Posl.br.P-1915/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u S. po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz P., OIB:…, zastupana po punomoćniku S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika O. b. d.d.,S., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. A.odvjetnik u O. D. A.. & A. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane rasprave, zaključene dana 30. kolovoza 2023 godine, na ročištu za objavu presude dana 17. listopada 2023 g.

p r e s u d i o  j e

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 041118092861 SD od 19.11.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu 1.2. u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 22.790,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB, u dijelu 1.3. u kojem su stranke suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog Ugovora, u dijelu 1.4. u kojem su stranke suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, u dijelu 1.5. u kojem se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 041118092861 SD od 19.11.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a vrši se izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.673,13 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos od 642,28 Eura kako slijedi:

na iznos od

1,85 EUR 01.02.08.

1,85 EUR 01.03.08.

1,85 EUR 01.04.08.

1,85 EUR 01.05.08.

1,85 EUR 01.06.08.

3,68 EUR 01.07.08.

9,99 EUR 01.08.08.

9,99 EUR 01.09.08.

9,99 EUR 01.10.08.

9,99 EUR 01.11.08.

9,99 EUR 01.12.08.

9,99 EUR 01.01.09.

9,99 EUR 01.02.09.

9,99 EUR 01.03.09.

9,99 EUR 01.04.09.

9,99 EUR 01.05.09.

9,99 EUR 01.06.09.

9,99 EUR 01.07.09.

9,99 EUR 01.08.09.

9,99 EUR 01.09.09.

9,99 EUR 01.10.09.

9,99 EUR 01.11.09.

9,99 EUR 01.12.09.

9,99 EUR 01.01.10.

9,99 EUR 01.02.10.

9,99 EUR 01.03.10.

9,99 EUR 01.04.10.

9,99 EUR 01.05.10.

9,99 EUR 01.06.10.

9,99 EUR 01.07.10.

9,99 EUR 01.08.10.

9,99 EUR 01.09.10.

9,99 EUR 01.10.10.

9,99 EUR 01.11.10.

9,99 EUR 01.12.10.

9,99 EUR 01.01.11.

9,99 EUR 01.02.11.

9,19 EUR 01.03.11.

7,62 EUR 01.04.11.

7,62 EUR 01.05.11.

7,62 EUR 01.06.11.

7,62 EUR 01.07.11.

7,62 EUR 01.08.11.

7,62 EUR 01.09.11.

7,62 EUR 01.10.11.

7,62 EUR 01.11.11.

7,62 EUR 01.12.11.

7,62 EUR 01.01.11.

7,62 EUR 01.02.12.

7,62 EUR 01.03.12.

7,62 EUR 01.04.12.

7,62 EUR 01.05.12.

7,62 EUR 01.06.12.

7,62 EUR 01.07.12.

7,62 EUR 01.08.12.

7,62 EUR 01.09.12.

7,62 EUR 01.10.12.

7,62 EUR 01.11.12.

7,62 EUR 01.12.12.

7,62 EUR 01.01.13.

7,62 EUR 01.02.13.

7,62 EUR 01.03.13.

7,62 EUR 01.04.13.

7,62 EUR 01.05.13.

7,62 EUR 01.06.13.

7,62 EUR 01.07.13.

97,11 EUR 03.07.13.

a na iznos od 2.030,85 Eura kako slijedi:

na iznos od

0,67 EUR 05.03.09.

10,81 EUR 20.03.10.

10,81 EUR 20.03.10.

8,25 EUR 06.04.10.

2,28 EUR 03.05.10.

4,71 EUR 02.06.10.

14,56 EUR 05.07.10.

12,70 EUR 02.08.10.

22,04 EUR 03.09.10.

16,24 EUR 05.10.10.

13,29 EUR 05.11.10.

22,97 EUR 06.12.10.

32,00 EUR 03.01.11.

25,73 EUR 07.02.11.

25,97 EUR 04.03.11.

