Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-597/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. d.o.o OIB: …. sa sjedištem u O., koga zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u O. D. V. J. i dr. iz R., protiv tuženice O. K. OIB: …, sa sjedištem u K., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude I rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-22/2020-39 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja G. M. d.o.o kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-22/2020-39 od 5. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja G. M. d.o.o kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-22/2020-39 od 5. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade imovinske štete isplati iznos od 196.828,70 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti od 3. veljače 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do dana namirenja po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.''

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35226,73 € / 265.415,65 kuna¹, u roku od 15 dana.“

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je obrazloženje pobijane presude proturječno između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Navodi kako je u postupku provedeno nekoliko vještačenja koji se temelje na nalazu i mišljenju vještaka T. J. provedenim 2009. u postupku osiguranja dokaza, a u kojem je procijenjena šteta u iznosu od 55.185,00 kn. Jedino je u postupku osiguranja dokaza provedeno vještačenje pristupom na licu mjesta i neposrednim opažanjem postrojenja. Iz nalaza i mišljenja vještakinje N. Š. proizlazi kako se šteta mogla izbjeći tijekom demontaže da su izvođači bili pažljiviji, a u zadnjem nalazu i mišljenju sačinjenom po sudskom vještaku S. H. proizlazi kako je šteta bila neizbježna te je procijenjena šteta bila daleko manja od svih drugih nalaza i mišljenja. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje posljednjeg vještaka ne obrazlažući zbog čega je to mišljenje ispravno, a ne nalaz prijašnjeg vještaka u kojem navodi da su izvođači postupili nemarno. Zbog oprečnih mišljenja prvostupanjski sud je trebao uskladiti mišljenja ili krivnju temeljiti po čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (presumpcija obične nepažnje). Protupravnost u konkretnom slučaju postoji po nalazu i mišljenju jednog vještaka, te se obična nepažnja presumira, a prvostupanjski sud uopće nije obrazložio zbog čega smatra kako nema protupravnosti. Parnični trošak koji je dosuđen tuženiku je previsok.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 196.828,70 kn, koja šteta mu je nastala na stvarima zbog toga što su djelatnici trgovačkog društva T. d.o.o. na temelju narudžbenice nadležnog tijela, ovdje tuženice, izvršili nestručno uklanjanje betonare s postrojenjima s nekretnine tuženice oznake čest. zem. 3721 k.o. C..

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidnog rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-722/2018 od 13. svibnja 2020., utvrdio da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica G. još 2007. tužitelju naložilo uklanjanje betonare s postrojenjima, koje uklanjanje tužitelj nije izvršio, slijedom čega je rješenjem tuženice od 15. prosinca 2008., temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03-pročišćeni tekst, 82/04 i 178/04), naloženo uklanjanje, koje je izvršeno na temelju odluka donesenih u upravnom postupku, čije se zakonitost i pravilnost u predmetnom postupku ne može ispitivati. U postupku je nesporno utvrđeno da je prilikom demontaže betonare s postrojenjem tužitelju nastala imovinska šteta, međutim, kako je uklanjanje izvršeno pažnjom dobrog gospodarstvenika te je postupano sukladno pravilima struke, a sve poduzete radnje ne prelaze granicu potrebnih te su uobičajene i redovne, to nalazi kako tuženica nije odgovorna tužitelju za nastalu štetu.

10. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice u smislu navedene zakonske odredbe, dakle, protupravnost je jedna od općih pretpostavki odgovornosti.

11. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ocjenjuje kako u samom činu uklanjanja betonare s postrojenjem nema protupravnosti na strani tuženice, jer je uklanjanje izvršeno u upravnom postupku temeljem zaključka Jedinstvenog upravnog odjela tuženice od 21. siječnja 2009. o dozvoli izvršenja, koji postupak je konačno i pravomoćno dovršen, a u predmetnom postupku ne može se ispitivati zakonitost i pravilnost odluka donesenih u upravnom postupku.

12. Međutim, i prilikom poduzimanja radnji koje nisu protupravne može se prouzročiti šteta ukoliko poduzete radnje prelaze granicu potrebnih i ukoliko posljedice poduzetih radnji nisu uobičajene i redovne, već prekomjerne.

