Poslovni broj: Usž-3517/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice- specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz V., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-793/2021-17 od 1. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.
r i j e š i o j e
I Žalba se uvažava i poništava se točka IV izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-793/2021-17 od 1. lipnja 2022.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja nadoknadi tužitelju rošak upravnog spora u iznosu od 2.107,80 eura/15.881,14 kn.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška spora u iznosu od 518,45 eura/3.906,25 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II 141-02/20-03/01223930859, urbroj: 341-99-06/2-20-5746 od 10. veljače 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 141-02/19-03/01223930859, urbroj: 341-25-06/2-19-34317 od 21. srpnja 2020. (točke I. i II. izreke presude). Točkom III. izreke presude naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužitelja. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa:
UP/I 141-02/19-03/01223930859, urbroj: 341-25-06/2-19-34317 od 21. srpnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv točke IV. pobijane presude, navodeći u bitnom da je njegov zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 2.107,80 eura/15.881,25 kn, neosnovano odbijen. Osporava razloge koje sud iznosi u obrazloženju, te ističe da je u cijelosti uspio u upravnom sporu, zbog čega ima pravo na naknadu troška i s tim u vezi citira odredbu članka 79. ZUS-a. Navodi da mu rješenjem prvostupanjskog tijela i tuženika nije bio utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, što je bio razlog za pokretanje upravnog spora, te da činjenica što je potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen s datumom iz sudsko medicinskog vještačenja nije od utjecaja na pravo na trošak upravnog spora u predmetnoj upravnoj stvari. Nabraja za koje radnje je zatražio trošak, a koji se odnosi na ukupne odvjetničke troškove od 1.762,72 eura/13.271,25 kn kao i naknadu troškova vještačenja u iznosu od 345,07 eura/2.600,00 kn. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Zustović protiv Hrvatske, broj odluke 27903/15 od 22. travnja 2021. iz koje, između ostalog proizlazi da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje zbog odluke domaćih sudova u kojima su podnositelji zahtjeva bili uspješni, ali im je unatoč tome ostalo da snose svoje troškove, te je s tim u svezi došlo do kršenja članka 1. Protokola broj 1 i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže Sudu da poništi točku IV. izreke pobijane presude, te da se naloži tuženiku da mu nadoknadi trošak u iznosu od 2107,80 eura/15.881,25 kn, uvećan za sastav žalbe od 518,44 eura/3.906,25 kn.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da smatra da je u pobijanoj presudi pravilno izneseno činjenično stanje i relevantni pravni propisi te da je suglasan s pravnim shvaćanjem izrečenim u pobijanoj presudi. Predlaže Sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje. ZUS).
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu točku IV. izreke presude u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da je odluka o trošku nezakonita.
7. Odredbom članka 79. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. Prema stavku 4. citiranog članka ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., dalje: ZHBDR) i odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 102/19., dalje: ZOMO), budući da je na osnovi nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika ocijenjeno da kod žalitelja ne postoji potpuni gubitak ili smanjenje radne sposobnosti.
10. U sporu je na prijedlog žalitelja pribavljen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje specijalistice medicine rada M. Z. od 25. ožujka 2022., prema kojem kod žalitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 75% malignom bolešću koja nije u vezi sa sudjelovanjem žalitelja u ratu u Bosni i Hercegovini, a 25% s osnove ranjavanja koje je nastalo u ratnim okolnostima u Bosni i Hercegovini, te je potpuni gubitak radne sposobnosti nastupio 23. srpnja 2021. S navedenim nalazom se usuglasilo stručno tijelo medicinskog vještačenja tuženika.
11. Prvostupanjski sud je poništio odluke tuženika i predmet vratio na ponovni postupak, te naložio da se odluči o zahtjevu žalitelja imajući u vidu da je potpuni gubitak radne sposobnosti s navedenim uzrokom invalidnosti nastupio 23. srpnja 2021. No, prema odluci suda žalitelj nema pravo na trošak, jer je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao nakon donošenja nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja (4. veljače 2021.) pri čemu je sud ocijenio da je osporeno rješenje tuženika u trenutku donošenja bilo zakonito, što nije bilo odlučno kod donošenja odluke o meritumu upravne stvari, već samo kod odluke o trošku. Sud je zaključio da je žalitelj svoje pravo mogao ostvariti i podnošenjem novog zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti iz kojeg razloga se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. ZUS-a.
12. Međutim, ovaj Sud ne može prihvatiti ovakav zaključak prvostupanjskog suda, imajući u vidu da je prvostupanjski sud izrekom presude poništio rješenja tuženika, te naložio prvostupanjskom tijelu da odluči o zahtjevu tužitelja kojim je zatražio priznanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama članka 142. ZHBDR-a. Prema ocjeni ovoga Suda, u pravu je žalitelj kada navodi da je uspio u predmetnoj upravnoj stvari, te da činjenica što mu je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti nakon donošenja osporenog rješenja, ne bi u konkretnom predmetu trebalo tumačiti na njegovu štetu.
13. Ne radi se ni o situaciji u kojoj je trošak tužitelj sam prouzročio, kao npr. trošak koji je nastao povlačenjem tužbe, odustankom od pravnog lijeka ili drugog prijedloga koji uzrokuje troškove strankama. U konkretnom slučaju ne radi se o skrivljenom ponašanju stranke, ili o neopravdanom pokretanju upravnog spora i s tim u vezi previsokih tužbenih zahtjeva bez snošenja posljedica.
14. Slijedom iznijetog, ovaj Sud smatra da tužitelj ima pravo na opravdani trošak u skladu s odredbom članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi za troškove odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. do 107/15., dalje: Tarifa). Navedeni trošak se odnosi na sastav tužbe, ročište od 20. listopada 2021. i od 25. svibnja 2022., i to za svaku od navedenih spomenutih radnji u koji je uračunat PDV trošak od 414,76 eura/3.125,00 kn, kao i za trošak vještačenja u iznosu od 345,07 eura/2.600,00 kn odnosno u sveukupnom iznosu od 1589,35 eura/11.975,00 kn. Navedeni trošak uvećan je za sastav žalbe s uračunatim PDV-om koji iznosi od 518,44 eura/3.906,25 kn, što sveukupno iznosi 2.107,80 eura/15,881,14 kn. Žalitelju nije dosuđen trošak u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kn koji se odnosi na sastav podneska od 5. srpnja 2021. (kao neopravdan), te u iznosu od 103,68 eura/781,25 kn, za sastav žalbe u upravnom postupku.
15. Troškovi upravnog postupka regulirani su odredbama članaka 161.do 163. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09., dalje: ZUP). Prema članku 161. stavku 4. ZUP-a o troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari, a o zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka koji nisu zatraženi u upravnom postupku nije nadležan odlučivati upravni sud. Utoliko se tužitelj neosnovano poziva na stajališta izražena u presudi Zustović protiv Republike Hrvatske, broj: 27903/15 od 22. travnja 2021., s obzirom na to da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 67. stavkom 3. i 79. stavkom 1. i 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.
