Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-781/2020-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku ABC, iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, broj P-316/2018-25 od 30. srpnja 2020. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P- 316/2018-25 od 30. srpnja 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju UM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 34.875,85 Kn (trideset četiri tisuće osam stotina sedamdeset pet kuna osamdeset pet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi od 15% godišnje teku do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05 % godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09 % godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82 % godišnja od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019., a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 16,17 kuna s kamatama od 08.01.2008. g. do naplate

- na iznos od 33,13 kuna s kamatama od 08.02.2008. g. do naplate

- na iznos od 62,20 kuna s kamatama od 07.03.2008. g. do naplate

- na iznos od 18,54 kuna s kamatama od 08.04.2008. g. do naplate

- na iznos od 1,23 kuna s kamatama od 7.5.2008. g. do naplate

- na iznos od 22,29 kuna s kamatama od 01.07.2008. g. do naplate

- na iznos od 11,26 kuna s kamatama od 05.10.2008. g. do naplate

- na iznos od 150,46 kuna s kamatama od 08.11.2008. g. do naplate

- na iznos od 57,26 kuna s kamatama od 06.12.2008. g. do naplate

- na iznos od 176,02 kuna s kamatama od 09.01.2009. g. do naplate

- na iznos od 194,42 kuna kamatama od 08.02.2009. g. do naplate

- na iznos od 202,86 kuna s kamatama od 10.03.2009. g. do naplate

- na iznos od 176,59 kuna s kamatama od 07.04.2009. g. do naplate

- na iznos od 181,09 kuna s kamatama od 05.05.2009. g. do naplate

- na iznos od 147,12 kuna s kamatama od 10.06.2009. g. do naplate

- na iznos od 122,09 kuna s kamatama od 03.7.2009. g. do naplate

- na iznos od 129,00 kuna s kamatama od 04.8.2009. g. do naplate

- na iznos od 142,52 kuna s kamatama od 3.9.2009. g. do naplate

- na iznos od 141,56 kuna s kamatama od 02.10.2009. g. do naplate

- na iznos od 128,25 kuna s kamatama od 03.11.2009. g. do naplate

- na iznos od 153,85 kuna s kamatama od 02.12.2009. g. do naplate

- na iznos od 174,51 kuna s kamatama od 5.1.2010. g. do naplate

- na iznos od 203,84 kuna kamatama od 2.2.2010. g. do naplate

- na iznos od 197,48 kuna s kamatama od 3.3.2010. g. do naplate

- na iznos od 237,36 kuna s kamatama od 2.4.2010. g. do naplate

- na iznos od 230,23 kuna s kamatama od 4.05.2010. g. do naplate

- na iznos od 245,27 kuna s kamatama od 06.06.2010. g. do naplate

- na iznos od 372,96 kuna s kamatama od 2.7.2010. g. do naplate

- na iznos od 347,30 kuna s kamatama od 3.8.2010. g. do naplate

- na iznos od 428,18 kuna s kamatama od 2.9.2010. g. do naplate

- na iznos od 401,09 kuna s kamatama od 2.10.2010. g. do naplate

- na iznos od 356,98 kuna s kamatama od 3.11.2010. g. do naplate

- na iznos od 452,21 kuna s kamatama od 2.12.2010. g. do naplate

- na iznos od 573,58 kuna s kamatama od 4.1.2011. g. do naplate

- na iznos od 489,02 kuna kamatama od 2.2.2011. g. do naplate

- na iznos od 519,91 kuna s kamatama 2.3.2011. g. do naplate

- na iznos od 482,53 kuna s kamatama od 2.4.2011. g. do naplate

- na iznos od 490,25 kuna s kamatama od 3.05.2011. g. do naplate

- na iznos od 654,21 kuna s kamatama od 2.06.2011. g. do naplate

- na iznos od 671,30 kuna s kamatama od 2.7.2011. g. do naplate

- na iznos od 811,78 kuna s kamatama od 2.8.2011. g. do naplate

- na iznos od 742,53 kuna s kamatama od 2.9.2011. g. do naplate

- na iznos od 666,38 kuna s kamatama od 4.10.2011. g. do naplate

- na iznos od 664,95 kuna s kamatama od 3.11.2011. g. do naplate

- na iznos od 659,69 kuna s kamatama od 2.12.2011. g. do naplate

- na iznos od 697,87 kuna s kamatama od 3.1.2012. g. do naplate

- na iznos od 731,36 kuna kamatama od 2.2.2012. g. do naplate

- na iznos od 736,63 kuna s kamatama od 2.3.2012. g. do naplate

- na iznos od 714,91 kuna s kamatama od 3.4.2012. g. do naplate

- na iznos od 731,09 kuna s kamatama od 3.5.2012. g. do naplate

- na iznos od 742,49 kuna s kamatama od 3.6.2012. g. do naplate

- na iznos od 725,77 kuna s kamatama od 3.7.2012. g. do naplate

- na iznos od 731,36 kuna s kamatama od 2.8.2012. g. do naplate

- na iznos od 719,01 kuna s kamatama od 2.9.2012. g. do naplate

- na iznos od 691,24 kuna s kamatama od 2.10.2012. g. do naplate

- na iznos od 722,79 kuna s kamatama od 3.11.2012. g. do naplate

- na iznos od 738,46 kuna s kamatama od 2.12.2012. g. do naplate

- na iznos od 729,12 kuna s kamatama od 3.1.2013. g. do naplate

- na iznos od 672,04 kuna kamatama od 2.2.2013. g. do naplate

- na iznos od 722,33 kuna s kamatama od 2.3.2013. g. do naplate

- na iznos od 727,61 kuna s kamatama od 4.4.2013. g. do naplate

- na iznos od 709,21 kuna s kamatama od 3.05.2013. g. do naplate

- na iznos od 649,75 kuna s kamatama od 2.6.2013. g. do naplate

- na iznos od 649,13 kuna s kamatama od 3.7.2013. g. do naplate

- na iznos od 664,91 kuna s kamatama od 2.8.2013. g. do naplate

- na iznos od 689,74 kuna s kamatama od 3.9.2013. g. do naplate

- na iznos od 723,88 kuna s kamatama od 2.10.2013. g. do naplate

- na iznos od 707,79 kuna s kamatama od 3.11.2013. g. do naplate

- na iznos od 720,98 kuna s kamatama od 3.12.2013. g. do naplate

- na iznos od 735,80 kuna s kamatama od 3.1.2014. g. do naplate

- na iznos od 745,45 kuna s kamatama od 2.2.2014. g. do naplate

- na iznos od 764,72 kuna s kamatama od 2.3.2014. g. do naplate

- na iznos od 759,92 kuna s kamatama od 2.4.2014. g. do naplate

- na iznos od 740,88 kuna s kamatama od 3.5.2014. g. do naplate