12. U tom pravcu sud prvog stupnja proveo je vještačenje po sudskoj vještakinji N. Š. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju prilikom demontaže betonare s postrojenjem pričinjena imovinska šteta, da se dio pričinjene štete mogao izbjeći da su svi radovi izvedeni pažljivije, da tvrtka koju je angažirala tuženica radi demontaže nije u potpunosti postupila sukladno pravilima struke, slijedom čega smatra da je 49,5% od ukupno pričinjene imovinske štete neizbježna šteta (nastala u iznosu od 19.150,00 kn), dok je 50,5% od ukupno pričinjene imovinske štete (u iznosu od 19.531,25 kn) ista nastala zbog nepažljivog postupanja prilikom izvođenja radova.

13. Postupajući po prijedlogu tužitelja da se odredi novo vještačenje u predmetu sud prvog stupnja je takav prijedlog prihvatio imajući u vidu što je prethodno u postupku osiguranja dokaza (predmet poslovni broj R1-311/2009) stalni sudski vještak T. J. u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je djelomična demontaža dijelova postrojenja izvršena vrlo pažljivo, tako da na osnovnim sredstvima rada gotovo nema nikakve štete, što je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještakinje N. Š..

14. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak S. H. utvrdio je da tužitelju nije pričinjena šteta zbog neprofesionalnog, nestručnog i neznalačkog rada društva koje je vršilo uklanjanje betonare s postrojenjima, da prilikom uklanjanja I deponiranja frakcija kamenog materijala iz boksova nije došlo do gubitka niti miješanja frakcija, da je prilikom pražnjenja silosa i utovara cementa u vreće cijela količina cementa utovarena u odgovarajuće vreće, te da prilikom demontiranja betonskih blok barijera korištenih za pregrade frakcija kamenog materijala iste nisu oštećene, a demontirani betonski blokovi adekvatno su deponirani odlaganjem na drvene grede na tlu, slijedom čega navedenim radovima tužitelju nije pričinjena šteta.

14.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka H. proizlazi da je uklanjanje šest vertikalnih čeličnih profila pregrada boksova izvršeno autogenim rezanjem pri tlu na mjestu gdje izlaze iz temelja, a isti se nisu mogli drukčije ukloniti, čime je nastala neizbježna šteta u iznosu od 3.600,00 kn, da autogeno rezanje vijčanih spojeva na raznim sklopovima betonare, koji se nisu mogli odvrtati zbog hrđavosti, predstavlja radove kojima je nastala neizbježna šteta u iznosu od 2.000,00 kn, te da je i radovima na uklanjanju vodilice na baji za dizanje pijeska u miješalicu nastala neizbježna šteta u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno sveukupna procijenjena vrijednost pričinjene štete po mišljenju vještaka iznosi 8.600,00 kn, odnosno s PDV ukupno 10.750,00 kn, koja šteta je uobičajena i neizbježna, jer do iste dolazi prilikom takvih prisilnih uklanjanja putem druge osobe. Smatra da je uklanjanje izvršeno pažnjom dobrog gospodarstvenika te da se u potpunosti postupilo sukladno pravilima struke.

15. Pravilno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka S. H. kao objektivno i dano u skladu s pravilima struke, posebno imajući u vidu da se niti tužitelj niti tuženik po pozivu suda nisu očitovali na nalaz i mišljenje vještaka H., odnosno iznijeli primjedbe i prigovore, osim što se tužitelj na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava usprotivio nalazu i mišljenju vještaka ističući kako je šteta utvrđena prenisko u odnosu na stvarno stanje stvari, bez da je predložio usmeno saslušanje vještaka ili eventualno novo vještačenje.

16. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka S. H., a da pri tome nije obrazložio zbog čega je to mišljenje ispravno, budući da je nalaz i mišljenje vještaka H. u suglasnosti s vještačenjem koje je proveo sudski vještak T. J. u postupku osiguranja dokaza, te je prvostupanjski sud proturječnost i nedostatke koji su se pojavili u nalazu i mišljenju vještakinje N. Š. otklonio zatraženim mišljenjem vještaka H., na koje mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, osim u pogledu visine štete, a koja visina nije relevantna, s obzirom da je vještak utvrdio da se radi o neizbježnoj šteti za koju, a s obzirom da nije bilo protupravnosti u postupanju tuženice, ista ne odgovara.

17. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, a temeljem čl. 380. toč. 2. istoga Zakona odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 17. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin

.