23,27 EUR 04.04.11.

26,99 EUR 09.05.11.

37,34 EUR 10.06.11.

36,81 EUR 06.07.11.

64,70 EUR 09.08.11.

59,54 EUR 06.09.11.

44,91 EUR 25.11.11.

57,71 EUR 25.11.11.

41,87 EUR 20.12.11.

41,43 EUR 07.01.12.

45,37 EUR 16.02.12.

28,60 EUR 28.03.12.

82,23 EUR 26.04.12.

47,17 EUR 25.05.12.

46,47 EUR 27.06.12.

44,50 EUR 25.07.12.

43,12 EUR 21.08.12.

40,15 EUR 21.09.12.

43,82 EUR 23.10.12.

45,72 EUR 26.11.12.

21,97 EUR 02.01.13.

63,37 EUR 25.01.13.

41,87 EUR 25.02.13.

41,87 EUR 24.04.13.

41,88 EUR 28.05.13.

40,91 EUR 18.06.13.

40,92 EUR 18.06.13.

613,31 EUR 03.07.13.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.219,85 Eura/16.725,48 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja 17. listopada 2023 g pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

U tužbi tužitelj navodi s tuženikom kao kreditorom zaključen je Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 041118092861 SD, temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 22.790,00 CHF, a isplaćen u CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak time da je otplatu kredita u istom članku Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl.3 naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,39 % godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ("sukladno odluci banke") bez navođenja egzatnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP; prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Z. pod posl. br. P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014. odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik O. b. d.d.(kao šestotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.9.2004 do 31.12.2008.

povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik O. b. d.d. (kao šestotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.9.2004 do 31.12.2008. povrijedio interes i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući ugovor o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uzu koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81, 82, i 90, a od 7. kolovoza 2007 do 31. prosinca 2008 protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/08,75/09,79/09,89/09 i 153/09) i to člancima 96 i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 19.949,15 kuna. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl.138 a Zakona o zaštiti potrošača čl.502 c Zakona o parničnom postupku te čl.1111 Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora.

Podneskom od dana 13. siječnja 2023 g tužitelj je konačno uredilo tužbeni zahtjev kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik protivi se tužbi osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen u srpnju 2013.g. Ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno je valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZPP-a.

U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004.g., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i ovaj odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva.

Tužitelj je potpisom Ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Prema tome tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva.

Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamata, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, stranke su ugovorile odredivu činidbu, pa ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270 i 272 ZOO-a, niti je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava. Ugovor o kreditu sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate, pa tako i klauzulu u visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate, kao i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, time da je u svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika kredita, što je tuženik i činio. Iz dikcije odredbe članka 272 st.1. ZOO-a nesporno proizlazi da se radi o normi dispozitivne prirode, slijedom čega su ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, svojom odlukom.

Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je u svojoj odluci broj:Rev- 360/14 od 01.12.2015.g. zauzeo sljedeće shvaćanje:"Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamate ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju niže stupanjski sudovi." (podcrtao tuženik). Ovo dosljedno znači da je i Vrhovni sud zauzeo stav da je odredba članka 272 st.1 ZOO-a dispozitivne, a ne kogentne prirode. Na razrješenje odnosa između stranaka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009 dalje ZPK/09) budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010.g., a Ugovor o kreditu je sklopljen 2004.g. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom članka 11 obvezivao tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa a što on i ne spori. Ukoliko se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i PŽ-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.) po kojima bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga. donošenje ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača.

Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Kako presuda Pž-7129/13 i Pž-6632/17 nije dala subjekitvna prava potrošačima, pa tako ni tužitelju, nego je pružila apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Z. pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku.

Ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Z. bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz članka 221 a ZPP-a u svezi s člankom 81 st.4 ZZP (NN 96/03). Kada je riječ o presudi VTS-a br. Pž-7129/13 tužitelj potpuno krivo tumači značenje i doseg ove presude u odnosu na ovaj konkretan spor i pri tom gubi iz vida da citiranom odlukom VTS-a uopće nije dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima kojima su stranke ugovorile da je kamatna topa promjenjiva jednostranom odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, a to je u konačnici potvrđeno i donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Dosljedno naprijed navedenom shvaćanju da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno, rješenjem VTS-a ukinuta je I st. presuda u dijelu kojim je tuženim bankama naloženo da se ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u trenutku korištenja plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cjelo vrijeme vraćanja kredita na temelju početne kamatne stope. Ovo bi značilo da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što ovaj kredit nije i nikakvom pravnom akrobacijom to ne može postati. Naime, eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva.

Ugovor o kreditu sklopljen sa tužiteljem nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama pojedinačno se pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope tužitelj je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga nije isticao nikakav prigovor tuženika, niti tražio bilo kakvo objašnjenje, pa se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristao. Kod činjenice da tužitelj ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne stope, na način da je tu visinu nesrazmjerno povisio, to kod ovakvog stanja stvari promjene kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju ne podliježu obvezno pravnoj kontroli suda, po pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev treba odbiti Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te ističe, a kako se tužbeni zahtjev temelji na dva osnova, tečajnim razlikama zbog ništetne valutne klauzule u CHF i promjenama kamatnih stopa, tužitelj je trebao precizirati,makar u historijatu tužbe, koji iznos i po kojem osnovu traži, tako da nije jasno kojom metodologijom je tužitelj došao do izračuna utuženog iznosa.

Tuženik ističe prigovor zastare, jer ukoliko bi sporne ugovorne odredbe i bile ništetne, to onda znači da one nisu pravno valjane od početka (ex tunc), tj. od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu 2004.g. od kada zastara počinje teći. U svakom slučaju prigovor zastare je osnovan makar glede eventualno preplaćenih iznosa u odnosu na koje je istekao zastarni rok prije pokretanja kolektivno spora koji je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen pod brojem:P-1401/12, a pokrenut je tužbom od 04. travnja 2012.g. budući je ova tužba podnesena 02.05.2019.g. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju proveo dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo M. D..

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi.

Tužbom potražuje iznos koji je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve do dana konačne otplate kredita u odnosu na svaku ratu naplaćenog kredita.

Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem pregledom vještva vještaka M. D. utvrđeno je (list 151-156 spisa). Tužitelj je po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju na dan isplate kredita 19. studeni 2004 za 1CHF - 4,986312 kn trebala platiti tuženiku sveukupno 146.436,16 kuna, platio je 161.151,40 kuna tj. 14.715,24 kuna više od te razlike 4.111,15 kuna se odnosi na razliku između početne i naplaćene kamate, iznos od 10.604,09 kuna na razliku između početnog i naplaćenog tečaja.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Z., koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Odlukom Trgovačkog suda u Z. broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Z., a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

Temeljem čl.324. ZOO-a,, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom.Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila. Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ( čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 Zakona o parničnom postupku tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe 100 bodova, podneska od 8.travnja.2020g 100 bodova, zastupanja na ročištu 10.lipnja.2022g bodova, podnesak od 13.siječnja.2023. 100 bodova, zastupanje na ročištu 1. veljače 2023 g 100 bodova, zastupanje na ročištu 5. svibnja 2023 g100 bodova, zastupanje na ročištu 30.8.2023.g 100 bodova, ukupno 1.393,58 Eura /10.500,00 kn+25% PDV=1.741,98 Eura /13.125,00 kn, materijalni troškovi pristojba tužbe 72,86 Eura 549,00 kn, pristojba presude 73,19 Eura /551,48 kn trošak vještačenja 331,80 Eura /2.500,00 kn ukupno 3.600,48 kn zbroj 2.219,85 EUR- a/16.725,48 kn.

U Splitu, 17. listopad 2023 g.

S U D A C

Ljiljana Mustapić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.