Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 8 Gž-315/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u izvanparničnom predmetu predlagateljice D.J. iz S., OIB: ….. koju zastupa punomoćnik V.B., odvjetnik u S., protiv predloženice V.M. iz S., OIB: …., koju zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u S., radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi predloženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-460/20 od 3. veljače 2023. dana 17. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predloženice V.M. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-460/20 od 3. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
"I Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4773/4 k.o. S., anagrafske oznake S., koja zgrada je u zemljišnoj knjizi za k.o. S. upisana u Knjigu položenih ugovora, Poduložak 2962, u naravi stan označen brojem 26, VI kat, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i lođe, površine 64,16 m2 na način da isti stan pripadne u vlasništvo predlagateljici D.J. za cijelo.
II Dužna je predlagateljica isplatiti predloženici njezin suvlasnički udio od 1/12 dijela u iznosu od 11.682,57 Eura/88.022,32 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.
III Predloženica ima založno pravo na na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4773/4 k.o. S. anagrafske oznake S., koja zgrada je u zemljišnoj knjizi za k.o. S. upisana u Knjigu položenih ugovora, Poduložak 2962, u naravi stan označen brojem 26, VI kat, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i lođe, površine 64,16 m2 do isplate iznosa navedenog pod toč. II izreke ovog rješenja.
IV Ovlašćuje se predlagateljica na temelju ovog rješenja i po pravomoćnosti istoga u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva i to suvlasničkog dijela predloženice V.M. za 1/12 dijela na nekretnini opisanoj pod toč. I izreke ovog rješenja.
V Nalaže se predlagateljici D.J. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti predloženici V.M. iznos od 204,63 Eura/1.541,76 kn na ime odgovarajućeg dijela troška postupka."
2. Protiv citiranog rješenja predloženica je izjavila žalbu navodeći da isto nije utemeljeno na zakonu. Naime, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta obustavi postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nad predmetnom nekretninom. Pred prvostupanjskim sudom predloženica je podnijela tužbu protiv predlagateljice, a radi uvođenja u posjed predmetne nekretnine te isplate zbog neosnovanog korištenja koji se vodi pod brojem P- 1479/2021, ukoliko predlagateljica postane vlasnica za cijelo predmetne nekretnine prije nego li sud odluči o traženju predloženice po tužbi radi uvođenja u posjed i isplate radi stjecanja bez osnove, time je uskraćena u zaštiti njezinih vlasničkih prava koja se manifestiraju u posjedovanju vlastite nekretnine. Poziva se na odredbu čl. 72. Zakona o obveznim odnosima navodeći kako bi se, budući da je tražbina koju potražuje spomenutom tužbom dospjela, daljnjim vođenjem ovog postupka osujetilo njezino pravo zadržanja stvari dok ne bude ispunjena tražbina odnosno osujetilo njezino vlasničko pravo posjedovanja nekretnine čiji je suvlasnik pozivajući se na odredbu čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga da je očito da je u konkretnom slučaju zahtjev za razvrgnuće podnesen u ''nevrijeme'' tj. da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji predviđaju da se razvrgnuće može tražiti u svako doba, osim ako je to na štetu ostalih. Dakle, navedena okolnost vođenja parničnog postupka je razlog za obustavu ovog postupka jer podneseni zahtjev za razvrgnuće ide na štetu predloženice. Isto tako, pogrešno zaključuje sud kada smatra da je prigovor prava na dom paušalan. Navedeni prigovor predviđen je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji predviđa provesti test razmjernosti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice pri čemu se poziva na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-420/2021 od 13. svibnja 2022. Predmetnu nekretninu predloženica je naslijedila iza smrti oca što dodatno ukazuje na trajnu i kontinuiranu vezu s istim te je uz to onemogućena posjedovati je što je zasigurno razlog da se provede test razmjernosti, što prvostupanjski sud nije učinio. Nije utvrđena okolnost da li predlagateljica, inače umirovljenica visoke starosne dobi ima sredstva za isplatu navedenog iznosa. Založno pravo nije dostatno sredstvo osiguranja tim više što iz izreke pobijanog rješenja pogrešno proizlazi kako je predlagateljica ovlaštena postići uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima predloženice, bez obzira je li isplatila njezin suvlasnički dio. Predlaže se uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje te obustaviti postupak odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju istog sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13 i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Pobijanim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnine kat. čest. 4773/4 k.o. S., anagrafske oznake S., upisana u knjigu položenih ugovora, poduložak 2962 k.o. S., u naravi stan broj 26, VI kat, površine 64,16 m2 i to na način da isti u cijelosti pripadne u vlasništvo predlagateljici koja je na ime suvlasničkog dijela predloženice od 1/12 dijela dužna istoj isplatiti 11.682,57 eur / 88.022,32 kn.
