnice, kao samostalne ovršne isprave a ne ugovora o kreditu, koji prvostupanjski sud konstantno povezuje sa zadužnicom, koja je i izdana radi namirenja tražbine V. b. d.d., čiji je pravni slijednik … b. d.d., koja je sva svoja potraživanja prema trgovačkom društvu M. R. d.d. prenijela na E. M. d.o.o., koji je stupio u pravni položaj te banke. Sud prvog stupnja uopće nije raspravio konkretne prigovore tužitelja vezano za ova ovlaštenja koja nesporno proizlaze iz završnog izvješća stečajnog upravitelja u pogledu pravnog sljedništva. Stoga, kako tuženik nije dokazao svoje ovlaštenje iz čl. 214. Ovršnog zakona, sud prvog stupnja nije imao ovlasti prigovor nedostatka aktivne legitimacije utvrditi neosnovanim, već udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Nadalje, smatra pogrešnim pravni pristup kada zaključuje da se na zadužnicu u kojoj je dužnik naveden kao jamac platac imaju primjenjivati odredbe o prekidu zastare u odnosu na radnje koje je vjerovnik poduzeo prema glavnom dužniku osnovom glavnog posla (ugovora o kreditu), za čije osiguranje je zadužnica i izdana. Da je zadužnica samostalni pravni posao proizlazi i iz činjenice da je posebnim propisom (pravilnikom) reguliran sadržaj i oblik zadužnice, te se na nju moraju primjenjivati posebni rokovi dospijeća i zastare od onog kakao je te regulirano osnovnim poslom iz kojeg je proizašla. Tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezina izdavanja, te smatra kako je suprotan stav zauzet u sudskoj praksi suprotan prirodi zadužnice kao samostalnog pravnog posla. Nadalje, tuženica niti u jednom trenutku nije obavijestila tužitelja o prijavi tražbine u stečajnom postupku pa se ni time ne može smatrati da je tom radnjom prekinula zastaru i prema tužitelju. Ukoliko se i uzme u obzir da je tražbina po zadužnici dospjela trenutkom prijave tražbine u stečajni postupak tada je vjerovnik, sukladno rokovima zastare koji se primjenjuju na tražbine zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011. imao pravo po toj zadužnici zahtijevati ispunjenje do 5. studenoga 2019., a izravna naplate pokrenuta je 23. travnja 2021. Sud prvog stupnja nikako nije imao ovlasti povezivati prekid zastare po zadužnici sa radnjama koje je ovrhovoditelj eventualno poduzimao osnovom drugih ovršnih isprava, bez obzira je li ovršeni, ovdje tužitelj, bio u ulozi jamca platca i / ili običnog jamca, jer zadužnica sama po sebi ima posebne rokove zastare.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja na temelju Zadužnice izdane od strane javnog bilježnika S. Š. iz Z. broj OV 2627/2009 od 9. lipnja 2009., koja je zatražena od strane tuženice zahtjevom za izravnu naplatu F. a. (dalje FINA), te da se obustavi izvansudska ovrha, ukinu sve provedene ovršne radnje te naloži FINA da odmah po primitku odluke vrati sva zaprimljena sredstva po računima tužitelja na njegove račune prije provedbe zapljene, a sve iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ).

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Ugovor o kreditu zaključila tvrtka M. R. d.o.o., kao korisnica kredita, sa V. d.d. V., koja je nastupala u ime i za račun H. f. z. r. i z., kao kreditora, koji F. je prestao postojati temeljem Zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za razvoj i zapošljavanje („Narodne novine“, broj 124/10), čiji pravni slijednik je tuženica. … b. d.d. V., kao pravni slijednik V. d.d. V.(u čiju korist je izdana predmetna Zadužnica sastavljena 9. lipnja 2009. s potpisom dužnika – tužitelja), izjavom o prijenosu prava iz Zadužnice od 17. studenog 2020. prenijela je svoja prava na ovdje tuženicu.

9. Slijedom navedenih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ocijenio neosnovanim istaknuti po tužitelju prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovdje tuženice za pokretanje ovršnog postupka.

10. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako početak zastare tražbine iz Zadužnice odgovara početku zastare tražbine iz Ugovora o kreditu od 9. lipnja 2009., u kojem je određeno da prva rata na naplatu dospijeva 31. ožujka 2012.. Kako je nad glavnim dužnikom iz tog ugovora otvoren stečajni postupak 5. studenog 2014., a otvaranjem tog stečajnog postupka sve obveze se smatraju dospjelim, pa prijava tražbine u stečajni postupak dovodi do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), a u smislu odredbe čl. 126. st. 3. istoga Zakona prekid zastare prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom glavnog dužnika.

10.1. Prema tome, zastara je počela teći ponovno tek okončanjem stečajnog postupka (6. listopada 2020.), pa kako tražbina iz zadužnice dospijeva kada i tražbina iz glavnog posla to do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (23. travnja 2021.) nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, sukladno čl. 225. ZOO (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2260/2017 od 14. studenog 2017.).

11. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

12. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.