REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2371/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. I. S. iz B., OIB: … i 2. Z. D. iz R. S., L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi raskida i poništenja ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1759/2022-2 od 16. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 329/2019 od 7. rujna 2022., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Zahtjev tuženika pod 2. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 1759/2022-2 od 16. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 329/2019 od 7. rujna 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik pod 2. osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda temelji se na razlozima da poništenje ugovora može isticati ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena, isto kao i raskid ugovora, jer samo stranke ugovora imaju ovlast zahtijevati raskid ugovora, ako do raskida nije došlo po samom zakonu, te na činjeničnom utvrđenju da tužitelj nije stranka predmetnog ugovora. U navedenim razlozima, te činjeničnom utvrđenju temeljem kojih je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja, pravno pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj i odnosi se na poništenje, odnosno raskid ugovora u okolnostima da je ugovor sklopljen isključivo u cilju osujećenja prava treće osobe, nije važno za odluku u sporu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tužitelj tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda, na koje odluke se tužitelj (izvan paušalnih navoda) u prijedlogu ne poziva.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Zahtjev tuženika pod 2. za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (izreka pod t. II.).

Zagreb, 17. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.