Poslovni broj: Usž-3744/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. M. Kraljevina N., koju zastupa opunomoćenik H. B. odvjetnik iz S., protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-429/20- 26 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-429/20-26 od 25. travnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/I-362-02/20-02/00686, URBROJ: 443-02-03- 13-02-20-02 od 24. srpnja 2020. Osporenim rješenjem naređeno je tužiteljici uklanjanje građevine izgrađene bez izvršne, odnosno pravomoćne dozvole, ukupne površine izgrađene građevine 97,65 m[2] , visina prizemlje + kat + potkrovlje, visine vijenca 5,78m i 7,30m, osim dijela postojećeg istočnog vanjskog zida izgrađenog od kamena i dijela postojećeg južnog zida u istočnom dijelu građevine izgrađenog od 5 blokova koji je ostao nakon uklanjanja postojeće građevine na k.č.z.br. 2864 i k.č.z.br. 2865 k.o. K. Š., prema projektu uklanjanja u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja (točka 1. izreke). Također se tužiteljica kao vlasnica obvezuje pribaviti projekt uklanjanja koji mora biti izrađen od ovlaštene osobe i ovjeren od nadležnog tijela (točka 2. izreke), a nadzor nad provedbom uklanjanja građevine, odnosno njezinog dijela provodi tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite kulturnih dobara (točka 3. izreke).
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga, osobito pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te povrede pravila sudskog postupka. U žalbenim razlozima iznosi da je tuženik prilikom inspekcijskog nadzora 14. veljače 2020. utvrdio da su predmetni radovi izvedeni u skladu s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, 112/17, 34/18, 36/19. i 98/19. dalje Pravilnik), a da postupa u skladu s pozitivnim propisima potvrdio je i zapisnikom od 8. prosinca 2017. Navedena utvrđenja smatra logičnim obzirom da potvrda glavnog projekta Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u T. Klasa: UP/I-612-08/16-01/588, URBROJ: 532-04-02-16/3- 18-17 od 28. prosinca 2018. nije ukinuta niti poništena. Nedopustivo je prema njezinom mišljenju da nadležne institucije imaju različite stavove o istoj stvari. Iznosi da je prvostupanjski sud propustio predmetnu rekonstrukciju sagledati u kontekstu njezinog izvođenja u zoni konzervatorske zaštite. Upućuje na članak 3. točke 21. i 28. i članak 16. Zakona o gradnji („Narodne novine“, 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. dalje ZG) i ističe da je za ovaj specifični zahvat dobila potvrdu glavnog projekta. Budući da je rekonstrukcija izvršena po potvrđenom projektu, ostaje joj nejasno kakav se javni interes štiti nalaganjem uklanjanja izvedene rekonstrukcije. Slijedom iznesenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kn uvećano za PDV i sudske pristojbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene prigovore tužiteljice, jer su u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku. Stoga predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice čime nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Prema članku 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.
8. Naime, osporeno rješenje doneseno je u inspekcijskom postupku na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.). Tom odredbom je propisano da građevinski inspektor investitoru odnosno vlasniku građevine koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili postojeće građevine koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar naređuje uklanjanje građevine odnosno dijela građevine koja je nezakonito rekonstruirana odnosno koja se nezakonito rekonstruira, u roku koji ne može biti duži od 120 dana.
9. Za rješavanje ove upravne stvari odlučno je li za izvedene radove na predmetnoj zgradi izgrađenoj unutar zaštićene zone „B“ kulturno povijesne cjeline K. Š., valjano odobrenje za gradnju ishođena Potvrda glavnog projekta Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u T. Klasa: UP/I-612- 08/16-01/588, URBROJ: 532-04-02-16/3-18-17 od 28. prosinca 2018. ili se takvim radovima moglo pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole koju tužiteljica nije ishodila.
10. Tužiteljica ne spori da je na predmetnoj zgradi izvela radove uklanjanja postojećih nosivih vanjskih zidova (osim istočnog i dijela južnog zida), dakle da je uklonila veći dio prethodno postojeće građevine nakon čega je izvršila rekonstrukciju izgradnjom novih armiranobetonskih temelja, nosivih unutarnjih i vanjskih zidova, armiranobetonske međukatne konstrukcije, a kako to proizlazi i iz glavnog arhitektonskog projekta za rekonstrukciju TD 23/18 i glavnog projekta konstrukcije ZOP: 16/18-SM.
11. Prema članku 3. stavka 1. točke 10. ZG-a građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni, te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Rekonstrukcija građevine je prema točki 28. istog zakonskog članka, izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine. Temeljni zahtjevi za građevinu izrijekom su navedeni u članku 8. ZG-a, a odnose se, između ostalog, na njezinu mehaničku otpornost i stabilnost.
12. Člankom 106. stavkom 1. ZG-a određeno je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
13. Slijedom citiranih zakonskih odredbi i činjeničnog opisa izvedenih radova, kojeg tužiteljica niti ne osporava, ovdje se radi o rekonstrukciji građevine za koju je suprotno mišljenju tužiteljice bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
14. Nije pravno odlučan žalbeni prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju mjerodavan članak 16. stavak 1. ZG-a, koji propisuje da ako se rekonstruira građevina upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili građevina koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar, može se uz suglasnost Ministarstva odstupiti od temeljnih zahtjeva za građevinu ako bi se njima narušila bitna spomenička svojstva. Ovo iz razloga što tužiteljica nije ishodila propisanu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva.
15. U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice da je sporna rekonstrukcija bila pod nadzorom konzervatora i stručnih osoba Ministarstva kulture i medija, pravilno prvostupanjski sud upućuje da je tužiteljica kod izvođenja radova na predmetnoj građevini odstupila od projekta Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u T. Klasa: UP/I-612-08/16-1/588, URBROJ: 532-04-02-16/1-17-4 od 12. travnja 2017. i izdane potvrde, o čemu je to javnopravno tijelo i upozorilo građevinsku inspekciju.
16. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
17. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, trebalo je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe čije plaćanje joj, između ostalog nije ni naloženo (točka II. izreke).
U Zagrebu 18. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković v.r.
