Poslovni broj: Usž-1245/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Marković, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice R. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3580/2022-7 od 28. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3580/2022-7 od 28. veljače 2023.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur/ 9.375,00 kn (tisućudvjesto četrdesetčetiri eura i dvadesetosamcentu/devettisućatristosedamdesetpet kuna) u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke, poništeno je rješenje Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/22-01/688, urbroj: 566-01-16-22-3 od 3. listopada 2022. Točkom II. izreke poništeno je rješenje Ministarstva turizma i sporta, klasa: UP/I-112-02/20-02/162, urbroj: 529-02-02-02/1-22-25 od 21. srpnja 2022., a točkom III. izreke predmet se vraća Ministarstvu turizma i sporta na ponovni postupak. Točkom IV. izreke nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici u iznosu od (1.244,28 eur) 9.375,00 kn u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
2. Protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora, tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu dosuđivanja troškova, visine i izvršnosti rješenja o troškovima. Ističe da nije jasno koje je troškove stranka tražila, a koje je priznao sud jer postoji različito obrazloženje, po jednom je priznat trošak za tri radnje, a po drugome za dvije, po različitoj tarifi. Ističe kako načelno smatra da u sporovima u kojima nije donesena reformacijska (meritorna) odluka, već su predmeti vraćeni na ponovno rješavanje, preuranjeno dosuđivanje troškova spora. Eventualno bi se moglo reći da je tužitelj djelomično uspio u sporu jer je, imajući u vidu jedinstvo upravnog postupka, konačna odluka samo prolongirana. Također navodi da niti u jednom sudskom postupku troškovi spora se ne dosuđuju u jednoj od etapa spora, već tek kada je u konačnici riješena određena pravna stvar, a u konkretnom slučaju upravna stvar rasporeda iz 2020. nije riješena. Također navodi kako odluka o troškovima spora postaje izvršna istekom roka za isplatu troškova određenog stranci, koja je obveznik podmirenja troškova, a taj rok počinje teći ako žalba protiv odluke nije podnesena, istekom roka za žalbu, ako je žalba protiv odluke podnesena, ali je odbačena ili je odbijena, danom dostave drugostupanjske odluke o troškovima obvezniku podmirenja troškova. Smatra kako nalog suda za isplatom troškova ne može glasiti "u roku od 15 dana od dana dostave prvostupanjske presude". Iz navedenih razloga predlaže da se poništi točka presude kojom je odlučeno o troškovima upravnog spora.
3. Žalba je osnovana.
4. Prije svega valja istaknuti da je ovaj Sud u više svojih odluka izrazio stajalište da je u situaciji kada je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak je tužitelj uspio u sporu koji je time dovršen odnosno okončan pa tužitelj ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora temeljem članka 79. stavka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS).
5. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud imao osnove priznati tužiteljici trošak za sastav tužbe i za pristup na ročište održano dana 20. veljače 2023. na temelju Tbr. 23./1. i Tbr. 23./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine, 142/11., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.) prema kojim tužiteljici pripada po 250 bodova, što u vrijednost boda od 15,00 kn i PDV 25% iznosi 1.244,28 eura odnosno 9.375,00 kn.
6. Međutim, osnovan je prigovor tuženika da mu se obveza plaćanja troškova ne može odrediti u roku od 15 dana od dana primitka prvostupanjske presude, već mu se može odrediti od dana pravomoćnosti presude odnosno isteka paricijskog roka jer prema odredbi članka 63. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjska presuda postaje pravomoćna protekom roka za žalbu, ako žalba nije podnesena odnosno danom donošenja, ako žalba nije dopuštena. Kako je u konkretnom slučaju žalba protiv prvostupanjske presude dopuštena, rok za izvršenje se nije mogao odrediti prije pravomoćnosti te presude.
7. Stoga je ovaj Sud otklonio navedeni propust prvostupanjskog suda te je temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 18. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
