REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2677/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, vl. obrta COLOR iz Škabrnje, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri j.t.d., odvjetnici u Zadru, protiv tuženice HJ, vl. obrta PRIPREMNI RADOVI NA GRADILIŠTU iz Zemunika Gornjeg, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4851/2016-2 od 27. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-4/2016 od 20. svibnja 2016., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4851/2016-2 od 27. lipnja 2018., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati zateznu kamatu na 1.123.352,65 kn koja teče od 30. studenoga 2002. pa do isplate uz navođenje stope zatezne kamate (toč. I izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženica isplati zateznu kamatu na 1.123.352,65 kn koja teče od 30. studenoga 2002. pa do isplate bez navođenja stope zatezne kamate (toč. II izreke). Naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak od 283.628,50 kn, dok je odbijen sa zahtjevom za preostali dio troška od 40.108,00 kn. 2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. I izreke te u dijelu odluke o trošku kojim je dosuđen iznos od 163.634,60 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Revizija je osnovana.
5. Sukladno članku 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08
– dalje: ZPP-a) ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.123.352,65 kn.
7. Drugostupanjski sud u obrazloženju ističe da je svojom odlukom Pž-6903/2913 10. studenoga 2015. potvrdio prvostupanjsku presudu P-354/12 od 21. lipnja 2013. te je tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 1.123.352,65 kn, ali je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu u odnosu na zatražene zatezne kamate jer zbroj pojedinačno označenih iznosa na koje su dosuđene kamate je veći za 180.054,70 kn od dosuđenog iznosa od 1.123.352,65 kn. U obrazloženju drugostupanjske presude sud ističe da se prvostupanjski sud u ponovnom postupku, odnosno u pobijanoj presudi nije izjasnio o osnovanosti zahtjeva za isplatu zateznih kamata, ali da je bez obzira što je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, moguće postupiti u skladu sa člankom 373.a stavkom 3. ZPP-a.
8. Drugostupanjski sud ističe da „kako je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu odluke o isplati 1.123.352,65 kn (list 299. spisa), a tuženica nesporno nije platila na vrijeme, a iz tužbe i ostalih podnesaka proizlazi da je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata (na pojedinačno određene iznose) i od 30. studenog 2002., to ovaj sud nalazi da je tužitelj smanjio dio zahtjeva na isplatu zateznih kamata“, a budući da „tuženica nije argumentirano osporila ovaj zahtjev na isplatu ovaj sud je na temelju članka 219. stavka 1. ZPP-a zaključio da tuženica nije uspjela osporiti ovaj zahtjev tužitelja na isplatu“. Slijedom navedenog, zaključuje da je zahtjev tužitelja osnovan. 9. Tuženica u reviziji ističe da je drugostupanjski sud suprotno odredbama ZPP-a pošao od pogrešne ocjene da je teret dokazivanja činjenica vezanih za utuženo potraživanje na tuženici, a ne na tužitelju.
10. Navedeni revizijski prigovor je osnovan. Naime, u situaciji kad je tužitelj zatražio tijek zatezne kamate od određenog datuma, tad je (budući da je tuženica u cijelosti osporila tužbeni zahtjev) bio dužan objasniti zašto od tog datuma potražuje kamate te u slučaju potrebe osnovanost svog zahtjeva dokazati.
11. Budući da su time počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka i to članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 219. ZPP te iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, to je valjalo na temelju članka 394. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje tijekom kojeg će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o trošku revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.
Zagreb, 17. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