6.1. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) jer je predlagateljica suvlasnica predmetne nekretnine za 11/12 dijela, a predloženica suvlasnica za 1/12 dijela, pa nakon što je prigovor prava na dom našao neosnovanim, kao i prijedlog predloženice za obustavom postupka, odlučio je razvrgnuti suvlasničku zajednicu isplatom.
7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Naime, žalbeni navod predloženice kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 47. st. 2. ZVDSP ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
8.1. Odredbom čl. 47. st. 2. ZVDSP određeno je da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća.
8.2. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju može se zahtijevati razvrgnuće jer okolnost što se vodi parnični postupak pred istim prvostupanjskim sudom radi uvođenja predloženice u posjed predmetnog stana predajom ključeva te isplatom stečenog bez osnove - ne znači da je razvrgnuće traženo u ''nevrijeme'' jer nije riječ o okolnosti privremenog karaktera koja postoji mimo stranaka kao npr. gospodarske okolnosti, a niti proizlazi iz svojstva same stvari odnosno stanja kao npr. oštećenja koja se mogu sanirati i postići bolja tržišna vrijednost, a navedenim ograničenjem traženja razvrgnuća ne može se oduzeti pravo suvlasniku da traži razvrgnuće.
8.3. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio prijedlog predloženice da se obustavi predmetni izvanparnični postupak u kojem između suvlasnika nema spora o predmetu suvlasništva niti o veličini suvlasničkih dijelova.
9. Nadalje, žalbeni navodi predloženice u pogledu pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda o istaknutom prigovoru prava na dom također nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja jer predloženica uopće nije niti tvrdila da je predmetna nekretnina njezin jedini dom niti u prilog osnovanosti prigovora dostavila odgovarajuću dokumentaciju, a niti slijedi da ista stanuje u nekretnini koja je predmet razvrgnuća pa žalbeni navod da je u predmetnom postupku sud prvog stupnja propustio provesti test razmjernosti nije s uspjehom pobio prvostupanjsko rješenje.
9.1. Kako se u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji da bi razvrgnuće prava suvlasništva isplatom imalo za posljedicu iseljenje predloženice kojim bi eventualno došlo do miješanja u njezino pravo na dom to se neosnovano žaliteljica poziva na predmet Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-420/2021 od 13. svibnja 2022. u kojem je iseljenje bilo nužno.
10. Dakle, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljem utvrđenja da je predlagateljica suvlasnica predmetnog stana za 11/12 dijela, a predloženica za 1/12 dijela, da predlagateljica stanuje u predmetnom stanu i ima interes otkupiti 1/12 dijela stana od predloženice, da je tržišna vrijednost predmetnog stana 140.190,86 eur odnosno tržišna vrijednost 1/12 dijela 11.682,57 eur kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo I.M. čija pravilnost nije dovedena u pitanje prigovorima stranaka – pravilno odlučio, primjenom odredbe čl. 51. ZVDSP, razvrgnuti suvlasničku zajednicu stranaka isplatom kako je to odlučeno pod toč. I i II izreke pobijanog rješenja.
11. Žalbeni navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio okolnost u pogledu mogućnosti predlagateljice da isplati navedeni iznos također ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja budući da upravo odredba čl. 51. st. 2. ZVDSP regulira situaciju da u slučaju kada je sud odredio da suvlasniku pripadne stvar u cijelosti, ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća, pa ukoliko ovaj to ne učini u roku ostali suvlasnici tj. ovdje predloženica može zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a može i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom, tako da niti žalbeni navod kako založno pravo nije dostatno sredstvo osiguranja nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.
12. Slijedom svega navedenog, kako ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbio je žalbu predloženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zadru 17. listopada 2023.
Sutkinja
Sanja Dujmović