- na iznos od 734,87 kuna s kamatama od 3.6.2014. g. do naplate.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju UM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime troškova ovoga postupka isplati iznos od 9.375,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od presuđenja 30. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Tužitelj se oslobađa plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (čl.8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranka o valutnoj klauzuli.

7. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 10. svibnja 2007. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 27.638,52 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 7 godina (84 rate) uz ugovorenu kamatnu stopu, da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnih stopa kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,20% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kredita za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu. Nije sporno i da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita, te da je tužitelj u cijelosti kredit otplatio.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama s obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule te je vještačenjem utvrđena razlika ukupno uplaćenih iznosa od početne ugovorene otplate i početnog tečaja tijekom trajanja kredita iznosila 34.875,85 kuna.

9. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

11. Navedenim presudama je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

13. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

14. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.:41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

16. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

17. Tuženik je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka koji je prethodio zaključenju prethodnog postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini navodeći da u svakoj pojedinoj parnici treba provesti dokazivanje, te je predložio saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, te zaposlenice tuženika EM, međutim, tuženik u tijeku postupka nije obrazložio da li je posrijedi zaposlenica koja je pregovarala s tužiteljem kao potrošačem o sklapanju ugovora ili sklapala konkretni ugovor te mu dala odgovarajuće obavijesti. S tim u vezi valja ukazati da saslušanje javnog bilježnika te saslušanje zaposlenika tuženika na okolnosti uobičajenog postupanja tuženika prilikom zaključenja ugovora nije odlučno, te odbijanjem prijedloga za saslušanjem navedenih svjedoka tuženik nije onemogućen u raspravljanju te nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a niti je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, te neprovođenje dokaza nije utjecalo na ishod i pravičnost postupka, s obzirom da je tuženik tijekom parnice ničim nije tvrdio niti dokazivao da je predloženi svjedok upravo zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti konkretnom potrošaču. Obzirom na navedeno niti dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor nije dokaz kojim bi se utvrđivale navedene činjenice s obzirom da javni bilježnik nije bio uključen u sam postupak koji je prethodio sklapanju ugovora.

18. S obzirom da tuženik nije adekvatno obrazložio razloge zbog kojih smatra da bi trebalo izvesti dokaz saslušanjem predložena svjedoka, a te razloge nije konkretizirao niti u žalbi, te s obzirom da su prema odredbi članka 219. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili pobijaju navode i dokaze protivnika, te da se prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, navedeni žalbeni razlog nije od utjecaja na odluku prvostupanjskog suda.

19. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

20. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

21. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog valutne klauzule platio 34.875,85 kuna.

22. Tužitelj je istaknutim zahtjevima zatražio isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju visinu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju provedenog vještačenja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika na plaćanje tužitelju iznosa od 34.875,85 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove, a pored navedenog iznosa tuženik je kao nesavjesni stjecatelj pravilno obvezan i na plaćanje kamata od dana plaćanja svakog anuiteta do isplate.

24. U pogledu žalbenih razloga vezanih za preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka te zastare preinačenog dijela zahtjeva valja ukazati prema odredbi članka 190. stavak 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. iznimno od odredbe stavka 1. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da se u konkretnom radi o opravdanom razlogu zbog kojeg sud može dopustiti preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a s obzirom da tužitelj ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao točno postaviti tužbeni zahtjev, te nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 190. stavak 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., drugostupanjska presuda u tom dijelu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 21. kolovoza 2018. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

26. Kako je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastare i zastarni rok je počeo ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke u povodom utvrđenja ništetnosti, te kako je tužba podnesena unutar zastarnog roka i tužitelj je preinačio tužbu povećanjem zahtjeva 5. veljače 2020. godine, pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

27. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 21. kolovoza 2018. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja kako za tužbeni zahtjev iz tužbe tako i za preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

28. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

29. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 17. listopada 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin