REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 205/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Puli, Trg Portarata 3, protiv tuženika ULJANIK Brodogradilište d.d., OIB 21764428190, Pula, Flaciusova 1, radi utvrđenja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3933/2020-2 od 26. svibnja 2021. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-537/2019-20 od 2. lipnja 2020., u sjednici održanoj 17. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl. br. 10 St-34/2019 za trgovačko društvo ULJANIK Brodogradilište d.d. u stečaju, Pula,Flaciusova 1, OIB: 21764428190, postoji tražbina tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, u iznosu od 41.594,94 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 176,00 kn u roku od 8 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-537/2019- 20 od 2. lipnja 2020. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl. br. 10 St-34/2019 za trgovačko društvo ULJANIK Brodogradilište d.d. u stečaju, Pula, Flaciusova 1, OIB: 21764428190, postoji tražbina tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, u iznosu od 41.594,94 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.“
2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 176,00 kn (stosedamdesetšest kuna).
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.486,00 kn (dvijetisućečetiristoosamdesetšest kuna) u roku od osam dana.“.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4519/2021-2 od 15. lipnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3933/2020-2 od 26. svibnja 2021. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Radi li se o naknadi štete ili regresnom potraživanju u slučaju kada tužitelj (Zavod) temeljem prava na subrogaciju iz obveznog prava ima pravo, zbog određene štetne radnje, na namirenje od štetnika, odnosno kada potražuje novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i neovisno o tome što su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku koji je kao zaposlenik tuženika pretrpio ozljedu na radu te je kod istoga nastupila profesionalna nesposobnost za rad. Ovaj parnični postupak je bio u prekidu jer je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, a nakon nastavka postupka tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja tražbine tužitelja kao tražbine višeg isplatnog reda.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo je sporno je li osnovan tuženikov prigovor zastare.
10. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev prihvatio, a drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio uz sljedeće obrazloženje:
-da je tužitelju nastala šteta isplatama novčanih davanja po osnovi priznatog prava na mirovinu te da za pojedina davanja, isplaćena nakon konačnosti odnosno pravomoćnosti rješenja, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u smislu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), a da je to dan kada je izvršena isplata svakog pojedinog davanja,
- da nije došlo do prekida zastare iz čl. 240. u vezi s čl. 245. ZOO-a odnosno da nije počeo teći novi rok zastare od dana kada je okončan parnični postupak za ranije razdoblje, jer je riječ o pojedinim davanjima čija će isplata tek uslijediti, a da ne može nastupiti prekid zastare kada zastara pojedinog davanja nije niti počela teći,
-da se na štetu koja je nastala tužitelju primjenjuju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13 - dalje: ZMO/98) i čl. 165. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 - dalje ZMO/13).
-da je navedenim odredbama propisano da potraživanja naknade štete prema odredbama tih Zakona zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a da je rok zastare potraživanja naknade štete određen u čl. 230. ZOO-a (tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila),
-da tužitelj potražuje naknadu štete za isplate izvršene u razdoblju od 1. lipnja 2012. do 31. ožujka 2015. u iznosu od 38.767,70 kn, uvećano za obračunatu kamatu u iznosu od 2.827,24 kn,
- da je cjelokupno potraživanje koje je predmet ovog postupka zastarjelo budući da je tužba podnesena 5. rujna 2018.
11. Revident smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o naknadi štete već da predmetno potraživanje, iako ga Zakon o mirovinskom osiguranju definira kao naknadu štete, zapravo predstavlja regresno potraživanje. Navodi da pravo na mirovinu priznatu rješenjem u upravnom postupku ne zastarijeva, pa da stoga „ne može niti zastarjeti regresno pravo tužitelja jer nema zastare prava iz kojega proistječe to povremeno davanje“.
12. Odredbom čl. 160. st. 1. ZMO/98 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a da štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO/98 Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.
13. Odredbom čl. 161. ZMO/13 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osiguranja u mirovinskom osiguranju, a čl. 162. st. 1. ZMO/13 propisuje da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnju sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
14. Revizijski sud je, polazeći od odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, u nizu odluka (odluke broj Rev x-800/12 od 3. srpnja 2013., Rev-110/10 od 16. veljače 2011., Rev x-639/17 od 10. listopada 2019., Rev-545/08 od 14. siječnja 2009. i dr.) izrazio shvaćanje da se potraživanja Zavoda (tužitelja) po osnovi isplaćenih mirovina, prema osobi odgovornoj za štetu, smatraju naknadom štete te da se na te tražbine primjenjuju zastarni rokovi za naknadu štete, a koji su propisani Zakonom o obveznim odnosima. Time je ujedno i odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija.
15. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena podudarno je navedenom pravnom shvaćanju revizijskog suda.
16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 17. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: 9-3085e-58c9b
Kontrolni broj: 08d20-3f262-058fa
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivan Vučemil, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
