Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž Ob-249/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. W.1 iz Z. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku iz Z. , protiv prvotuženika J. W.2 iz Z. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz Z.2 , drugotuženika C. B. d.d. u stečaju, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Š., dipl. iur. i trećetuženika E.-K. K. unije – u likvidaciji, Z., zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku iz Z.1 , radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj P-115/14-60 od 8. lipnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice J. W.1 kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-115/14-60 od 8. lipnja 2015. godine, u dijelu pod točkom I.1. do 6. izreke, te u dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da kčbr. 600/3 k.o. L., površine 31,15 m2, 866 čhv, kuća i dvorište Dubrava u D. B. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika i da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela te nekretnine, te traži da se utvrde ništavim Sporazumi i Ugovor pobliže opisani u toč. I. i II. izreke, te da se naloži II. tuženiku da u roku od 15 dana izda tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za brisanje hipoteke na predmetnoj nekretnini, pobliže označenoj u toč. I. do III. izreke i da tuženici u roku od 15 dana izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis vlasništva na ime tužiteljice i I. tuženika svakog u ½ dijela, jer će u protivnom te isprave zamijeniti presuda, a ujedno da se naloži tuženicima trpjeti brisanje svog prava vlasništva na navedenim nekretninama uz upis prava vlasništva tužiteljice i I. tuženika svakog u ½ suvlasničkog dijela.

2. Isto tako je odbijen zahtjev tužiteljice da se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-679/09 od 30. ožujka 2009. na predmetu ovrhe kčbr. 600/3 k.o. L., kuća i dvorište Dubrava u D. B. od 866 hvati, 31,15 m2, te zahtjev kojim tužiteljica traži da joj I. do III. tuženici solidarno isplate trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana,

3. Ujedno je tužiteljica dužna naknaditi III. tuženiku parnični trošak u iznosu od 27.310,00 kuna/3.624,66 eura, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev II. tuženika za naknadu troška u iznosu od 3.125,00 kuna/414,76 eura.

4. Protiv navedene presude u dijelu pod st. I. i II. izreke žali se tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Naime, nesporno je da su tužiteljica i prvotuženik u braku od 1979. godine u kojem su stekli predmetnu nekretninu, a da je prvotuženik u zemljišnoj knjizi bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine.

10. Prvotuženik je sklopio predmetne sporazume na temelju kojih je u zemljišnoj knjizi izvršen prijenos vlasništva sporne nekretnine s prvotuženika na trećetuženika a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je on te sporazume sklopio bez njezinog znanja i suglasnosti.

11. Sukladno odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 51/89, 59/90, 25/94 – dalje u tekstu ZBPO), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 361. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 – dalje: OBZ), imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

12. Prema odredbi čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

13. To znači da bez suglasnosti tužiteljice predmetni sporazumi njezinog supruga bili su pravno ništavi u smislu odredbe čl. 103. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

14. Opće načelo prava je da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje tog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa.

15. Sukladno ustavnoj odluci broj U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008. godine, na koju se poziva i ukidna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-146/2018-2 od 28 veljače 2023., tužiteljica je imala mogućnost zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine, jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje kako bi zaštitila svoje pravo vlasništva (npr. zahtijevati upis ½ dijela vlasništva predmetne nekretnine), što ona nije učinila, nego je tek nakon donošenja rješenja o ovrsi podnijela tužbu u ovom postupku, tražeći na ime bračne stečevine utvrđenje suvlasništva svoje ½ dijela predmetne nekretnine.

16. Stoga se, sukladno navedenoj odluci Ustavnog suda, u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

17. Prema odredbi čl. 57. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekog od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

18. Sukladno odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema st. 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Sukladno st. 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

19. Isto tako, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZVDSP stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

20. Prema tome, iz svih tih citiranih odredaba proizlazi da načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga ima za posljedicu da prema poštenim, trećim osobama, djeluje neoboriva presumpcija da je istinito sve ono što je upisano u zemljišne knjige, a sukladno odredbi čl. 130. st. 2. ZVDSP, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s pvjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

21. Kako su predmetni sporazumi sklopljeni i uknjižba založnog prava izvršena nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na stjecanje tog stvarnog prava primjenjuju se naprijed citirane odredbe koje, sukladno navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, daju osnovu za odstupanje od općeg pravnog načela da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ih sam ima, sadržanog u čl. 283. st. 2. ZBPO, u korist pravnog načela da onaj tko postupanjem s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri stekne stvarno pravo od osobe koja je bila upisana kao vlasnik nekretnine, stječe tako upisano stvarno pravo pod pretpostavkama propisanim naprijed citiranim odredbama.

22. Prema tome, tužiteljica, iako je znala i morala znati da je njezin suprug, prvotuženik, upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine, svoje pravo nije zaštitila na način da je u zemljišne knjige upisala svoje suvlasništvo predmetne nekretnine, a isto tako tužiteljica ni ne dokazuje da drugo i trećetuženici nisu bili u dobroj vjeri prilikom stjecanja prava zaloga s obzirom na to da se njima ne može predbaciti nedostatak dobre vjere zato što nisu istraživali je li i ona suvlasnik nekretnine, to je, sukladno ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno sud prvog stupnja zaključio da su drugo i trećetuženici založno pravo stekli u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige i postupajući u dobroj vjeri, zbog čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

23. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 17. listopada 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.