REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 550/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-518/20-2 od 29. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1030/19-17 od 16. prosinca 2019., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-518/20-2 od 29. svibnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1030/19-17 od 16. prosinca 2019. te se sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.518,91 € (18.978,69 kuna) neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 422,05 € (3.179,97 kuna) od 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 402,19 € (3.030,32 kuna) od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 402,19 € (3.030,32 kuna) od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 401,76 € (3.027,04 kuna) od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 401,76 € (3.027,04 kuna) od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 488, 95 € (3.684,00 kuna) od 1. siječnja 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.327,23 € (10.000,00 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. prosinca 2019. do isplate, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.294,05 € (9.750,00 kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 18.978,69 kn neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 3.179,97 kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 16. prosinca 2019. do isplate, u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1030/2019-17 od 16. prosinca 2019.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3573/20-2 od 23. veljače 2021. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj: 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj: 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Tuženica je zbog navedenih pravnih pitanja podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.518,91 € (18.978,69 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, na ime troškova nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018.

9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji u bitnom utvrdili:

- da je tužiteljica zaposlena u MUP RH, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, na radnom mjestu samostalni vještak za toksikološka vještačenja,

- da je tužiteljica obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti,

- da je tužiteljica tijekom obavljanja poslova zadužila službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori,

- da je tužiteljica zadužila zaštitnu odjeću i obuću.

10. Shodno navedenom, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice, pozivom na odredbu čl. 28. st. 4. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – dalje: ZPO) i čl. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO).

11. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO- a, čl. 28. st. 5. ZOP-a i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj: 64/11 – dalje: Pravilnik), tuženica analizira sadržaj poslova tužiteljice, tvrdnjama kako su poslovi tužiteljice stručni, a ne policijski poslovi.

12. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-a propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-a propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

12.1. Odredbom čl. 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

12.2. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove. Nadalje, odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO-a, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

13. S obzirom na to da, prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-a, način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnik sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-a dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-a ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

14. Budući da tužiteljica niti ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-a, slijedom čega tužiteljici nije priznato pravo na građansko odijelo.

15. Kad bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da ovaj sud prihvaća navode tuženice, prema kojima su poslovi vještačenja stručni, a ne policijski poslovi u smislu čl. 3. ZPPO-a prilikom kojih tužiteljica ne primjenjuje policijske ovlasti u smislu čl. 13. ZPPO-a isključivo u građanskom odijelu pa da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-a imala pravo na građansko odijelo. 16. Tužiteljica dakle, kao samostalni vještak za toksikološka vještačenja, obavlja isključivo administrativno stručne poslove, u okviru kojeg posla, prikuplja, procjenjuje, pohranjuje, obrađuje odnosno koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njezina osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada i izuzimanje podataka.

17. Ako je tužiteljica po potrebi obavljala i druge poslove iz djelokruga službe, pa time i poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima i pritom primjenjivao policijske ovlasti, ona bi kao pojedini policijski službenik koji sudjeluje u operativnim akcijama kao stručna osoba sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" broj 88/11, 129/11 i 100/13) ostvarila pravo na dodatnu policijsku odoru, ali te poslove, prema navedenom, svakako ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, a što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-a.

18. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i konkretne poslove koje tužiteljica obavlja na svom radnom mjestu, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu pa tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu odredbe čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-a.

19. Slijedom navedenoga odgovori na postavljena pitanja glase:

- tužiteljica, na radnom mjestu samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova,

- tužiteljica, na radnom mjestu samostalnog vještaka za toksikološka vještačenja, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredaba čl. 28. st. 5. ZOP-a i čl. 2. i čl. 3. Pravilnika.

20. Zbog navedenog je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, ovaj sud je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučio kao pod toč. II. izreke. Tuženici su, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarife), priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu 132,72 € / 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 31. svibnja 2019. u iznosu od 132,72 € / 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima održanima 20. svibnja 2019., 11. srpnja 2019., 16. listopada 2019. i 22. studenoga 2019. u iznosu od po 132,72 € / 1.000,00 kuna svako (Tbr. 9/1 Tarife), sastava žalbe protiv presude u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kuna (Tbr. 10/1 Tarife), sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od po 165,90 € / 1.250,00 kuna svaki (Tbr. 10/6 Tarife), odnosno ukupno 1.294,50 € / 9.750,00 kuna. Tuženici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu odluke 16. prosinca 2019. jer na navedeno ročište nije pristupila.

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 17. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek